In coprore sano nije toliko vezan uz kovid. Kovid je samo zakucao brigu o telu kao dužnost. Ono što je mene pre svega tu interesovalo jeste naša dezorijentisanost i nezaštićenost kada je zdravlje u pitanju, i to u atmosferi u kojoj je zdravlje postavljeno kao vrhunska vrednost i cilj. Dezorijentisani smo jer je u infopolju prisutan milion predloga o tome kako dostići taj cilj, gomila trendova, ponuda, obećanja – oprečnih, netačnih, tačnih, apsurdnih… I tako se nađemo u situaciji da beskonačno i nepromišljeno trošimo radi ostvarenja tog cilja. Dakle, osnovni kapitalistički princip koji te nikad ne ostavlja zadovoljenim, primenjen u domenu zdravlja
“VREME”: Evrovizija – ovako, na prvu loptu, kakvo ti je celo to iskustvo? Koliko si trenutno ispunjena tim doživljajem? Da li imaš osećaj da si bila na dobrom mestu?
ANA ĐURIĆ KONSTRAKTA: Nije da se nisam pitala dosta puta šta ja radim tu, budući da je naš nastup i pesma nešto što izlazi iz uobičajene slike Evrovizije. Pitala sam se zapravo šta postižem time, budući da nisam imala diverzivne ambicije, a naš nastup je diverzivan počev od toga da ja nisam raskošna pevačica, do toga da na sceni nemamo zlatni kavez i vatru, već lavor i peškir. Takav isti osećaj sam imala i pred nastup na nacionalnom izboru, Pesma za Evroviziju. Međutim, kako u Srbiji, tako i na Evroviziji, desilo se prepoznavanje i čak mogu reći – poštovanje onoga što radimo. Razlozi za to su razni i nisam sigurna da mogu da ih sročim na brzinu, ali imam utisak da među ljudima postoji ipak neka želja za sadržajem koji ima neku ideju, i nastupom koji ima neki integritet. U krajnjoj liniji, bila sam na dobrom mestu – lepo vreme, dobri ljudi i dobar espreso.
U pitanju je ogromna produkcija, kao i najveća bina na svetu, s obzirom na broj ljudi koji u isti mah prati dešavanja na njoj. Koliko tu ima prostora za umetnost i poruku?
01-16…
Ovde je u pitanju pre svega zabavni program i povremeno se tu neka zemlja predstavi sa malo kompleksnije koncipiranim nastupom, ukoliko takav pristup prethodno bude prepoznat na nacionalnom izboru. Takođe, često se ovaj program koristi i za političke diskusije, ali to je druga tema. Sama Evrovizija, čini mi se i zbog svog sopstvenog imidža, organizuje priznanje za umetnički nastup – nagradu Marcel Besançon, i to po izboru komentatora iz svih zemalja učesnica. Ove godine smo mi dobili tu nagradu, a prošle, na primer, Barbara Pravi. Što se nas samih tiče, prostor smo ovog puta dobili, a sve dalje je pitanje želje pojedinca dokle da ide u čitanju. Neko se zaustavi na vrtenju ruku i tapšanju, bez ikakve potrebe da zna o čemu se tu zapravo radi. U nekoj drugoj krajnosti, pak, neko u pesmu upisuje neverovatna značenja.
Da li si ovim ispunila bar neki deo svojih snova koje si imala kad si počela da se ozbiljno baviš muzikom i svojim izrazom u njoj? Koje si snove uopšte imala na početku? Koliko tvoja realnost danas ima veze sa njima?
Na početku behu ambicije, ali ne preterano velike, da me ljudi čuju i razumeju. Dobro, želela sam i da mi bavljenje muzikom bude zabavno i da se zaradi neka lova. S vremenom sam ih u nekoj maloj meri ostvarila i u većoj meri prihvatila sopstvene kapacitete i kapacitete ovih prostora. Danas su moje osnovne ambicije da imam vremena za razmišljanje, da mi deca budu zadovoljna, da ujutru popijem kafu sama sa sobom, da se družim sa ljudima koje volim da slušam i sve tako u tom stilu. Dakle, godine su to. Što se muzike tiče, bilo bi idealno da mogu da napravim pesmu kad mi se hoće i kad imam želju da nešto kažem i da nastupam manje za više para.
In corpore sanobavi se mentalnim zdravljem jednako koliko i fizičkim. Zašto je ta postpandemijska poruka tako snažno odjeknula baš u našem regionu? A zašto širom Evrope?
In coprore sano nije toliko vezan uz kovid. Kovid je samo zakucao brigu o telu kao dužnost. Ono što je mene pre svega tu interesovalo jeste naša dezorijentisanost i nezaštićenost kada je zdravlje u pitanju, i to u atmosferi u kojoj je zdravlje postavljeno kao vrhunska vrednost i cilj. Dezorijentisani smo jer je u infopolju prisutan milion predloga o tome kako dostići taj cilj, gomila trendova, ponuda, obećanja – oprečnih, netačnih, tačnih, apsurdnih… I tako se nađemo u situaciji da beskonačno i nepromišljeno trošimo radi ostvarenja tog cilja. Dakle, osnovni kapitalistički princip koji te nikad ne ostavlja zadovoljenim, primenjen u domenu zdravlja. S druge strane, sistemska podrška često izostaje. Zdravlje je univerzalna tema i mislim da je to mesto i razlog širokog prepoznavanja. U Evropi su se, naravno, prvo nakačili na Megan Markl, ali uspeli smo, čini mi se, i da tu publiku preguramo i navedemo na dalje čitanje teksta.
E sad, TRIPTIH – zašto je zamišljen baš u tom obliku?
01-07…
Zato što su te tri pesme nastale negde u isto vreme, imaju muzičku poveznicu u tom svedenom izrazu, kao i isti pristup razvijanju teme teksta – kroz niz nekih asocijacija, iz moje utrobe.
Jedan stih u prvom deluTriptihakaže: “Budućnost je starenje – starenje je budućnost”. Da li smo postali čovečanstvo staraca koje žudi da izgleda mlado, a da istovremeno dobija poštovanje koje je sledovalo starijima u antičkoj Grčkoj?
Sami smo sebi zakuvali. Diskriminacijom starosti stavljamo se u poziciju da je se plašimo i ulažemo izuzetne napore za izbegavanje neizbežnog.
Kakve veze zgrada Geneksa i Crkva koje se pominju u stihovima imaju sa strahom od smrti?
Ja zaista vidim ta dva objekta iz svog stana. I to doživljavam kao zbir nekog društva kome sam pripadala i pripadam. I podsetnik prolaznosti.
Koji je značaj jedenja mesa na početku svakog delaTriptiha? Da nisi imala na umu onu pesmu EKVKao da je bilo nekad, gde se kaže: “Ručali smo meso, glodali smo kosti dobrih životinja”?
Nisam. Ali hvala što ste me podsetili na to. Teško se razmišlja punog stomaka, teško se krećeš punog stomaka. Danas smo uglavnom siti, najedeni šećerom i krompirom. Takođe, fascinirana sam fenomenom drugostepene konzumacije ili kako već to da nazovem – kada ti gledaš nekoga ko nešto konzumira, kada neko nešto u tvoje ime radi. To je osnova današnje zabave, pa i delovanja. I treće, ASMR (Autonomous sensory meridian response – Autonomni senzorski meridijanski odgovor).
Jesmo li danas zaista slabi, tužni, očajni i uplašeni – u zdravom telu? Šta sve tebe konkretno plaši i čini slabom i tužnom danas?
Možda neki nedostatak smislenog zajedništva. Nedostatak solidarnosti i dobre volje. Nedostatak direktne komunikacije.
Ima li novac zaista smisla?
Ne znam. Znam samo da nekad jedva zaradim 200 evra radeći nešto smisleno, a nekad mi se za reklamu nude velike pare. To me muči, to nije u redu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!