img
Loader
Beograd, 2°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Urbana virdžina

22. март 2006, 23:02 Ivan Medenica
Copied

Milena Bogavac, Dragi tata;
režija: Boris Liješević;
igraju: Vanja Ejdus, Cvijeta Mesić, Slobodan Pavelkić i dr.;
Scena Studio (JDP)

Tema drame Dragi tata, mlade spisateljice Milene Bogavac, mogla bi da se odredi, suvoparnim sociološkim rečnikom, kao „problemi odrastanja i kriza identiteta u grupi mladih delinkvenata iz disfunkcionalnih gradskih porodica“. I, zaista, u središtu radnje nalazi se dvoje petnaestogodišnjaka koji sazrevaju pod uticajem, s jedne strane, svojih rasturenih porodica i, s druge strane, uličnog polusveta sastavljenog od dilera, prostitutki, siledžija. Pored ovakvog tematskog kompleksa, i formalna obeležja komada Dragi tata odgovaraju savremenim dramskim trendovima: lapidaran dijalog, poetsko-narativne interpolacije (ovde u vidu razglednica pisanih dragom tati), fragmentarna kompozicija s čestim i oštrim promenama situacija i prostora. Kao najveća vrednost drame, na planu forme, izdvaja se taj jezgrovit, direktan, žargonski, žestok, plastičan govor; on obiluje psovkama, ali se one ne svode na infantilnu provokaciju građanske publike, već ostvaruju funkciju u plastičnom prikazu spomenutog socijalnog miljea i njegovih protagonista.

Iz prethodne analize vidi se da komad Dragi tata ne odstupa bitno od nekih klišea savremene svetske, pa i domaće drame (bez obzira na to da li ćemo taj trend etiketirati, krajnje paušalno, kao in–yer–face, cool drama, novi brutalizam ili nekako drugačije), koji se svode na generacijski senzibilitet, urbani milje, teme odrastanja, nasilja i delinkvencije. Tom utisku doprinosi i uvid da ne postoji neki viši, metaforički plan koji bi transcendirao osnovnu, realističku priču o igrama moći i odrastanju u „tinejdžerskoj mafiji“. Umesto sveobuhvatnog metaforičkog plana, uočavaju se, ipak, neka autentična rešenja na nivou pojedinačnih motiva.

Najautentičniji je središnji motiv drame: glavna junakinja, devojčica Milica, oblači se i ponaša kao dečak i insistira na tome da je svi zovu Mali. Ovaj motiv urbane virdžine povezan je sa spomenutim poetsko-narativnim pasažima u kojima Mali govori – u ovim scenama je prava devojčica – tekstove razglednica napisanih za oca koji ih je napustio. Autorka ne vrši psihološko produbljivanje ovog motiva, iako postavka priče pruža takvu mogućnost (idealizacija odsutnog oca, distanciranje od majke prostitutke i alkoholičarke), jer želi da ga koristi samo kao univerzalan, poetski izraz potrage za identitetom ili nade u spasenje. Na ovom konkretnom primeru može da se sagleda i jedna opšta odlika Dragog tate: iako je do kraja uronjen u verodostojan milje i njegove probleme, ovaj komad ne vrši složenu psihološku analizu i društvenu kritiku. Naprotiv, i ovde su, kao i u nekim stranim delima sličnog senzibiliteta, ozbiljne teme spojene s generacijskom zabavom.

Mladi reditelj Boris Liješević opredelio se, u saradnji sa scenografom Aljošom Spajićem, da prilično nezahvalan prostor eksperimentalne Scene Studio Jugoslovenskog dramskog pozorišta, reši na vrlo minimalistički način: s nekoliko stolica i jednim stolom, dok su se prostorne promene uglavnom ostvarivale pomoću svetla. Na taj način dobijen je veliki, slobodan prostor koji je omogućio reditelju da razvije dinamičnu i žestoku scensku igru, adekvatnu energetskom naboju samog komada. Ovakav koncept prostora imao je, dakle, utemeljenje u scenskoj žestini koju tekst traži i u njegovoj montažnoj dramaturgiji s čestim promenama, ali taj koncept, u realizaciji, nije bio zadovoljavajuće sproveden. Svetlosno označavanje prostora (svetlo Svetislav Calić) bilo je muljavo i neprecizno, a ulasci i izlasci nerazgovetni i stilski heterogeni (negde su prava vrata označavala vrata, negde samo zavese i sl.), što je ugrožavalo zanatske standarde predstave.

U radu s glumcima Liješević je ostvario različite rezultate: gluma Vanje Ejdus, u ulozi Milice/Malog, predstavljala je onaj stil igre koji je, valjda, trebalo da odlikuje celu predstavu. U toj ulozi spojena je snažna scenska energija, sveden i kompaktan glumački izraz i uverljiva psihološka odbrana lika, koji oscilira između dečačke drčnosti i grubosti u scenama s drugima i ranjivosti devojčice u monolozima; u osnovi realistička, njena igra se zasnivala na stilizovanim sredstvima, lišenim bilo kakve glumačke ornamentike. Ne tako moderno stilizovane kao uloga Malog, ali realistički uverljivo i tačno postavljene bile su i uloge oštre i iskusne prostitutke Aje (Milena Ražnjatović) i stroge, ali plemenite Ksenije (Jelena Ćuruvija-Đurica).

Spomenuta ornamentika, koja se sastoji u inflaciji sitnorealističkih postupka, bila je prisutna u igri nekih drugih glumaca, prevashodno Cvijete Mesić, koja je postavila lik alkoholičarke Marine, Miličine majke, na farsično prenaglašen način. Nešto drugačija vrsta problema javljala se u igri Srđana Timarova, čiji je diler Filip ostao suviše uopšten, ili Slobodana Pavelkića, čiji je Bane takođe bio nerazgovetan kao lik, a pri tome je donet pomoću spoljašnjih i prenaglašenih sredstava… Kao i posle predstave Druga strana, tako se i sada mogao steći utisak da naši glumci imaju ozbiljne probleme sa onim vidovima savremene drame u kojoj jezgrovite i direktne replike ne trpe „dramsku razradu“, već zahtevaju da se ubode jedan, ali tačan emocionalni i misaoni ton.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Podele

03.фебруар 2026. Sonja Ćirić

Na SNS sajtu objavljeno novo targetiranje Gorana Markovića

Saopštenje Adrijane Mesarović potpredsednice Vlade kojim sa sajtu SNS-a vređa reditelja Gorana Markovića izazvalo je velike kritike javnosti. Ona ga, između ostalog tereti i da se „otvoreno zalaže za ubistvo“ predsednika Vučića

Beograd na vodi

03.фебруар 2026. S. Ć.

Da li se beogradska Opera seli na Sajam u Halu 1

Siniša Mali i kompanija Beograd na vodi najavljuju operu u Hali 1 Beogradskog Sajma. Pretpostavlja se da misle na Operu Narodnog pozorišta

Film i politika

02.фебруар 2026. Sonja Ćirić

„Svadba“ pokazuje da je između Srba i Hrvata sve okej

Zašto u Hrvatskoj snimaju filmove poput „Svadbe“ a u Srbiji filmove poput „Dare“, i zašto publika u obe države više voli „Svadbu“. Za deset dana videlo ga je blizu 380.000 gledalaca

Premijera

01.фебруар 2026. Sonja Ćirić

Puls teatar: Ale i bauci su ugrožena bića

Prva ovogodišnja premijera „Puls teatra“ iz Lazarevca „Ale i bauci“ predstavlja slovenska mitska bića kao ugrožena, a ne bića kojima se zastrašuju deca

Naš film u svetu

31.јануар 2026. S. Ć.

Film „Planina“ najbolji inostrani dokumentarac Sandens festivala

„Sinjajevinu smo doneli u Ameriku”, rekla je protagonistkinja dokumentarnog filma „Planina“ koji je upravo pobedio na Sandens festivalu

Komentar
Specijalna jedinica Žandarmerije u punoj opremi za razbijanje demonstracija na hameru

Komentar

Kad’ dunemo i vatru sunemo srušićemo Ćacilend

Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Pravda za sirotinju Srbije

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1830
Poslednje izdanje

Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru

Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati se
Intervju: Nemanja Smičiklas

Režim hoće da ukine Republički zavod

Metastaze ćacilenda (2)

Uloga sapuna u izboru za direktora RTS-a

Mark Karni, premijer Kanade

Čovek koji je ukrao šou u Davosu

Intervju: Andraš Urban, pozorišni reditelj

Cenzura je zločin

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure