img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Saznanja bez kojih smo mogli

16. februar 2022, 18:45 Teofil Pančić
Copied

Slušajući Đokovića, gledajući taj njegov kao-mangupski izraz lica u stilu “evo, ja ću tako i ko mi šta može”, uhvatio sam sebe da razmišljam u kakvom bismo svetu živeli 15. februara 2022. da nije bilo pandemije koronavirusa

Klasičan zaplet romana “alternativne” iliti kontrafaktualne istorije, a to je književni (ali i filmski) podžanr koji je već nekoliko decenija globalno vrlo popularan, ide ovako: zamislite da se nešto nije dogodilo onako kako se dogodilo i kako je i trebalo da se dogodi, nego sasvim drugačije, da je pošlo po zlu i naopakom: da su nacisti i kompanija pobedili u Drugom svetskom ratu, da je Hitler okupirao Englesku, da su Amerikom zavladali fašisti, da su Staljinove trupe umarširale u Pariz… Ovo su neki od najpoznatijih primera, ali ima ih još, koliko hoćete. Čak i pisanih na srpskom.

Ono čega ima vrlo malo je kontrafaktualna istorija sa obrnutim predznakom: zamislite da se nešto loše nije dogodilo, da nas je zaobišla neka gorka čaša koja nas nije zaobišla. To izgleda nije tako atraktivno za čitanje pošto čitaoci više vole da se plaše nedogođenih zala iz sigurnosti “prave” stvarnosti nego da ih ubija u pojam slika nekog boljeg života koji se nije dogodio.

Otkud mi sad ovo? Šta znam, kanda sam rezigniran ovom stvarnošću, pa tražim neku drugu… A “okidač” beše već danas instantno famozni intervju Novaka Đokovića za BBC, u kojem je NĐ objasnio kao on “nije antivakser, ali”… Ali bi se odrekao svih titula ako bi ga neko terao da se vakciniše, ali bi bio spreman da žrtvuje karijeru ako… Znate već, uostalom, i sami šta je rekao.

I pred svim tim me je ophrvao strašan, straaaašan umor; nemam više volje ni snage da se “raspravljam” sa čovekom koji ne čini toliko štete sebi koliko ionako krhkom stanju mentalne stabilnosti u ovoj tužnoj zemlji, i mrzi me da više o tome i mislim, a kamoli da iznova prolazim kroz toplog zeca linčerske gomile sa antidruštvenih mreža, etc. Slušajući Đokovića, gledajući taj njegov kao-mangupski izraz lica u stilu “evo, ja ću tako i ko mi šta može”, uhvatio sam sebe da razmišljam u kakvom bismo svetu živeli 15. februara 2022. da nije bilo pandemije koronavirusa, da ni pustog virusa nije bilo, ili da je zaustavljen u onom Vuhanu, ili gde se već prvo ukazao.

Što se samog Đovaka tiče, stvar je jasna: imao bi onaj grend-slem više i bio bi i zvanično najbolji ikada, a Srbija bi nekoliko dana bila u transu, nakon čega bi se svi vratili na svoje radne zadatke. A o tome šta on radi i kako razmišlja kad ne prebacuje lopticu preko mreže i dalje bismo znali vrlo malo, a ono malo što bismo znali bilo bi dovoljno, khm, neobično, da ne poželimo da idemo dalje i dublje u istraživanje njegovog čudesnog sveta. Uostalom, sve dok nikome nije na štetu, koga briga? Može i da sledi sokola ako hoće, kao stanovnici imaginarnog Boratovog Kazahstana.

Druga vajda bi bila da bismo mnogo manje znali o tome koliko je i dalje jak i lako zapaljiv potencijal histerizacije i fanatizacije “našeg čoveka” oko bilo kojeg totema i idola preko kojeg bi simbolički kompenzovao sve svoje uskraćenosti. Ovako, znamo, ali ne znam šta možemo da uradimo sa tim saznanjem osim da budemo kvalitetnije nesrećni.

Ali, lako i za Đovaka i za “nas” generalno, nije ovo lokalni nego globalni problem, a ova je pandemija lepo pokazala toliko toga što “iz fundamenta” nije u redu sa ovim svetom, uključujući i to što iz fundamenta nije u redu sa onima koji govore da nešto sa ovim svetom iz fundamenta nije u redu: zagovornici svakovrsnih “alternativa”, uglavnom levo-ekoloških, nisu o svemu glede virusa i sveta nakon njega imali da kažu ništa mnogo pametnije od jalovih propovedi kako je moderni homo sapiens jedno straaašno nevaljalo biće koji muči i kinji rodnu planetu i sva živa bića na njoj, umesto da svi lepo živimo kao jedna velika srećna porodica. Pa, kako se samo toga nismo ranije dosetili?

Još gore saznanje, kojeg bismo bili pošteđeni da nije bilo pandemije, ono je o tome kako će velika većina ljudi, čak i u “najslobodnijim” zemljama, bez mnogo premišljanja trampiti svoje osnovne građanske slobode (ali baš one najbazičnije: na samo kretanje, čak i unutar jednog grada ili kvarta, na porodično i prijateljsko okupljanje, na kulturni život etc.) za nešto malo vrlo varljivog osećanja sigurnosti, pa makar iza nevidljivih rešetaka sopstvenih kućnih pritvora, u koje su se dali saterati bez krivice i presude i prava na žalbu i unapred poznate dužine trajanja kazne. A da će liberalne elite, navodno iz fundamenta posvećene ljudskim slobodama, iza toga stati gotovo unisono, ne dopuštajući ni zametak rasprave o tome da li je to baš jedini mogući način – i da li je uopšte način – da se svet izbori s pandemijom.

E sad, pošto tamo gde nema mačke miševi kolo vode, počašćeni smo i spoznajom o tome ko je preuzeo zastavu “slobode” nakon što su njeni, mislili smo bar, legitimni vlasnici dezertirali kukavički i bez borbe: naravno, najpogrešniji mogući ljudi najpogrešnijih mogućih shvatanja, kojekakvi mračnjaci i ludaci, zakleti borci protiv svake prosvećenosti i, da, svake slobode. Ali, zašto kriviti njih kad su oni samo utrčali, poput krda divljih bizona, u prostor koji je prethodno ostao napušten i nebranjen?

A sve ovo je samo početak jednog mogućeg spiska. A “korona” još i nije na kraju, mada valjda ide ka njemu. Pa će i NĐ nastaviti sa svojom briljantnom karijerom bez ovih gluposti, a mi ćemo pokušati da zaboravimo šta smo za ove dve godine naučili i saznali, ne o njemu, nego o onima od kojih smo morali dobiti mnogo više i bolje. Dakle, i o sebi samima, nego šta.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure