
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Dojučerašnji medijski ortaci na osoben, da ne kažemo sličan način pomeraju granice slobodnog informisanja. Sve po programu i svojim merilima kvaliteta, demokratski, ili će biti kokošarski, u Ljuboviji mu to na isto izađe

Za Ljuboviju se, da budemo informativni, poslednjih meseci čulo po šest slučajeva sifilisa. Poslednjih meseci bile i poplave, koje su lično i u obilazak donele premijera Đinđića, a pre poslednjih meseci, da nastavimo informativno, lokalni izbori doneli, i ostavili, socijaliste na vlasti. Sa socijalistima ostali i javni i privatni elektronski mediji, koji su krenuli u programsku i ostalu revoluciju, kako nego kokošarski, što se ovde jednači sa demokratski, prema kome, pa prema javnosti i donatorima.

Dakle, lice mesta, Ljubovija, Drina, preko reke Bratunac, Srebrenica… Onoga što se dešavalo preko Drine niko ne želi da se seća, ali predsednik opštine Vidoje, nadimka Biser Jovanović, o svemu ima stav. Privremenih mera i istalih batića se ne plaši, na vlast došao legalistički i legalno, otvoren za saradnju, sa republičkom vlašću korektan odnos “ u obostranom pravcu“. Sednice skupštine se redovno održavaju, u fazi su realizacije mnogih projekata od značaja, prema svim medijima ima isti odnos i stav. Može se objavljivati i o dobrim i o lošim pojavama, ali se ne može samo kritikovati, pogotovu ako to nanosi štetu sredini i građanima.
GOLUB GAĆAN: Dakle, dođosmo do teme. U Ljuboviji ima medija, pa i novinara, pa i tema, pa i ostalog. Radija, komada tri, opštinska Radio Ljubovija, te privatni Soko radio i Tup tup. Soko radio, i to baš po okončanju NATO i nake agresije, osnovali Zoran Protić, Zarija Vasić i Dragan Živković Cikas. Terali program, kakav nego kvalitetan, prvi se umorio Cikas, da bi se potom odmetnuo i Zarija, ne bi li nesmetano, i bez ograničenja, realizovao svoju koncepciju pod imenom Tup tup. Vele da je Soko, pred prošlogodišnje izbore, bio slobodan, a da je ovaj drugi baš bio tup tup. Još vele da je u aprilu ove godine Soko kažnjen skidanjem predajnika, jerbo je emitovao oglas kojim su se, ko nego Srbi, pozivali na okupljanje po hapšenju dvojice patriota, kojih nego srpskih, u Bratuncu. I vele da je tada Tup tup krenuo u ekspanziju, kvalitet i čujnost. Zarija udario predajnik na najvišu kotu, pored repetitora RTS-a, na Nemića brdu, kao takav, bez dozvole pa još i kvalitetan, počeo da reemituje emisije stranih stanica na srpskome jeziku, Glas Amerike, Slobodnu Evropu, Dojče vele, i pita ima li toga još. I vele da je Tup tup svojim kvalitetom počeo da guši i pokriva ostale stanice, pa i Soko. Još vele da je vlasnik Soko stanice postao totalno deprimiran kvalitetom i uspesima dojučerašnjeg partnera, ne bi da ne zna čoveka, a zna, i njega i program.
No, da ne bude više, šta vele, evo, šta veli Soko Zoran Protić. Kod njega se odmah vidi šta je u pitanju, na kući, u kojoj je radio, ogroman, pa nacrtan i obojadisan, soko sa mikrofonom, biće u otvorenom kljunu. Studio na spratu, program u toku, na zidu goblen Kosovke devojke, od programa hvatamo javljanje saradnice mlade, „Dobar dan, ovde radio Soko.“ Protić ima sve napismeno i potpisano, samo da uđe u štampu. Jeste mu Zarija od konkurencije familija po majci, ali izgleda povuko na oca. Zarija do juče učestvovo u promociji Miloševića, u programu mu sve prštalo od izdajnika, sad okačio đenerala Dražu, kači se bez dozvole na repetitor RTS-a, reemituje slobodne evrope. Zato totalno i stvarno rezigniran, njih progonili, njima isključivali telefon i struju, oni promovisali opoziciju, i sad tako, njih kažnjavaju. Skinuli im predajnik, zbog emitovanja oglasa iz Bratunca, za sto maraka, a emitovala ga i konkurencija, i ništa, njih prijavili. Dolazio savezni inspektor Ranko Šipka, skinuo i reko da ne pomišljaju da ga potkupe, nepotkupljiv. Soko prošao takvu golgotu, program im profesionalan, na zavidnom obrazovnom i kulturnom nivou, imaju i zabavne emisije, najslušaniji, najbolji. Takvi, a stradanje se nastavlja i pod novom vlašću. To nije stradanje, to je teror, sve sistematski i iz određenih krugova kojima ne odgovara njihova javnost rada.
ĐENERAL DRAŽA I ACA LUKAS: A Zarija od konkurencije, taj ne trpi konkurenciju, uvek govorio da se, osim njega, niko ne može baviti ovim poslom, da će to sprečiti svim sredstvima. Služi se debeovskim i policijskim vezama, smišlja raznorazne igre i igrice, provocira i služi se najprljavijim sredstvima, mnogi znaju za njegove obmane i laži i veoma prljave igre, kao golub prevrtač i golub gaćan može sve da radi bez posledica, takvom dati radio stanicu u ruke je isto kao poveriti lopovu banku, kod njega je teže naći dobru osobinu nego u pustinji vodu. I taj i takav, koji je blatio opoziciju, potkazivao policiji, sada se ponaša kao da ništa nije bilo, bez odobrenja postavlja predajnike, guši druge, umesto da se kazni, nagrađuje se. Za razliku od Zarije, Zoran esteta u svakom pogledu, ima zaista mnogo lepih rečenica koje prosto obožava, s druge sttrane Zarijino obraćanje putem radio talasa je jako vulgarno, čak previše vulgarno i za ovako malu sredinu.
Radio Tup tup u zgradi komiteta. Tabla sa imenom okačena, biće na banderu, tu i tabla sa zvezdom, sećanje na neki komunistički podvig. Program u toku, kroz prozor bije, „Ti si mnogo počeo da šaraš, a ja ne dam mnogo da me varaš“… Na spratu, prostorije SPS-a, Tup tup. Unutra jedan bije u unisovu mašinu, Negovanović, Glas podrinja, pomaže u informativnom programu. Tu i saradnice mlade, i jedan crn i u crnom, nako, baš savremen, jeste, Zarija. Pred njim žuta pločica, znak Glasa Amerike, slaže mu se sa narukvicom, prstenom. Vidimo, na polici portret čiča Draže, uramljen i na motoru Aca Lukas, ima, kaže, i vladika Lavrentije, Karadžić i Mladić u uniformama i zajedno, vidimo, ima. Zakup plaća redovno, jeste zgrada komiteta, vidimo li šta od socijalista, ne vidimo. On je osnovao Radio Soko, uključio Protića zbog prostorija, i još jednog iz drugih razloga. Jedini bio iz posla, napustio, rešio da otvori svoj radio, sa njegovom koncepcijom, bilo nesuglasica. Sve primedbe i prozivanja smatra zavišću, i onim srpskim, da komšiji crkne krava. Ima izvanrednu saradnju sa stanicama u zemlji i inostranstvu, reemituje tolike programe, tretiraju ga kao multietnički radio, reemituje Dojče vele za Republiku Srpsku. Sve zavist, on ima kvalitet, program, sopstvenu proizvodnju, zvali ga na ovu temu iz „Duge“, na programu mu išla Slobodna Evropa, samo poturio slušalicu, šta da objašnjava. A program, ima program, tek treba da krene Otvoreni studio, emisija još, saradnja sa DSS-om… Jeste postavio predajnik pored RTS-a, bez problema, obratio se opštini i dobio dozvolu, pismeno, da narod želi da sluša Glas Amerike, Dojče vele, odobrili, ima papir. Koga obmanuo, ima program, kvalitet, vidimo li fotografije, ko je na fotografijama. Samo rad i kvalitet, evo papira, za potrebe informativnog programa i reemitovanja… odobrava se postavljanje uređaja za emitovanje… Nije član nijedne partije, kod njega sve nezavisno, pa sa Čotrićem (SPO) bio u klupi, evo sad mu kreće Slobodna Evropa. Izlazimo, kroz prozor bije, „mnogo šarala, mnogo varala“.
Da čujemo i posmatrače. Prvak DSS-a Obrad Abdalović kaže da im je Tup tup dosta jada napravio, o najavi saradnje, kakva crna saradnja, sa tupadžijom mogu samo motkama. Ne pada im na pamet da mu se obraćaju za bilo šta, jer bi time izdali i sebe i stranku, ako se nekome obraćaju to je Soko radio. Dragan Živković Cikas, bivši ortak obojice, „iz drugih razloga“. Cikas, kao Batićev prvak u Ljuboviji, kaže da DOS jedino prolazi u Soko radiju, nije mu jasno da Zarija reemituje one koji su koliko juče za njega bili izdajnici.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve