img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nakon gašenja olimpijskih reflektora

Više od biznisa

03. septembar 2008, 17:04 Dragan Pavlićević
Copied

Mada je zadivljeno ispratio pekinški olimpijski spektakl, svet, i sam je nesiguran kako da prihvati neminovnost suživota sa jednim novim fenomenom, prevelikom i značajnom a fundamentalno drugačijom i nedovoljno poznatom nacijom

Specijalno za „Vreme“ iz Pekinga

POVRATAK U NORMALU: Saobraćajna gužva na pekinškim ulicama

Tokom impresivne ceremonije zatvaranja 29. Olimpijskih igara prošle nedelje – ekstravagantnoj predstavi koja je bila dostojan kraj 17 dana izuzetnih sportskih takmičenja i dostignuća – olimpijska baklja predata je gradonačelniku Londona, grada domaćina sledećih OI 2012. godine. Gospodin Džonson se potrudio da nas uveri da ni on ni njegov grad nisu nimalo zabrinuti zbog grandioznosti i svekolikog uspeha pekinških OI. Osam minuta ceremonije koje su bile posvećene primopredaji, osmišljenih od strane londonskog organizacionog tima, sa sve Džimijem Pejdžom i Dejvidom Bekamom u glavnim ulogama, dobar su preview drugačijeg pristupa olimpijskoj fešti kakvu planiraju londonski organizatori. Iz centra dirigovana, od vrha nadole pripremljena je izvedba pekinških Igara, sa ceremonijama otvaranja i zatvaranja u sletskom stilu i budžetom koji je mogao da izdrži samo duboki kineski državni džep. Nasuprot tome, Englezi ne žele da imitiraju i da se takmiče sa Pekingom, već – rečima Tereze Džovel, britanske sportske ministarke – žele da „londonske igre budu demokratske, sa građanima aktivno uključenim u olimpijski program i pogotovo u ceremonije otvaranja i zatvaranja kroz seriju manjih, ali kreativnih hepeninga u različitim delovima grada koji će konceptualno biti ujedinjeni u potpuno demokratski izraz britanskog građanstva“.

Gorenavedene reči gđe Džovel reprezentativan su primer načina na koji je najveći deo svetske javnosti posmatrao ovogodišnju Olimpijadu. Za svaku priču o uspesima sportista, dobroj organizaciji i uslužnosti domaćina ili o visoko umetničkom utisku koji su ostavile odvažne i samouvereno osmišljene i izvedene ceremonije otvaranja i zatvaranja, po svekolikim svetskim pisanim i elektronskim medijima pojavilo bi se nekoliko onih koje bi u centar pažnje stavljale problematični autoritarizam kineske vlade, navodno neispunjena obećanja o slobodi medija i građanskog okupljanja ili već o nečem drugom, negativnom.

Nepoverenje prema velikoj nepoznanici koja je ovim olimpijskim igrama i definitivno postala ne samo priznato nego i značajno mesto na svetskoj mapi, možda se najbolje oslikava kroz maliciozni senzacionalizam koji je ispratio „otkrovenje“ da je devojčica Lin Mjaoke, čija je izvedba pesme Oda domovini bila jedan od centralnih trenutaka ceremonije otvaranja, samo otvarala usta, a ne i pevala. Svetski mediji su se zaista dobro potrudili da tome pridaju raznolike konotacije, od toga da je to samo još jedan izraz mentaliteta jeftinih made in China kopija, pa do toga da u komunističkoj diktaturi sve mora da izgleda ružičasto, te oni koji lepo pevaju ostaju u pozadini, dok oni koji lepo izgledaju izlaze u prvi plan.

TRIJUMF: Istina je da je po svim standardima pekinška Olimpijada veliki trijumf za današnju Kinu. A izgleda i da je kiselo grožđe za ostatak sveta, koji je stvorio jedan agresivni odbrambeni mehanizam. Mada je zadivljeno ispratio pekinški olimpijski spektakl, sam nesiguran kako da prihvati neminovnost suživota sa jednim novim fenomenom, prevelikom i značajnom a fundamentalno drugačijom i nedovoljno poznatom nacijom.

OPROŠTAJ: Detalj sa ceremonije zatvaranja Olimpijade

Ono što deluje gotovo neverovatno jeste činjenica da ni danas, desetak dana od zatvaranja Igara, nema zvaničnih podataka o broju posetilaca i finansijskom bilansu. Ono što bi se našlo pod lupom bilo kog drugog društva koje bi preuzelo na sebe čast i teret organizovanja OI, u Kini je jednostavno od drugorazrednog značaja. Olimpijada jednostavno nije bio biznis koji je trebalo da na kratak ili duži rok napuni pekinšku kasu, već nešto mnogo više od toga – susret Kine sa samom sobom i sa svetom. Susret kojim je učvrstila svoje mesto među najznačajnijim nacijama danas, ali i jednom za svagda otvorila vrata svetu i pokazala da je spremna da se ozbiljno pozabavi sobom i svojim problemima i postane „odgovoran stožer i činilac“ međunarodne zajednice, na šta je tzv. naprednije zemlje, još uvek gajeći iluzije i predrasude o crvenoj državi pod diktaturom, već neko vreme pozivaju.

Da, pekinške Olimpijske igre pratilo je i više nego dovoljno kontroverzi sa kojima Kina mora ozbiljno da se pozabavi ako želi da obezbedi istinski solidnu državu za svoje građane i do kraja izgradi imidž odgovorne i u svakom pogledu velike nacije. Do oba ova cilja joj je izuzetno stalo.

Moguće je da su neke od zlatnih kineskih gimnastičarki mlađe od 16 godina, apsolutne i propisane minimalne dobi za takmičenje na OI. Istina je da je su pojedini sajtovi, na primer Amnesti internešenel, ili oni povezani sa falung gongom ili tjenanmenskim incidentom 1989. bili nedostupni stranim novinarima u prescentru. Ili da su dve pekinške bake u sedamdesetim godinama upravo osuđene na godinu dana reedukacije zbog pokušaja da protestuju, jer su iseljene iz svojih kuća pre sedam godina da bi se napravilo mesto za izgradnju olimpijskih objekata. Vizni režim je bio preoštar u strahu od prodemokratskih protesta koje bi prikriveni aktivisti – „kvazituristi“ mogli organizovati i zajedno sa preskupim olimpijskim aranžmanima ostavio je velik broj potencijalnih posetilaca pored ekrana u njihovim domovima umesto da budu na olimpijskim borilištima.

ŠTA SE NE SME ZABORAVITI: To su stvari koje ne treba da se ostave po strani i zbog kojih je Peking zaslužio kritiku. Ali se isto tako ne sme zaboraviti ogroman napredak koji je ova zemlja napravila u veoma kratkom roku – ne samo na ekonomskom već i na društvenom i na političkom planu – i koji neće stati sada kada su olimpijski reflektori ugašeni. Kao ilustracija za to poslednje, dok ovo pišem, u drugom kompjuterskom prozorčiću stoji mi otvoren zvanični sajt Amnesti internešenela.

Uspeh Olimpijade se ogleda u činjenici da su domaćini protiv sebe imali neverovatan spektar neposrednih i potencijalnih komplikacija i neprijatnosti: neprijatnu klimu, zagađenost, reflektore celoga sveta koji se potajno nadao da će tokom 17 olimpijskih dana na sve strane početi da ispadaju leševi iz mračnog ormana kineskog komunističkog režima, opasnost od akcija sopstvenih militantnih separatista itd.

Uprkos tome, oboreno je više od sto svetskih i olimpijskih rekorda, učestvovao je nezapamćeno veliki broj sportista, vazduh je bio u skladu sa standardima, fabrike izmeštene i zatvorene, eko-autobusi na ulicama. U okviru priprema za Olimpijadu Pekinžani su dobili još moderniji, čistiji i lepši grad u trajno nasleđe. Domaći gledaoci odnosili su se izuzetno fer prema japanskim (kao i prema sportistima svih drugih nacionalnosti) što je veliki korak ka međunacionalnom pomirenju i prestanku netrpeljivosti sa obe strane. Čitava Olimpijada protekla je u miru, redu i u izuzetno opuštenoj atmosferi.

Sve vreme su strani novinari, o čemu svedoče i izveštaji nekada cenzurisanih zapadnih medija, slobodno vršljali po gradu i po celoj zemlji, intervjuišući koga su hteli i kada su hteli i pišući izveštaje bez mešanja domaćina.

Kinezi to znaju i uživaju u tome. Kineska televizija još uvek svakodnevno pušta snimke najzanimljivijih olimpijskih mečeva. Zlatni kineski olimpijci su na turneji po Hongkongu i Makaou, zavodeći i tamošnje preostale nostalgičare za anglo-portugalskim vremenima. Oslobođena je pozitivna društvena energija, koje doduše ni ranije nije nedostajalo: 40.000 Pekinžana uključilo se u onlajn diskusiju o tome koje bi od pozitivnih iskustava tokom Olimpijade, poput smanjenja broja privatnih vozila na ulicama, trebalo uvesti za stalno. Peticija gradskim ocima se sprema. Olimpijska arhitektonska čuda poput Ptičjeg gnezda i Vodene kocke otvorena su za publiku, a obelodanjeni su i planovi kako će ubuduće služiti gradu. Pozitivna pažnja usmerena je ka dolazećoj Paraolimpijadi i svaki slučajni prolaznik sa kojim započnete razgovor srećno i ponosno kaže da je uživao u Olimpijadi, čak i da nije bio ni na jednom takmičenju.

POTREBNO I DOVOLJNO: I mada su, gledajući sa Zapada, kineska obećanja o nesputanim svekolikim slobodama ostala samo delimično ispunjena, za većinu Kineza pomaci koji su napravljeni u poslednje vreme zaključno sa Olimpijadom su potrebni, ali i dovoljni jer ne rizikuju stabilnost zemlje u kojoj je veliki broj neobrazovanih i koja se napreže iz petnih žila da balansira blagostanje i socijalnu pravdu sa impresivnim makroekonomskim rastom. Olimpijada, i sve što se oko nje dešavalo, dokazala je da je Kina, uprkos gore navedenim i drugim mnogo manje važnim manjkavostima, organizovanija, otvorenija, umešnija i slobodnija nego ikada ranije. Želja da Olimpija bude katalizator ovakvih pozitivnih promena bila je za MOK glavni kontraargument kritičarima stanja ljudskih prava u Kini, kada su donosili odluku da OI 2008. dodele Pekingu, davne 2001. godine. Bio je to dug put, ali danas izgleda da je to bila prava odluka.

Činjenica je da je Kina, u oštrom kontrastu sa Evropom i Amerikom, jedna od retkih, ako ne i jedina zemlja, u kojoj, po nezavisnom istraživanju, više od tri četvrtine građana veruje da će sutra biti bolje nego danas, a život njihove dece bolji nego njihov. Ova Olimpijada daje im za pravo da tako veruju. Možemo samo da čekamo, nadamo se sa njima i da vidimo…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Nemačka

07.novembar 2025. Izabel Ber / Izabel Štreh / DW

Da li će Nemačka konačno zabraniti posedovanje snimaka silovanja?

Posedovanje snimaka silovanja odraslih u Nemačkoj nije kažnjivo, međutim ministri pravde raspravljaju o predlogu da se taj zakon ipak promeni

Demokrate u Senatu 14. puta zaredom nisu glasale za usvajanje nacrta zakona o finansiranju Vlade

SAD

07.novembar 2025. B. B.

Najduža blokada Vlade SAD u istoriji

Demokrate u Senatu 14. puta zaredom nisu glasale za usvajanje nacrta zakona o finansiranju Vlade SAD

Rat u Sudanu

07.novembar 2025. Andrea Jung-Grim/DW

Pakao Sudana: Najteža humanitarna kriza na svetu

Uprkos pregovorima o primirju, stanje u Sudanu i dalje je veoma loše. Prema proceni Ujedinjenih nacija, u ovoj državi na severoistoku Afrike, vlada najteža humanitarna kriza na svetu

Obraćanje Zohrana Mamdanija nakon što je postao gradonačelnik Njujorka

SAD

07.novembar 2025. Slobodan Kostić

Gradonačelnik Njujorka: Zohran Mamdani je sve, što ne bi smeo da bude

„Ja sam mlad, uprkos svim mojim naporima da ostarim. Ja sam musliman. Ja sam demokratski socijalista. I što je, navodno, najpogubnije od svega — odbijam da se zbog toga izvinjavam”, govorio je u kampanji za gradonačelnika Njujorka Zohran Mamdani i osvojio srca Njujorčana

Laponija

05.novembar 2025. Natali Bertrams, Ingrid Gerkama, Tristen Tejlor

Irvasi ili pare

Autohtoni narod Sami na severu Švedske pokušava da živi u ritmu svojih irvasa. Ali, pod tundrom leže retki zemni metali koji Evropi trebaju za električne automobile i tenkove. Tu nema mesta za sve

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić euforičan, sa ispruženom rukom

Pregled nedelje

Vučić, zaštitnik nepravde

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Filip Švarm
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić gleda u visinu ispred Narodne Skupštine

Komentar

Predsednik Ćacilenda

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

Andrej Ivanji
U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra.

Komentar

Besmisleno prebrojavanje na pomenu

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1818
Poslednje izdanje

Štrajk glađu Dijane Hrke

Jedna žena protiv trulog sistema Pretplati se
Posle obeležavanja godišnjice tragedije

Režimski debakl u Novom Sadu

Kratka hronologija 2025

Luciferov izaslanik za Srbiju

KK Partizan

Ostoja između dve vatre

Intervju: Miloš Lolić i Borisav Matić

Neposlušni umetnički tim Bitefa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure