![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2024/07/don_kihote_ii_mastoglavi_vitez_don_kihote_od_mance-migel_de_servantes_saavedra_v-309x232.jpg)
Preporuka
Don Kihote, maštoglavi idalgo
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Manče, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
Jasna Dragović-Soso: "Spasioci nacije": Intelektualna opozicija Srbije i oživljavanje nacionalizma
S engleskog prevela Ljiljana Nikolić
Fabrika knjiga, Beograd 2004
Oh, ne: zar još jedna knjiga o tome gde (nam) je, te kako i zašto sve Pošlo Naopako? Pa još pisana u mrskom inostranstvu, na oficijelnom jeziku Novog svetskog poretka? Uostalom, ne znamo li ionako već sve o tome, kako god okreneš? A obaška što smo i preumorni od celog tog klupka tugaljivih pitanja glede nedavne, a neslavne prošlosti!
Ipak, ipak: istraživačica sa „ovih prostora“ koja je sada naučni saradnik u Školi za slavističke i istočnoevropske studije Londonskog univerziteta, Jasna Dragović-Soso pozabavila se – suvereno, iscrpno, minuciozno, pregledno – temom koju su „svi“ ovako ili onako doticali, ali nekako je malo kad bila osnovnom temom studija i knjiga: ulogom intelektualaca (srpskih, ali ne samo njih) u potpaljivanju ognja u kojem će izgoreti ne samo jedna država, nego i bezbrojni ljudi i njihovi domovi. Zapravo, ni o tome nije da nije izobilno pisano, stoga valja biti još precizniji: Jasna D-S. se ne ukazuje na poprištu onda kada su intelektualne ratničke trube već zatrubele – a sve ne bi li „najoštrije osudila“ njihov zlokobni zvuk i otperjala dalje – nego pomno razmatra genezu pre svega srpske (beogradske?) „kritičke inteligencije“ još od šezdesetih naovamo, one koja će se u prvim godinama nakon Titove smrti razviti u relativno razgranatu – mada zadugo još neuticajnu – disidentsku scenu. A ta će tokom osamdesetih bezbeli odvažno razbucati mnoge tabue (da bi, dobrim delom, posle sama počela da stvara nove…). I čini to autorka Spasilaca nacije s mnogo upućenosti (u knjizi je gotovo nemoguće pronaći faktografsku grešku, makar i najsitniju; a nije da nisam tražio, čisto iz hobija), a sa relaksirajućim manjkom strasti – osim naučne, jakako.
Svrhu ovog istraživanja najbolje će u Uvodu objasniti autorka: „Prateći putanju intelektualne opozicije u Srbiji od 1960-ih, ova knjiga nastoji da objasni kako je došlo do toga da nacionalističke preokupacije zasene sve druge aspekte njenog političkog programa, i mnoge nekadašnje disidente navedu da izdaju humanističke principe koji su prvobitno činili srž njihovog aktivizma. Činjenica da je beogradska kritička inteligencija pretpostavila ‘naciju’ ‘demokratiji’ i prihvatila Miloševića, predstavlja klasičan slučaj ‘izdaje intelektualaca’ po definiciji francuskog mislioca Žilijena Bende (Julien Benda): da se pojedinci čija se samoodređena društvena uloga zasniva na odbrani univerzalnih principa mogu zavesti partikularističkom – u ovom slučaju nacionalističkom – ideologijom“. E, sad, „prateći putanju“ te scene u osamdesetim, potpisnik ovog prikaza čitajući Spasioce nacije priseća se mnogih nekadašnjih tekstova, knjiga, javnih istupa njenih prvaka; ovako znalački presovani i rekontekstualizovani, oni pokazuju da je put te Scene od silovitog početka i kontroverzne sredine ka bednom kraju osamdesetih zapravo bio nekom vrstom postojane degeneracije u jeziku i mišljenju: s progresivnim rastom prvo „kosovske frustracije“ a posle sve izrazitijeg konfrontiranja sa najpre partnerima a potom „konkurentima“ u Ljubljani i Zagrebu (koji, barem „novorevijaši“ i „maspokovci“, ne prolaze kod autorke ništa bolje), diskurs konsekventnog i suvislog intelektualnog angažmana postepeno se, a neumitno, razblićkava u trećerazredno i trivijalno parapatriotsko naricanje! Ti su ljudi bili definitivno spremni za Mesiju; i ovaj se, bogme, pojavio, sve uz drugarski pozdrav: „zdravo, drugovi“! O braćama i sestrama da i ne govorimo. Posle se već samosahranjena „kritička scena“ nešto malo pokajala, ali je voz već protutnjao, odnevši i Srbiju, kao nekakvu cičeću nevestu, sa sobom u bestragiju.
Posebna poglavlja ove obimne studije posvećena su „kritičnim tačkama“ svake relevantne priče o narečenoj temi: titovskom i posttitovskom periodu opozicije-u-povoju, „prolomu istorije“ u osamdesetima, odnosu prema kosovskom problemu, burnoj istoriji relacija sa ljubljanskom disidentskom scenom, i konačno puzećem trijumfu „nacionalne homogenizacije“ i potonjeg začetka stranačkog pluralizma, koji su zaklopili knjigu o „kritičkoj inteligenciji“ u njenom dotadašnjem obliku. Raščlanivši prvobitnu kritičku BG scenu na „nacionalističku“, „liberalnu“ i „novu levicu“ (praksisovci, šesetosmaši…), JDS prati (anti)razvojni put svake od njih, dakle staze koji će se u jednom zlokobnom trenutku gotovo spojiti u Jedno, a glavnina Scene će u kritičnom trenutku odustati od kritičkog angažmana – sa dalekosežnim posledicama, od kojih se ni kritičari ni (ne)kritikovani nisu više nikada stvarno oporavili. Istovremeno, autorka uočava sve nagomilane nerešene protivurečnosti posttitovske Jugoslavije, kao kontekst bez kojeg je nemoguće shvatiti kako je sve krenulo kuda je krenulo: ona, dakle, ne „zamera“ olako – kako neki autori čine – toj kritičkoj sceni na postavljanju „pogrešnih“ pitanja (pa i onog „nacionalnog“), nego na pružanju mahom nedostojnih „odgovora“. Utoliko je i dragoceniji njen „hladni“ retrospektivni pogled na jedno naizgled prošlo svršeno vreme, u kojem je bilo mnogo lepih prilika i mogućnosti, te je – ako ćemo pravo – postojao samo jedan put koji je pouzdano vodio u katastrofu; ipak, glavnina Scene je uspela baš njega da pronađe!
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Manče, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
Na upravo raspisanom tenderu nije naznačena procenjena vrednost rekonstrukcije, adaptacije i sanacije stare zgrade Glavne železničke stanice u Beogradu i promene namene u muzejski objekat. Sve treba da bude završeno za Expo
Gojko Božović je ovogodišnji dobitnik nagrade Velika bazjaška povelja koju dodeljuje Savez Srba u Rumuniji. Ta vest je skrenula pažnju i na veliko nastojanje srpske manjine u Rumuniji da ostanu povezani sa maticom
Nakon četvorogodišnjeg renoviranja opet je otvorena Biblioteka Foldžer u Vašingtonu, pa su sada prvi put izloženi njihovi najvredniji eksponati – retke knjige
Retrospektivna izložba Mire Brtke u Rimu ocenjena je kao događaj kulturne diplomatije. U Pekingu gostuje Muzej savremene umetnosti sa izložbom konceptualne umetnosti, a u Parizu, pred početak Olimpijdkih igara, predstavljena je arhivska građa o srpskim Olimpijcima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve