img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nakon gašenja olimpijskih reflektora

Više od biznisa

03. septembar 2008, 17:04 Dragan Pavlićević
Copied

Mada je zadivljeno ispratio pekinški olimpijski spektakl, svet, i sam je nesiguran kako da prihvati neminovnost suživota sa jednim novim fenomenom, prevelikom i značajnom a fundamentalno drugačijom i nedovoljno poznatom nacijom

Specijalno za „Vreme“ iz Pekinga

POVRATAK U NORMALU: Saobraćajna gužva na pekinškim ulicama

Tokom impresivne ceremonije zatvaranja 29. Olimpijskih igara prošle nedelje – ekstravagantnoj predstavi koja je bila dostojan kraj 17 dana izuzetnih sportskih takmičenja i dostignuća – olimpijska baklja predata je gradonačelniku Londona, grada domaćina sledećih OI 2012. godine. Gospodin Džonson se potrudio da nas uveri da ni on ni njegov grad nisu nimalo zabrinuti zbog grandioznosti i svekolikog uspeha pekinških OI. Osam minuta ceremonije koje su bile posvećene primopredaji, osmišljenih od strane londonskog organizacionog tima, sa sve Džimijem Pejdžom i Dejvidom Bekamom u glavnim ulogama, dobar su preview drugačijeg pristupa olimpijskoj fešti kakvu planiraju londonski organizatori. Iz centra dirigovana, od vrha nadole pripremljena je izvedba pekinških Igara, sa ceremonijama otvaranja i zatvaranja u sletskom stilu i budžetom koji je mogao da izdrži samo duboki kineski državni džep. Nasuprot tome, Englezi ne žele da imitiraju i da se takmiče sa Pekingom, već – rečima Tereze Džovel, britanske sportske ministarke – žele da „londonske igre budu demokratske, sa građanima aktivno uključenim u olimpijski program i pogotovo u ceremonije otvaranja i zatvaranja kroz seriju manjih, ali kreativnih hepeninga u različitim delovima grada koji će konceptualno biti ujedinjeni u potpuno demokratski izraz britanskog građanstva“.

Gorenavedene reči gđe Džovel reprezentativan su primer načina na koji je najveći deo svetske javnosti posmatrao ovogodišnju Olimpijadu. Za svaku priču o uspesima sportista, dobroj organizaciji i uslužnosti domaćina ili o visoko umetničkom utisku koji su ostavile odvažne i samouvereno osmišljene i izvedene ceremonije otvaranja i zatvaranja, po svekolikim svetskim pisanim i elektronskim medijima pojavilo bi se nekoliko onih koje bi u centar pažnje stavljale problematični autoritarizam kineske vlade, navodno neispunjena obećanja o slobodi medija i građanskog okupljanja ili već o nečem drugom, negativnom.

Nepoverenje prema velikoj nepoznanici koja je ovim olimpijskim igrama i definitivno postala ne samo priznato nego i značajno mesto na svetskoj mapi, možda se najbolje oslikava kroz maliciozni senzacionalizam koji je ispratio „otkrovenje“ da je devojčica Lin Mjaoke, čija je izvedba pesme Oda domovini bila jedan od centralnih trenutaka ceremonije otvaranja, samo otvarala usta, a ne i pevala. Svetski mediji su se zaista dobro potrudili da tome pridaju raznolike konotacije, od toga da je to samo još jedan izraz mentaliteta jeftinih made in China kopija, pa do toga da u komunističkoj diktaturi sve mora da izgleda ružičasto, te oni koji lepo pevaju ostaju u pozadini, dok oni koji lepo izgledaju izlaze u prvi plan.

TRIJUMF: Istina je da je po svim standardima pekinška Olimpijada veliki trijumf za današnju Kinu. A izgleda i da je kiselo grožđe za ostatak sveta, koji je stvorio jedan agresivni odbrambeni mehanizam. Mada je zadivljeno ispratio pekinški olimpijski spektakl, sam nesiguran kako da prihvati neminovnost suživota sa jednim novim fenomenom, prevelikom i značajnom a fundamentalno drugačijom i nedovoljno poznatom nacijom.

OPROŠTAJ: Detalj sa ceremonije zatvaranja Olimpijade

Ono što deluje gotovo neverovatno jeste činjenica da ni danas, desetak dana od zatvaranja Igara, nema zvaničnih podataka o broju posetilaca i finansijskom bilansu. Ono što bi se našlo pod lupom bilo kog drugog društva koje bi preuzelo na sebe čast i teret organizovanja OI, u Kini je jednostavno od drugorazrednog značaja. Olimpijada jednostavno nije bio biznis koji je trebalo da na kratak ili duži rok napuni pekinšku kasu, već nešto mnogo više od toga – susret Kine sa samom sobom i sa svetom. Susret kojim je učvrstila svoje mesto među najznačajnijim nacijama danas, ali i jednom za svagda otvorila vrata svetu i pokazala da je spremna da se ozbiljno pozabavi sobom i svojim problemima i postane „odgovoran stožer i činilac“ međunarodne zajednice, na šta je tzv. naprednije zemlje, još uvek gajeći iluzije i predrasude o crvenoj državi pod diktaturom, već neko vreme pozivaju.

Da, pekinške Olimpijske igre pratilo je i više nego dovoljno kontroverzi sa kojima Kina mora ozbiljno da se pozabavi ako želi da obezbedi istinski solidnu državu za svoje građane i do kraja izgradi imidž odgovorne i u svakom pogledu velike nacije. Do oba ova cilja joj je izuzetno stalo.

Moguće je da su neke od zlatnih kineskih gimnastičarki mlađe od 16 godina, apsolutne i propisane minimalne dobi za takmičenje na OI. Istina je da je su pojedini sajtovi, na primer Amnesti internešenel, ili oni povezani sa falung gongom ili tjenanmenskim incidentom 1989. bili nedostupni stranim novinarima u prescentru. Ili da su dve pekinške bake u sedamdesetim godinama upravo osuđene na godinu dana reedukacije zbog pokušaja da protestuju, jer su iseljene iz svojih kuća pre sedam godina da bi se napravilo mesto za izgradnju olimpijskih objekata. Vizni režim je bio preoštar u strahu od prodemokratskih protesta koje bi prikriveni aktivisti – „kvazituristi“ mogli organizovati i zajedno sa preskupim olimpijskim aranžmanima ostavio je velik broj potencijalnih posetilaca pored ekrana u njihovim domovima umesto da budu na olimpijskim borilištima.

ŠTA SE NE SME ZABORAVITI: To su stvari koje ne treba da se ostave po strani i zbog kojih je Peking zaslužio kritiku. Ali se isto tako ne sme zaboraviti ogroman napredak koji je ova zemlja napravila u veoma kratkom roku – ne samo na ekonomskom već i na društvenom i na političkom planu – i koji neće stati sada kada su olimpijski reflektori ugašeni. Kao ilustracija za to poslednje, dok ovo pišem, u drugom kompjuterskom prozorčiću stoji mi otvoren zvanični sajt Amnesti internešenela.

Uspeh Olimpijade se ogleda u činjenici da su domaćini protiv sebe imali neverovatan spektar neposrednih i potencijalnih komplikacija i neprijatnosti: neprijatnu klimu, zagađenost, reflektore celoga sveta koji se potajno nadao da će tokom 17 olimpijskih dana na sve strane početi da ispadaju leševi iz mračnog ormana kineskog komunističkog režima, opasnost od akcija sopstvenih militantnih separatista itd.

Uprkos tome, oboreno je više od sto svetskih i olimpijskih rekorda, učestvovao je nezapamćeno veliki broj sportista, vazduh je bio u skladu sa standardima, fabrike izmeštene i zatvorene, eko-autobusi na ulicama. U okviru priprema za Olimpijadu Pekinžani su dobili još moderniji, čistiji i lepši grad u trajno nasleđe. Domaći gledaoci odnosili su se izuzetno fer prema japanskim (kao i prema sportistima svih drugih nacionalnosti) što je veliki korak ka međunacionalnom pomirenju i prestanku netrpeljivosti sa obe strane. Čitava Olimpijada protekla je u miru, redu i u izuzetno opuštenoj atmosferi.

Sve vreme su strani novinari, o čemu svedoče i izveštaji nekada cenzurisanih zapadnih medija, slobodno vršljali po gradu i po celoj zemlji, intervjuišući koga su hteli i kada su hteli i pišući izveštaje bez mešanja domaćina.

Kinezi to znaju i uživaju u tome. Kineska televizija još uvek svakodnevno pušta snimke najzanimljivijih olimpijskih mečeva. Zlatni kineski olimpijci su na turneji po Hongkongu i Makaou, zavodeći i tamošnje preostale nostalgičare za anglo-portugalskim vremenima. Oslobođena je pozitivna društvena energija, koje doduše ni ranije nije nedostajalo: 40.000 Pekinžana uključilo se u onlajn diskusiju o tome koje bi od pozitivnih iskustava tokom Olimpijade, poput smanjenja broja privatnih vozila na ulicama, trebalo uvesti za stalno. Peticija gradskim ocima se sprema. Olimpijska arhitektonska čuda poput Ptičjeg gnezda i Vodene kocke otvorena su za publiku, a obelodanjeni su i planovi kako će ubuduće služiti gradu. Pozitivna pažnja usmerena je ka dolazećoj Paraolimpijadi i svaki slučajni prolaznik sa kojim započnete razgovor srećno i ponosno kaže da je uživao u Olimpijadi, čak i da nije bio ni na jednom takmičenju.

POTREBNO I DOVOLJNO: I mada su, gledajući sa Zapada, kineska obećanja o nesputanim svekolikim slobodama ostala samo delimično ispunjena, za većinu Kineza pomaci koji su napravljeni u poslednje vreme zaključno sa Olimpijadom su potrebni, ali i dovoljni jer ne rizikuju stabilnost zemlje u kojoj je veliki broj neobrazovanih i koja se napreže iz petnih žila da balansira blagostanje i socijalnu pravdu sa impresivnim makroekonomskim rastom. Olimpijada, i sve što se oko nje dešavalo, dokazala je da je Kina, uprkos gore navedenim i drugim mnogo manje važnim manjkavostima, organizovanija, otvorenija, umešnija i slobodnija nego ikada ranije. Želja da Olimpija bude katalizator ovakvih pozitivnih promena bila je za MOK glavni kontraargument kritičarima stanja ljudskih prava u Kini, kada su donosili odluku da OI 2008. dodele Pekingu, davne 2001. godine. Bio je to dug put, ali danas izgleda da je to bila prava odluka.

Činjenica je da je Kina, u oštrom kontrastu sa Evropom i Amerikom, jedna od retkih, ako ne i jedina zemlja, u kojoj, po nezavisnom istraživanju, više od tri četvrtine građana veruje da će sutra biti bolje nego danas, a život njihove dece bolji nego njihov. Ova Olimpijada daje im za pravo da tako veruju. Možemo samo da čekamo, nadamo se sa njima i da vidimo…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
Samit u Tivtu

EU i Zapadni Balkan

06.jun 2026. Aleksandra Mudreša / DW

Samit je završen, a može li Crna Gora da počne odbrojavanje do članstva u EU

Vodeće članice EU snažno podržavaju pristupanje Crne Gore zajednici do 2028. godine potvrdila su dešavanja na Samitu Evropska unija - Zapadni Balkan u Tivtu

Lovac F/A-18E Super Hornet sleće na nosač aviona USS Džerald R. Ford

Rat na Bliskom istoku

06.jun 2026. A.I.

Kršenje primirja: Pogođeni ciljevi u Iranu, vazdušna uzbuna u Kuvajtu i Bahreinu

Američka vojska je saoštila da je presrela iranske dronove u Ormuskom moreuzu pa potom gađala radarska postrojenja u Iranu. Nekoliko sati kasnije Teheran je ispalio balističke rakete na Kuvajt i Bahrein

Samit EU - Zapadni Balkan

05.jun 2026. B. B.

Antonio Košta: Crna Gora na korak od članstva u EU, a hita i Albanija

„Zaista odbrojavamo dane do proširenja, da Crna Gora postane članica do 2028. godine“, rekao je predsednik Evropskog saveta Antonio Košta

pruga

Železnice Srbije

05.jun 2026. Anja Mihić

Peter Mađar: Da se preispita ulaganje u prugu Budimpešta-Beograd

Mađarska vlada preispitaće ulaganja u železničku prugu Budimpešta–Beograd, projekat koji već godinama prate kašnjenja i kontroverze. Putnički saobraćaj još nije uspostavljen, uprkos višestrukim najavama otvaranja

Lideri u Tivtu

Samit Evropske unije i Zapadnog Balkana

05.jun 2026. Aleksa Petrovski

Non–pejper: Francuska i Nemačka nude novi model približavanja EU

Predlog Francuske i Nemačke na samitu EU - Zapadni Balkan u Tivtu zemljama kandidatima za članstvo omogućava pristup određenim sednicama Saveta za spoljne poslove. Postoje i drugi uslovi

Komentar
Aleksandar Vučić, Jakov Milatović i Milojko Spajić

Pregled nedelje

Crveni od srama

Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Crnogorska avantura Vučić Aleksandra

Čarter Er Srbije od Beograda do Tivta pun naprednjačkih lojalista sa kriminalnim dosijeima i najava pripreme ubistva Aleksandra Vučića u Crnoj Gori za vreme samita EU - Zapadni Balkan: šta je šahista sa Andrićevog venca ovim atakom na zdrav razum hteo da postigne

Andrej Ivanji
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1848
Poslednje izdanje

Si, Tramp, Putin i Dan srpske diplomatije

Nepodnošljiva lakoća šibicarenja Pretplati se
Politika i tehnologija

Roboti za Žikino kolo

Intervju: Veroljub Sarić (90), demonstrant

Ko izdrži, taj je pobedio

Intervju: Dr Varsen Agabekijan Šahin, ministarka spoljnih poslova i iseljenika države Palestine

Očuvanje božanstvenog mozaika naroda Palestine

Intervju: Drago Pilsel, novinar i publicista

Odrastao sam s Pavelićevom slikom iznad kreveta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure