

Preporuka
Srđan Valjarević ima novi/stari roman
U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči




Babaroga i Hipnotisan su filmovi koje svakako možete da preskočite a da vas zbog toga ne grize savest, pogotovo ako ste planirali da ih pogledate na velikom platnu
Ponuda filmova u srpskim bioskopima je, ako ćemo iskreno, izuzetno depresivna. Novih domaćih ostvarenja u redovnoj distribuciji neće biti do jeseni, što znači da repertoar popunjavaju uglavnom holivudski naslovi, sa tek nešto malo neameričkih filmova. Od noviteta treba izdvojiti animiranu ekstravagancu Spajdermen: Putovanje kroz Spajder–svet, koja će svakako zadovoljiti i razgaliti poklonike Spajdermena (pa možda čak i one kojima je superherojskih spektakala preko glave), dok je sve ostalo sveže pristiglo veoma, veoma mlako. Dva filma su se posebno izdvojila kao nenadahnuta i neupečatljiva, a to su horor Babaroga i triler Hipnotisan.
Rob Sevidž je reditelj o kome se poslednjih godina dosta pisalo, uglavnom veoma pohvalno, i koji je svojim niskobudžetnim “korona” hororima Gost (2020) i Dashcam (2021) privukao dosta pažnje među poklonicima žanra. Zato ne čudi to što je mladog britanskog reditelja brže-bolje pod svoje uzeo veliki holivudski studio (20th Century Fox) i dao mu prilično velike novce za sledeći film (ali ne i kreativnu slobodu). Tako je nastao horor Babaroga (The Boogeyman) koji je upravo stigao u naše i svetske bioskope. Od ovog Sevidžovog filma se dosta očekivalo, tim pre što se radi o adaptaciji kratke priče Stivena Kinga, pisca koji je stalno aktuelan, ali je očekivani rezultat izostao. Sevidžu žanr dobro ide, to nije sporno, ima dara za stravu, ali ni on nije mogao da prevaziđe ograničenje scenarija koji je sastavljen od najopštijih mogućih mesta.
Nakon iznenadne smrti voljene supruge, udovac Vil Harper (Kris Mesina) pokušava da prebrodi težak period i pomogne svojim kćerkama – buntovnoj srednjoškolki Sejdi (Sofi Tačer) i malenoj istraumiranoj Sojer (Vivijen Lira Bler). No, ne lezi vraže… U njihov dom sticajem okolnosti dospeva čudovište koje se hrani tugom i strahom, i počinje da plete svoju mračnu mrežu. Zloćudno paukoliko biće se krije u senkama i ima samo jednu želju – da dotuče i zatre Harpere, kao što je uradilo sa mnogim drugim porodicama pre njih. Slična postavka je viđena već toliko puta tako da je izlizana da izlizanija ne može biti – čak su ranije već snimljeni filmovi sličnog/istog naslova i manje-više istog zapleta – što sve doprinosi utisku “već viđenog”.
Ova nova Babaroga prilično besciljno luta po mraku i tek povremeno uspe da pokaže zube. Sevidž pokušava da izvuče što je više moguće iz onoga što mu je dato. U prilog mu idu produkcioni uslovi (prethodna dva filma su mu koštala po 100.000, dok je na ovaj novi utrošeno čak 35 miliona dolara) i dobri glumci u udarnim ulogama – Mesina, uglavnom poznat po rolama u romantičnim komedijama, ume da se snađe i u filmu strave, dok je mlada Sofi Tačer (odnedavno poznata zahvaljujući hit seriji Yellowjackets) veoma dopadljiva i agilna glavna junakinja – s tim da te prednosti nisu dovoljne da se od jedne već toliko puta ranije prežvakane postavke izvuče dobar film. Jednostavno, tu pomoći nema: Babaroga je u svojoj biti dosadan film bez iznenađenja, sa nenadahnutim kompjuterski stvorenim čudovištem kome je ovo “prvi film”, ali koje kao da smo već 100 puta ranije videli. Podzaplet sa Sejdinim drugaricama delovao je kao dah svežeg vazduha i narativna linija koja je mogla da odvede do pravih uzbuđenja, mada se na kraju ni iz njega nije ništa izrodilo. Ono što smo dobili je krajnje rutinski studijski horor proizvod, inovativan koliko i čaša koka-kole.




U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve