img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stogodišnjica Musolinijevog dolaska na vlast

Maršira li Rim ponovo

02. novembar 2022, 20:20 Živoslav Miloradović
Copied

Na sreću, ne živimo u tridesetim godinama dvadesetog veka, ali smo se zaglibili u drugoj deceniji dvadeset prvog. U kojoj meri je to sreća, ostaje da vidimo. Istorija nas opominje, ali to danas ništa ne znači, ukoliko je ikada nešto i značilo

Stogodišnjica Musolinijevog dolaska na vlast, koja se navršila 28. oktobra, imala bi sasvim drugu konotaciju da nije aktuelne izborne pobede krajnje desnice sa Đorđom Meloni na čelu. Sve bi se završilo sa nekoliko televizijskih emisija, serijom predavanja o posledicama ovog, po Italiju kobnog događaja, uz nekoliko slabo posećenih mitinga čuvara Dučeovog lika i dela, i to bi bilo sve. Činjenica da su i jedan i drugi događaj označeni kao istorijski nameće čitav niz asocijacija, koje izlaze iz okvira isključivo istorijskog narativa. Jer, ovde više nije reč samo o prošlosti. Budućnost je ta koja podstiče na razmišljanje i izaziva nemalu zabrinutost.

ESKALACIJA NASILJA

42-08 March_on_Rome_1922_-_Mussolini
JEDAN OD DOGAĐAJA KOJI SU OBELEŽILI XX VEK: Musolinijev pohod na Rim

A šta se desilo tog 28. oktobra 1922, datuma koji je označio prekretnicu u sudbini italijanskog društva, države i monarhije i otvorio jedno novo poglavlje u istoriji Evrope i ostatka sveta? Desetine hiljada članova Nacionalne fašističke partije (PNF) slile su se u Rim, da bi svojim masovnim prisustvom pokazale snagu pokreta koji je želeo da, mimo demokratske procedure, preuzme vlast i “uspostavi red” u nemirima razdiranoj zemlji. Na čelu stranke, ali ne i na čelu ovog pohoda nazvanog Marš na Rim, nalazio se Benito Musolini, čovek koji je svoj razmetljivi, arogantni duh doveo u savršenu sintoniju sa nasilničkim pokretima i grupacijama koje su prvih poratnih godina vršljale po Italiji sejući nasilje i strah.

Kao i ostatak Evrope, i Italija taj bolni period proživljava u haosu ekonomske i socijalne krize, besposlice, gladi, razočaranja i snažnih političkih turbulencija koje su karakterisali bujanje levih političkih snaga i patološki strah sistema spremnog da se brani po svaku cenu.

Na društvenoj sceni su se odjednom našle hiljade još uvek naoružanih demobilisanih vojnika koji, u uzavrelom političkom ambijentu, tumaraju između desnice i levice: dok neke grupacije sebe doživljavaju isključivo kao pripadnike eksploatisanih slojeva, druge se svrstavaju uz one centre moći koji mašu zastavama i mitovima o nacionalnoj moći i prestižu. Odjeci Oktobarske revolucije koji su zacrveneli horizonte većeg dela Evrope, i u Italiji su izazvali snažnu reakciju vladajućih krugova, tako da će strah od nadirućeg boljševizma ostati lajtmotiv tokom narednih decenija i biti opravdanje i najbezočnijih fašističkih zverstava.

Sledeće dve godine, 1921. i 1922, biće obeležene snažnom eskalacijom nasilja, koje je u početku bilo obostrano, dolazilo i sleva i zdesna i poprimilo oblike pravog građanskog rata. Skvadristi, naoružane nasilničke grupe, utapaju se u Musolinijeve fašiste i postaju njegova udarna pesnica. Tako je, tokom prve četvrtine 1921. godine, samo u padovanskoj niziji izvršeno 726 napada na različite građanske ili levičarske organizacije i ustanove. Pretpostavlja se da su tokom ove dve godine fašisti likvidirali oko tri hiljade ljudi, dok su njihove žrtve u ljudstvu od 1919. brojale 425 aktivista. Osim crnih košulja i istih takvih fesova sa kićankom, promovisani su i novi simboli nadirućeg italijanskog fašizma: ricinusovo ulje, pendrek i “bokser” za ruku. Bodež se već poodavno smatrao sastavnim delom lične opreme. U akciju su odlazili kamionom, njih desetak ili više, provaljivali su vrata i uništavali sve što im dođe pod ruku. Viđeniji sindikalni aktivisti, levičari ili jednostavno svi oni koji su nasilju pružali bilo kakav otpor hapšeni su i nalivani ricinusovim uljem, a potom, tako poniženi i osramoćeni, vodani po ulicama.

PREUZIMANJE VLASTI

42-07 benito-mussolini-marching-into-rome-81f6c3-1024
…

Kako se nasilje rasplamsavalo, državna vlast je bila sve nezainteresovanija za ono što se dešava širom zemlje. Štaviše, u situacijama kada su maltretirani građani ustajali u odbranu svojih života i imovine policija se stavljala na stranu agresora, a tužilaštva i sudovi ćutali su kao zaliveni. Italija se polako priklanjala fašizmu. Ne čitava, ne ona ugnjetena, maltretirana i ponižena, već ona koja je ćutala. Institucije su se rušile kao kule od karata, što je, kao vrhunac fašističkog licemerja, predstavljano kao slabost države koju je trebalo zameniti jačim, odlučnijim i beskrupuloznijim birokratskim aparatom. Musolini je tokom ove dve godine istovremeno podsticao i usmeravao svoje skvadriste, a sa druge strane zamajavao građanske političare svojom dobrom voljom da se stvar razreši mirnim putem. Ova taktika je imala uspeha. Alčide de Gasperi, prvi poratni italijanski premijer i osnivač Demohrišćanske stranke, pisao je u to vreme, 1921. godine: “Nećemo podržati stavove onih koji nameravaju da osude svaku fašističku akciju pod plaštom generalne osude nasilja kao takvog. Postoje slučajevi kada je sila, pa čak i onda kada se javi u formi nasilja, u stvari defanzivna, pa samim tim i legitimna.”

Uz ovakve “demokrate”, Musolini nije imao zbog čega da se brine.

Kraljevska vlada, zaplašena ovim događanjima koja su, bez obzira na brojne iskazane simpatije, ipak bila protivustavna, spremila je odluku o zavođenju vanrednog stanja koja je već bila upućena prefekturama i vojnim komandnim centrima. U Rim je počela da pristiže vojska pod dugim cevima i teškim naoružanjem. Nedostajao je samo još kraljev potpis.

Strepeći od mogućeg državnog udara, ali uzimajući u obzir i Musolinijev otklon od republikanizma i deklarativno izraženu privrženost monarhiji, kralj je odlučio da ipak ne potpiše ukaz o zavođenju vanrednog stanja. Sva do tada izdata naređenja u cilju pružanja otpora fašistima opozvana su u narednih nekoliko sati. Tako je Večiti grad otvorio svoje kapije falangama fašista, koji su došli da uzmu “ono što im je pripadalo”. Radilo se, naravno, o vlasti. Apsolutnoj vlasti.

Musolini je vest o uspehu svojih kamerada sačekao u mestu Kavalaska nedaleko od švajcarske granice kako bi, u slučaju neuspeha, imao dovoljno vremena da se skloni. Taj njegov gest, kao i odluka da za promptni odlazak u Rim uzme voznu kartu baš u spavaćim kolima, simbolično je označio karakter ovog čoveka, ali je na izvestan način i profilisao sliku italijanskog fašizma kao nadmenog, operetskog mizanscena i isprazne retorike, koja će tokom narednih decenija tako strašno nervirati njihove “osovinske” saveznike.

Dva dana kasnije, 30. oktobra, kralj Vitorio Emanuele Treći poverio je Benitu Musoliniju mandat za formiranje nove vlade, za koju su mnogi mislili da će biti kratkog veka. Bilo je evidentno da je dolazak fašista nekima odgovarao, neki nisu imali ništa protiv, dok veći broj političkih subjekata tog vremena nije bio ni svestan nadolazeće opasnosti. Prilikom izglasavanja poverenja Musolinijevoj vladi, predlog je dobio 316 glasova podrške iako je u klupama sedelo svega 35 pripadnika fašističke stranke. Mnoge iluzije su se raspršile posle nešto više od dve nedelje, kada je u svom čuvenom govoru pred Parlamentom Musolini rekao: “Mogao sam da od ove gluve i sive dvorane napravim vojnički bivak, mogao sam da razbucam parlament i sastavim vladu isključivo od fašista. Mogao sam. Ali, sve do sada, ja to nisam hteo.”

Poruka je bila nedvosmislena i krajnje iskrena: mogao sam, ali nisam hteo. U naredne dvadeset tri godine nesporni i obožavani Duče radio je samo ono što je hteo. Usledila je katastrofalna ratna avantura u Etiopiji, pa ulazak u Drugi svetski rat na strani hitlerovske Nemačke, “rasni zakoni” kojima je legalizovana masovna deportacija Jevreja u logore za masovno ubijanje, pa bezuslovna sramna kapitulacija Italije u septembru 1943, uz sav haos koji je tom prilikom nastao u zemlji, razarajuća saveznička bombardovanja, pa formiranje smehotresne fašističke republike sa sedištem u selu Salo, građanski rat, krvoprolića, odmazde…

NASLEDNICI PRED VRATIMA

Iako je fašistička ideologija nastavila da živi u političkom životu posleratne Italije, prvo kroz Italijanski socijalni pokret, osnovan od najbližih Musolinijevih saradnika, potom kroz Nacionalnu desnicu, pa Nacionalnu alijansu, na ovogodišnjim izborima su Braća Italije, njihov politički baštinik, prvi put ostvarili takav rezultat koji je partiji Đorđe Meloni obezbedio vodeći uticaj u desnoj koaliciji i samim tim premijersku stolicu u Vladi Italije. Da li je ovaj izborni uspeh u stvari neka vrsta Marša na Rim, izveden kroz predizbornu kampanju koju je “ćuteća većina” prihvatila uz uverenje da su “svi isti” i da je nastupilo krajnje vreme da se u mrtvilu postberluskonijevske politike bar nešto ustalasa? Pobeda (ultra)desnice na poslednjim italijanskim izborima je, u stvari, drugo ime za poraz levih snaga političkog centra nesposobnih da se iskobeljaju iz haosa međusobne beskrupulozne borbe za vlast i privilegije, sklapanja neprincipijelnih koalicija unapred osuđenih na propast, velikih reči i minornih rezultata. Uz trogodišnju kovid krizu i najnoviju ukrajinsku, i uz mnoga pitanja bez odgovora koja se tiču svakog građanina ponaosob i njegove neposredne budućnosti, u znatnom delu biračkog tela sazrela je ideja da bi vatrena retorika Đorđe Meloni mogla da bude nekakvo rešenje, ili da bar ponudi iluziju istog.

Na sreću, ne živimo u tridesetim godinama dvadesetog veka, ali smo se zaglibili u drugoj deceniji dvadeset prvog. U kojoj meri je to sreća, ostaje da vidimo. Istorija nas opominje, ali to danas ništa ne znači, ukoliko je ikada nešto i značilo.

Tagovi:

marš na rim dolazak musolinija na vlast fašistička partija rehabilitacija musolinija Stogodišnjica Musolinijevog dolaska na vlast Nacionalna fašistička partija (PNF) Fašizam italija fašizam Đorđa Meloni crnokošuljaši braća italije Alčide de Gasperi Benito Musolini Vitorio Emanuele Treći duče desnica fašizam italija
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
sirotiste u nigeriji

Nigerija

28.april 2026. A.M.

Naoružani napadači ubili najmanje 29 ljudi u Nigeriji

Dva napada su se dogodila u Nigeriji. U jednom su ljudi ubijeni, a u drugom deca kidnapovana

Državni sekretar SAD Marko Rubio ispred američke zastave u tamnoplavopm odelu sa svetloplavom kravatom

Mirovni pregovori između SAD i Irana

28.april 2026. A.I.

Rubio: Iran Ormuski moreuz koristi kao „ekonomsko nuklearno oružje”

Državni sekretar SAD Marko Rubio optužio je Teheran da Ormuski moreuz koristi kao „ekonomnsko nuklearno oružje”, a Iran je američku blokadu iranskih brodova nazvao “povratkom piraterije”

Mađarska

27.april 2026. B. B.

Panika među Orbanovim tajkunima: Pakuj avione, spasavaj šta se spasiti može

Od kako je odlazeći premijer Mađarske Viktor Orban izgubio izbore, među njegovim bliskim saradnicama vlada panika. Oni koji su se obogatili krenuli su u bežaniju, piše "Gardijan", prebacuju ubrzano svoju imovinu u inostranstvo

Jagma za oružjem

27.april 2026. Peter Hile (DW)

Vrli novi svet: Naoružavanje do zuba

Uporedo sa razbuktalim sukobima i porastom globalne nestabilnost padaju istorijski rekordi u trci u naoružavanju

SAD

27.april 2026. B. B.

Pucnjava, panika, hapšenje: Ko je atentator na Donalda Trampa

Kol Tomas Alen (31) iz Kalifornije, osumjičen da je pokušao da ubije predsednika SAD Donalda Trampa, je mašinski inženjer, programer igara i nastavnik. Koji je motiv imao

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure