img
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

"Istorija jedne floskule", "Vreme" br. 552

Autobus na šinama

29. avgust 2001, 20:34 Goran Đorđević, član DSS-a iz Niša
Copied

U jednom od prethodnih brojeva „Vremena“ pojavio se još jedan od nadahnutih tekstova Teofila Pančića, kao reakcija (u vidu proglašavanja za javni tj. nacionalni problem) na uspostavljenu saradnju između DSS-a i SDS-a.

U nameri da što potpunije iznese svoj sud (već poslovično pa i monotono kritički), kolmunista se u cilju što sveobuhvatnijeg omalovažavanja pomenute saradnje upustio u teorijske rasprave (na pseudoteorijski način) o nacionalnom i demokratskom u savremenom svetu tj. o nespojivosti nacionalnog i demokratskog.

Gori od komunizma jeste samo ostrašćeni antikomunizam. Uživljen u ulogu „nosioca građanske mantre“, Teofil Pančić je pretenciozno u kolumni jednog nedeljnika izneo novo shvatanje demokratije, koje ujedno predstavlja i posebnu postavku u političkoj teoriji. U vremenu u kojem živimo, tako surovo karakterističnom po relativizaciji koja seže do vulgarnosti, svi pokušaji i sve dodeljene i doživljene uloge nisu nimalo iznenađujuće. Upravo zbog toga, stavovi i virtuelno imaginarni pokušaji proistekli iz opravdanja sveukupnog stava, a iz kojeg proističu pak drugi pokušaji teorijskog (iz)bavljenja svedeni uglavnom na teorijsko-terminološko spletkarenje, za mene u današnjoj Srbiji predstavljaju prirodno ali i priželjkivano okruženje. Otud i sloboda da se osvrnem na pomenuti stav tj. nuspojavu.

Svim Srbima, bez obzira na to da li su Jugosloveni, Evropljani, antinacionalisti, globalisti ili subnacionalni regionalisti, imanentni su samozaborav i kratko pamćenje. Samozaborav i kratko pamćenje do sada su bili tako surovo karakteristični kad je reč o lekcijama iz istorije (zbog čega smo ih uvek iznova doživljavali), ali kada se samozaborav proširi na lekcije sa fakulteta i gimnazijskih dana, problem pored karaktera kolektivnog dobija i pojedinačnu dimenziju.

U nuspojavi skrajnuto je da demokratije nama bez nacije, upravo zato i ne doživljavamo atinsku demokratiju kao primer činjenicom nije bila dostupna ni svoj naciji, još manje „tuđim“ građanima. O neodvojivosti nacije i demokratije (i suštinski i terminološki) svedoči i činjenica da je demokratiju ishodila nacija kao jednu moralnu kategoriju, zamišljenu nekad i sad kao veličanstveni oblik i način upravljanja i vladanja. Dostojevski je još pre 150 godina zapisao da je moralna ideja uvek prethodila rođenju jedne nacije, da je nacija kao takva najveća moralna kategorija, vrhovni autoritet, izvor i utoka svega. Iz tako određene nacija mogla je da iznikne i demokratija kao moralna kategorija, i ne samo kao moralna već i emotivna kategorija svakako, kao i sve apsolutne kategorije, a nadam se da se s apsolutnom dimenzijom demokratije slažu i pobornici relativizacije. Jer, kako reče jedan od pobornika demokratije, za demokratiju je nacija njena nužna stvarnost, a za naciju je demokratija njen izabrani cilj.

Ukoliko nacionalno i demokratsko isključuju jedno drugo, demokratija negira naciju, produkt negira svoj prapočetak ili za one kraćeg i selektivnog pamćenja revolucija jede svoju decu. Za one koji demokratiju doživljavaju samo kao revolucionarno sredstvo uglavnom izraženo kroz revolucionarno talambasanje (uključujući i petooktobarsko) odgovor jeste pozitivan. Iskustvo prošlosti (utonule u samozaborav) uči nas da se demokratija čim se posmatra odvojeno od moralne i nacionalne strane njene prirode, tj. van demokratije kao nacionalnog cilja, pretvara u svoju suprotnost.

Prema shvatanjima onih koji odnos između nacije i demokratije doživljavaju kroz prizmu odnosa baba i žaba, demokratije iako ju je iznedrila nacija sada nadživela i sada je vreme da se demokratija iživi kroz čovečanstvo, tako da se demokratija više ne javlja kao cilj, već kao sredstvo za ostvarenje cilja eufemistički naslovljen kao globalizacija.

Demokratija u borbi protiv nacije našla je svoje postolje na mestu generički tako ispravno označenom kao nuspojave. Tako shvaćena demokratija od strane Teofila Pančića i drugova nekako ide ruku pod ruku za predlozima iz ratnohuškačkog ili intervencionističkog dela međunarodne zajednice i ekstremnih krugova „komunista treće generacije“ u zemlji a koji se može iskazati kroz projekat označen (najubojitijim oružjem inojezičika) kao Vergangenheitsbewltigung.

Da li je denacifikacija ili Vergangenheitsbewltigung sledeći korak ka odvajanju nacije od demokratije ostaje da se vidi. U međuvremenu nuspojave ostaju raison d’etre verbalnog raspamećivanja.

I naravno otud i vožnja autobusom po železničkim šinama.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Milenko Jovanov ispred

Pregled nedelje

Crni Milenko u crnoj kutiji

Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je  govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš

Filip Švarm  
Hašim Tači dok mu se u Hagi izriče presuda za ratne zločine

Komentar

„Osuđeni ratni zločinac“

Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić i Ilija Srdanović

Komentar

TV duel Srdanović – Vučić: Studentska lista ne bi trebalo da ga odbije

Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1863
Poslednje izdanje

Studentska lista i kampanja

Srbija nikada nije bila lepša Pretplati se
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu

Kako sprečiti krađu i pobediti na izborima

Mauricijus

Majmuni sa smrtnom presudom

DUH VREMENA: Sedamdeset pet godina Selindžerovog Holdena Kolfilda

Lovac u raži između kvarnih bumera i čednih zumera

Izložba

Umetnost koja leči

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure