
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Nagrada “Gordana Suša”
Hrvoje Krešić, novinar Nove TV iz Zagreba, prvi je dobitnik Regionalne nagrade “Gordana Suša”, koju za izuzetna dostignuća u televizijskom novinarstvu dodeljuje Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), a u užem izboru bile su i novinarke Arijana Saračević – Helać (Federalna televizija – FTV Bosne i Hercegovine) i Emina Kovačević (N1 Srbija).
“Profesionalnost, novinarska etika, uvažavanje javnog interesa, univerzalnost, spremnost da pomogne kolegama iz drugih medija, snažan televizijski identitet i lični integritet karakterišu rad Hrvoja Krešića. Menjao je televizijske redakcije, ali ne i način rada, i u sebi je integrisao talenat i veštinu izveštavanja u najrazličitijim televizijskim formatima. Sa istim stavom i pažnjom pristupao je razgovorima sa svojim sagovornicima, bilo da se radi o običnim građanima, javnim ličnostima ili državnicima, a izveštavao je u uobičajenim i kriznim okolnostima, uvek sa pribranošću vrhunskog profesionalca i po nalozima profesionalne etike i fer izveštavanja, podjednako kod kuće, iz regiona ili inostranstva”, ističe se u obrazloženju odluke novinarskog žirija, koji je radio u sastavu: Borka Rudić (generalna sekretarka Udruženja BH novinari), Hrvoje Zovko (predsednik Hrvatskog novinarskog društva), Željko Bodrožić (predsednik NUNS-a), Branka Mihajlović, Jugoslav Ćosić, Fahri Musliu i Velimir Ilić.
Krešić (42) počeo je 2005. godine da radi u riječkom “Novom listu”, da bi 2011. prelaskom na RTL ušao u televizijsko novinarstvo. Od 2017. do prošle godine radio je na Televiziji N1. Dobitnik je nagrade “European Young Journalist” za 2008. godinu i trostruki je dobitnik nagrada Hrvatskog novinarskog društva – 2009. nagrađen je za najbolji rad u pisanom novinarstvo, nagrada za najbolji rad u televizijskom novinarstvu pripala mu je 2014. godine, a 2018. nagrada “Novinar godine”.
NUNS je Nagradu “Gordana Suša” osnovao u saradnji sa partnerskim organizacijama iz regiona sa ciljem da sačuva i održi sećanje na Gordanu Sušu (1946–2021), jednu od najboljih televizijskih novinarki sa ovih prostora i nekadašnju predsednicu NUNS-a, a svečano uručenje održaće se u četvrtak uveče u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju.
Novi slučaj u GSP-u

Rukovodstvo Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP) iz Beograda platilo je 36 miliona dinara privatnoj firmi za farbanje 100 autobusa, umesto da investira 15 miliona u svoju lakirernicu i da preduzeće samo i mnogo jeftinije obavi posao, saopštili su predstavnici opozicionih stranaka u Skupštini grada i sindikata radnika GSP-a, i dodali da je predviđeno i ulaganje u komoru za farbanje, ali tek pošto je privatna firma uradila nabačen joj posao.
Ceo slučaj tek dobija na ludosti zbog činjenice da se autobusi farbaju jer je gradonačelnik Aleksandar Šapić (SNS) doneo ad hok odluku o uklanjanju reklama sa svih vozila javnog prevoza, ali su zaposleni GSP-a to učinili loše i bez pravog alata za rad, te ozbiljno oštetili boju na autobusima.
Ivan Banković iz Sindikata GSP Centar ističe da je posao mogao da radi GSP da je uloženo u alat. “Logike nema, na to ukazujemo dugi niz godina, sedam ili osam godina. U GSP-u imate službe koje se time bave, imate radionice i radnike poput bravara, limara, ali i lakirera. Ali nemate komoru, adekvatno opremljen prostor, alat”, objasnio je Banković.
Mila Popović iz Stranke slobode i pravde je dodala da je ista logika vlasti vidljiva i kod kupovine 100 autobusa na gas iz Turske, a nije izgrađena gasna stanica i već godinu dana nova skupo plaćena vozila stoje na parkingu. “GSP se raspada, i sve što radi gradska vlast danas, svi pokušaji da se prikaže da GSP funkcioniše, samo su estetska hirurgija”, zaključuje Mila Popović.
Muke vaterpolista

Dok vlast najavljuje početak izgradnje nacionalnog stadiona, vrednog blizu 300 miliona evra, a država direktno ili indirektno finansira dovođenje skupih inostranih košarkaša i fudbalera u Crvenu zvezdu i Partizan, zaključno sa argentinskim košarkašem Fakundom Kampacom sa mesečnom platom u Crvenoj zvezdi od 300.000 evra, vaterpolisti Partizana, kluba sa sedam evropskih i 29 domaćih titula, nemaju elementarne uslove za trening i utakmice u bazenu Sportskog centra “Banjica”, jer se voda ne greje.
Partizan je u vaterpolu ono što su Real Madrid ili Milan u fudbalu, ali poslednjih godina slavni klub jedva preživljava pod teretom brojnih dugova i dugogodišnje besparice, i u senci je Crvene zvezde, kragujevačkog Radničkog i Novog Beograda (poslednji put su crno-beli bili prvaci države pre 5, a Evrope pre 11 godina), a ostao je formalno-pravno i bez svog bazena na Banjici.
No, bolji rezultati u poslednje dve godine i rešenje da Opština Voždovac održava bazen, a Partizan ga koristi bez nadoknade, vratili su optimizam i dobar duh na Banjicu, ali od početka godine ponovo je upravi i igračima zagorčana svakodnevica jer je voda u bazenu hladna.
“I ranije je bilo problema, pa se dese neke opravke. Napravili smo dogovor koji se ne ispunjava. Jednostavno smo ostali bez osnovnog centra za rad, a kada ćemo ga dobiti, ne zna se. Sada nam stiže važna utakmica sa Zvezdom, a nama bazen po ko zna koji put ne funkcioniše”, zakukali su iz uprave Partizana, ali biće da ih malo ko čuje.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve