img
Loader
Beograd, 3°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Gazda

30. jul 2003, 22:12 Muharem Bazdulj
Copied

Kad sam kao mali došo u grad morao sam samom sebi dati nadimak, pjevao je nekoć Branimir Štulić znan i kao Johnny. I zbilja je tako u rokerskom svijetu: bez nadimka skoro da si niko i ništa. A oni najveći imaju najjače nadimke. Elvis Prisley je King – Kralj, Paul Hewson je Bono – Dobri, Bruce Springsteen je Boss – Gazda.

Agencija AFP javila je ovih dana: „Američka rok legenda, 53-godišnji Bruce Springsteen, oborio je svjetski rekord u prodaji karata za nastupe u jednom gradu. On je za deset nastupa u svom rodnom New Jerseyu, povodom promocije albuma The Rising, prodao gotovo nevjerovatnih 550.000 ulaznica, pri čemu se očekuje da će ukupna zarada iznositi nešto više od 37 miliona dolara.“ Što reče sam Gazda u jednom od svojih prvih hitova, pjesmi Rosalita sa svog drugog albuma, koju na ovoj turneji ponekad zasvira na samom kraju završavajući drugi bis: ‘Cos the record company, Rosie, just gave me a big advance.

Niko nije prorok u svom selu, veli drevna latinska gnoma, no Gazda hara po svom kraju jednako kao i po cijelom svijetu. Upravo se vratio iz Evrope gdje je turneju po ovom kontinentu okončao baš na obodima nesretne bivše SFRJ: u Beču i u Milanu. Prošlo je trideset godina otkad je izdao svoj prvi album, ali je Gazda i danas gazda. Zašto Boss ostaje the boss, zašto je – da iskoristim onu bosansku kolokvijalnu rimu – Springsteen vazda gazda?

Odgovor je jednostavan: zato što je dobar. Jasno, stvari su se mijenjale od davnih pozdrava iz Ashbury Parka do skorašnjeg Risinga, no Springsteen je sve vrijeme ostao svoj. Nema umjetnika koji je bolje uhvatio američku malomišćansku čamotinju od Springsteena, nije mu u tome ravan ni Raymond Carver. No isto tako niko te gradove i gradiće na beskrajnom američkom zemljovidu nije toliko ni volio. Te beskrajno jednostavne pjesme, bolne i lijepe, stvaraju cijelu galaksiju sjete. Springsteen pjeva o gradovima koji čupaju kosti, koji su smrtonosne stupice iz kojih moraš pobjeći dok si mlad (Born to Run), o dolinama u kojima te od malih nogu uče da radiš isto što ti i otac radi (The River), o tridesetpetogodišnjaku koji sa ženom i djetetom napušta rodni grad, no noć uoči odlaska stavlja sina u auto i kaže mu istu stvar koju je njemu nekoć njegov otac rekao: Ovo je tvoj grad (My Hometown). U Gazdinim pjesmama smjenjuju se bolja prošlost i loša beskonačnost. Sve što vrijedi u životu desilo se nekoć davno, dok smo bili srednjoškolci, no to je prošlo tako brzo, u (što bi rekao Andrić) okatrenuću curice (Glory Days). A ipak, povrh svega, treba nam tako malo vjere, vjere u čaroliju u noći, jer makar više nismo tako mladi i makar su maturske oprave u prnjama, makar je prošlo vrijeme kad smo bili školske sportske zvijezde i lokalne ljepotice, ništa još nije nedostižno (Thunder Road).

Gazda zna i da ljubavna čežnja može biti takva da se čovjek budi u znojem natopljenim čaršafima i čini mu se da mu je neko nožem probio dušu (I’m On Fire); Gazda je u stanju da šopenhauerovsku filozofiju o nezasitnoj volji u četiri stiha sociološki sažme: siromah bi htio biti bogataš, bogataš bi htio biti kralj, a kralj nije zadovoljan dok ne bude kralj svega (Badlands); Gazda moli Boga za milost spram čovjeka koji sumnja u ono u šta je u stvari siguran (Brilliant Disguise); Gazda daruje svoj glas čovjeku iz one urbane legende koji iziđe da prošeta i nikad se ne vrati (Hungry Heart); ali je svugdje uvijek prisutno ono što sam zove Human Touch.

Springsteen je, međutim, često i neshvaćen. Čak se i nekim muzičkim kritičarima zna omaknuti blesava teza o utilitarnoj himničnosti pjesme Born in the USA. A riječ je, naravno, opet u tipičnoj gorkoj sudbini malog američkog čovjeka, tog valjda omiljenog Gazdinog lirskog subjekta. Postoji i ona manja skupina kvazirok elitista kojima je mrska Gazdina opća obljubljenost. Ali kako kaže Nick Hornby: to što puno ljudi voli to što radiš, ne mora značiti da si loš. Naprotiv, ponekad to čak znači da si jako dobar.

Posljednjih godina u cijeloj bivšoj SFRJ ostaci urbane gerile lamentiraju nad poseljačenjem gradova, nad činjenicom da se omladina masovno okreće turbo-folku i sličnom muzičkom smeću. Obično za tu činjenicu okrivljuju samu publiku. No, ta stvar tako frapantno podsjeća na onu staru vadionu čelnice HDZ-a kad je ova stranka izgubila izbore u Rijeci. Naime, na pitanje novinara zašto je zakazao HDZ, gospođa je odgovorila: Nije zakazao HDZ, već birači. Ovdašnji rokeri pričaju isto tako o zakazivanju publike, a zapravo su zakazali oni sami. Jer nije bilo Gazde koji bi pjevao o mladićima kojima je neko tutnuo pušku u ruku, niti o četrdeset i jednom metku što deru ljudsku kožu, niti o srušenim gradovima, niti o bilo čemu relevantnom.

Srećom, ima Springsteena, i ima CD plejera. I ima onih borhesovskih ganutljivih sutona kad se purpur sumraka stapa s ljubičastim dimom cigarete i kad led u čaši s viskijem udara zvonko o staklo. I kad ništa, ili gotovo ništa, ne sjeda tako dobro kao najljepše Springsteenove pjesme.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
11.decembar 2025. Andrej Ivanji

Las Palmas

03.decembar 2025. Uroš Mitrović

Pank

26.novembar 2025. Milan Filipov

Palačinke

19.novembar 2025. Katarina Stevanović

Koraci

12.novembar 2025. Miodrag Pešić

Slike, razasute

Komentar
Ćacičend sa ukrašenim jelkama i letećim Deda Mrazom

Komentar

Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Prometej iz Ćacilenda

Preuzimanjem „na sebe“ odgovornost za aferu Generalštab i obećavanjem amnestije Selakoviću i drugim potencijalnim osumnjičenim licima, Vučić hoće da se osigura da mu saradnici ne postanu svedoci-saradnici. Zato je spreman da razori sudsku granu vlasti

Filip Švarm

Komentar

Strah od sekundarnih sankcija NIS-u: Zašto banke ćute?

Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1823
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva

Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati se
Politički život i smrt u Srbiji

Kada će izbori, ali stvarno

BIA: Izbor za superlojalistu

Ljudi sa crvenim đonovima

Sjedinjene Američke Države

Tramp u potrazi za Nobelom

Intervju: Aleksandar Radivojević, reditelj

Između izolacije i sučeljavanja sa stvarnošću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure