Ovo je pobeda autorskog pristupa jer je grupa ljudi fenomenalno osmislila celu priču, evidentno sa jakim ženskim pečatom, socijalnim komentarom i definisanom estetikom
TV manijak Dragan Ilic-BLU…
Umetnica Ana Đurić, Konstrakta, biće naša predstavnica na izboru za pesmu Evrovizije u Torinu, sa numerom In corpore sano. Pobeda ove konceptualne pesme/projekta na domaćem izboru izazvala je ogromnu medijsku pažnju i popularnost. Takmičenje je u dve polufinalne večeri i velikom finalu organizovao i prenosio javni servis, kao deo federacije EBU.
Za razliku od prethodnih godina, ovoga puta desilo se nešto neobično jer je pobedila pesma koja se sigurno nije nalazila među favoritima. Nedeljama su tabloidi podgrevali rivalitet između Ace Lukasa i Sare Jo, a Lukasov menadžer Saša Mirković stvarao je dodatnu tenziju unapred optužujući RTS da opstruiše njegovog kandidata krijući sastav žirija tokom polufinalnih večeri.
Međutim, posle svega, mora se priznati da je takmičenje organizovano bez greške i pobeda je apsolutno regularna. Nastupi izvođača bili su veoma profesionalni, bina i efekti delovali su svetski. Ocenu duhovitosti voditelja ostavljam vama, to je već pitanje ukusa i nije bilo relevantno za takmičenje. Pohvalio bih nastup dirigenta Filipa Bulatovića, koji je svojim spontanim đuskanjem više doprineo stvaranju pozitivne atmosfere od, recimo, forica i vozića u Green room-u. Prijavljan je rekordan broj pesama (gotovo 160), u polufinalima je izvedeno po 18, a po devet najboljih (ukupno 18) stiglo je u finale.
Konstraktin nastup izazvao je posle polufinala fantastične reakcije na društvenim mrežama, pa je preko noći ušao u trending u zemlji i regionu. Već tada je pretekla favorite, pa je glasanje publike i žirija samo potvrdilo ubedljivu pobedu. Konstrakta se tako našla u žiži medija, koji su pokušali da je tretiraju na uobičajen način. Tako je odnos prema ovoj pesmi, nastupu i umetnici postao bukvalno dijagnoza naših medija, prvenstveno televizija.
Komercijalni mediji i tabloidi su bezuspešno pokušavali da je predstave kao pripadnicu domaće estrade. Devojka je arhitekta, udata, majka, nema iza sebe skandale ni provokativne fotke na netu, a lepa je, pevačica i autorka sa karijerom dužom od jedne decenije, naročito u bendu Zemlja gruva. Jedva su joj zapamtili ime, pitali je zašto nema zdravstvenu knjižicu i fascinirano komentarisali njenu popularnost na Tik Toku. Ukratko, ova ekipa nema pojma o čemu je pesma, o citatu performansa Marine Abramović i ironičnoj poruci o konceptu zdravlja u potrošačkom društvu. Njih je zanimalo da li se Lukas fotkao sa Oliverom Kovačević, tukao sa Bajagom, ili su moralisali o dupetu Sare Jo. U ovim medijima nije bilo Zemlje gruva i možda samo oni znaju u čemu je tajna zdrave kose Megan Markl.
Bilo je, naravno, pokušaja da se pobeda Konstrakte upotrebi u političke svrhe. U bizarne komentare i pitanja novinara svakako bih ubrojio i pitanje umetnici da li njena pobeda označava početak i mogućnost političkih promena u Srbiji, pretpostavljam u svetlu predstojećih izbora. Po toj bizarnoj teoriji, “naši” su pobedili, a bezuba Srbija je izgubila, jer ona na Evrosongu šalje glasove Lukasu i Sari Jo. Savet za opoziciju ‒ ipak morate da imate dobru pesmu za pobedu. Jedina politička konotacija koju sam mogao da naslutim jeste Konstraktin aktivizam u matičnoj stambenoj zajednici gde je izabrana predsednica. Znači, Konstrakta je već pobedila “na lokalu”.
RTS bi takođe iz ovog izbora mogao da izvuče korisne pouke. Naime, samo par dana pre takmičenja, održano je na RTS 2 finale šestog izdanja Bunt rok festivala, sa mnogo zanimljivih bendova. Na dodeli je, verovali ili ne, bio Bajaga kao specijalni gost. Kao stariji kolega, obratio se muzičarima, pozvao ih da budu uporni i beskompromisni, a onima koji nisu nagrađeni rekao je da ni on sam nije nikada dobio nijednu nagradu, a učestvovao je na bezbroj takmičenja. RTS bi zato morao da iskoči iz velike zablude da se nadmeće sa bizarnostima komercijalnih televizija.
Konstrakta je, do danas, na RTS-u bila u emisijama “Tri boje zvuka” ili u spotovima na RTS 3 ili RTS Muzika. Za RTS 1 su rezervisani narodnjaci, kao za Novu godinu, kada svi uparađeni igraju i pevaju i znaju sve tekstove napamet.
Javni servis mora da shvati da je zahvaljujući digitalnim mrežama i Era Ojdanić skapirao foru i snimio plesni trend na Tik Toku mašući rukama ko Konstrakta, a nije fora iz njegove pesme “mali pauk”. Ova pobeda je u izvesnom smislu pokazala suštinu Evrovizije, koja ima samo jednu vrednost ‒ promovisanje različitosti! Razbijen je mit o menadžerima i producentima koji se “razumeju” u Evroviziju, pa bili oni Bajaga, Cobi, Željko Joksimović ili Saša Mirković, koji će celog života biti bivši menadžer Marije Šerifović.
Takođe, Evrosong mora biti zezanje, jer bez obzira na to što je ova pesma hit po Evropi, nije opravdan strah kako će, recimo, Englezi shvatiti citat o zdravoj kosi Megan Markl. Zato unapred molim RTS da sebe ne shvati kao tumača Konstraktine pesme i nastupa. Na kraju, ovo je pobeda autorskog pristupa jer je grupa ljudi fenomenalno osmislila celu priču, evidentno sa jakim ženskim pečatom, socijalnim komentarom i definisanom estetikom. Ovaj nastup je više iz domena “Kulturnog dnevnika” jer je samo pokazao koliki kreativni potencijal leži van interesovanja televizija, pa i RTS-a.
Konstrakti od srca želim mnogo uspeha, tajna zdrave kose Megan Markl definitivno se krije u Torinu, a svima preporučujem da slušaju još jedan njen hit, jednako zarazan ‒ “Neam šamana”, takođe inspirisan naslovom iz ženskog magazina dok je čekala kod frizera. Ovog puta, kao i svaka žena, mora da se osećala jadno kad je saznala da je Emina Jahović vuk, a ona jadnica, nema šamana!
Unapred se radujem zbunjenosti medija, koji će logično povezati nemanje knjižice sa alternativnom medicinom u formi šamanizma. Lično bih voleo da sam jež, al᾿ proveriću. Srećno!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!