

Preporuka
Srđan Valjarević ima novi/stari roman
U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči




Odbrojavanje na BK televiziji je konačno završeno! Telefakt je napunio deset godina, a Vila Jelena bila je mala da primi sve verne gledaoce i vernike koji su želeli da dođu na rođendansku žurku. Slažem se da je tokom protekle decenije ova televizija postavila određene standarde u zanatskom smislu i postala ogledalo Srbije iz vizure uspešnih preduzimača i poslodavaca. Obrijana, očešljana, to je Srbija sa biznis planom, Srbija koju više niko ne pita kako je stekla inicijalni kapital. Po mnogo čemu, to je vizija uspeha za prosečnog gledaoca, svojevremeno jedini ozbiljan pandan Miloševićevom zadriglom i krvavom RTS-u. Ako evociramo uspomene, ne smemo zaboraviti ni Studio B, ali njegov signal je uvek bio preslab, a ni B92 koji je tada funkcionisao jedino kao radio.
Ono što je diskutabilno jeste pokušaj da se desetogodišnjica BK televizije iskoristi za svojevrsnu reviziju skorašnje istorije i retroaktivno ovaj medij prikaže kao žrtva Miloševićevog totalitarizma. Koliko se sećam, tada je, baš kao i danas, BK TV medij koji nikada nije išao protiv vlasti sledio mudru trgovačku logiku vlasnika – bogu božije, caru carevo. Jedna razbijena kamera tokom demonstracija 96/97. ne može biti alibi za televiziju otvorenih očiju koja je danima ćutala o protestima hiljada ljudi. Deset godina je lep jubilej, pridružujem se čestitkama, ali još uvek kratko vreme da se zaborave činjenice.
Drugačiju vrstu tapije predstavlja Prvi radijski festival u organizaciji Radija S, samo je ovoga puta u pitanju tapija na zabavu. Dve večeri sam na televiziji Pink, medijskom pobratimu manifestacije, gledao defile nagrađenih autora i izvođača, dok je SPS vrhuška dremala i tapšala iz publike. Ispostavilo se da Leontina piše najlepše stihove, Kneza obožavaju na Obiteljskom radiju u Zagrebu, Đoganija u Sarajevu, a najbolji od svih je bend Amadeus, grupa građana iz Leskovca inspirisana Mocartom. U neobično jeftinoj scenografiji (ipak je radio siromašni brat televizije) jedino R od rokenrola bila je grupa Negativ, tako da možemo steći utisak da na radio talasima slušalac ne može čuti ama baš ništa osim bezukusnog turbo–popa. To na sreću nije istina, ali nagrade su već podeljene. Radio je po svojoj prirodi medij koji dozvoljava veći pluralizam muzičkih stilova (od, recimo, televizije) pa je jednoumlje time pogubnije. Muzička koncepcija nezavisnih radio stanica bila je u Miloševićevo vreme važna koliko i informativni program. Setite se samo kakva se muzika emitovala kada je JUL preuzeo B92 tokom bombardovanja. Medijsku podršku Pinka zato u ovom slučaju vidim kao potrebu da se pod potpunu kontrolu stavi radijsko tržište i promovišu proizvodi Siti rekordsa.
RTS je odskoro vratio u žižu interesovanja pomalo zaboravljenu podelu Srbije na liniji selo–grad. Produkcija Emotion je prema licenci američke tv-mreže Foks napravila realiti šou ’’Jednostavan život’’ (originalno Simple Life). Zvezde američke verzije su prebogate šmizle Paris Hilton (praunuka osnivača lanca hotela Konrada Hiltona) i Nikol Riči (ćerka Lajonela Ričija). U pripremi je treća sezona emitovanja, ali je osnovna ideja nepromenjena – dve bogatašice lišene kreditnih kartica treba da se snađu u svakodnevnom životu. Naše devojke, zvezde srpskih tabloida, umesto na farmu u Arkanzasu stigle su u srpsko selo u mioničkom kraju, pa naša verzija zato više liči na prinudno letovanje kod familije na selu. Za sada se štrojenje prasića pokazalo kao najdramatičnije iskustvo, sa belim bubrezima kao gastronomskim eksperimentom. „Jednostavan život“ pogađa ukus ovdašnje publike jer ispunjava onu roditeljsku kletvu (ma ja bi’ njima dao/dala motiku pa da vide kako pucaju krsta), a ružičastoj omladini srpsko selo prikazuje kao mešavinu vašara, Guče i super zezanja. Očigledno je kod nas bilo teško napraviti puku repliku američke verzije, jer se naši milioneri još nisu odrodili od sela. Voditeljke Pinka jesu.
Kad smo kod ženske lepote, TV Košava ponovo bira svoju Miss. Narodna mudrost (iz Krajine) kaže: „sve su seke u neđelju ljepe, kad se svuku ko da đubar vuku„. Devojke nam ukratko ispričaju svoje biografije, a onda ih vidimo oznojene u teretani, vlažne u đakuziju i razigrane u kafiću. Ove tri situacije daju reprezentativnu sliku ne samo o izgledu već i o ličnosti kandidatkinja. Jednostavan život, zar ne?


U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve