

Biografije
Protivrečnost kao način postojanja
Klementina Suhanov, Gombrovič. Ja, genije;
s poljskog prevela Milica Markić, Službeni glasnik, Beograd, 2025




Da li ste nekada poželeli da postanete Nindža ratnik? Verujem da veliki broj roditelja danas razume o čemu govorim, jer naša deca ne razlikuju partizane i Nemce, Srbe i Turke, ali veliki broj njih mašta da postane šampion u američkom rvanju, ili da zasluži titulu Nindža ratnika. Suočena sa protestima roditelja i pedagoga, televizija FOX je američko rvanje pomerila u programskoj šemi, ali je novostvoreni prostor iskoristila za japanski šou koji se u originalu zove „Sasuke„. Ukoliko uzmemo u obzir da su japanski crtani filmovi (anime) najpopularniji kod naše dece („Yugi-jo“, „Pokemoni“, „Naruto“, itd.), fenomen globalnog uticaja japanske televizije stigao je i do nas.
Japan je inače jedna od prvih zemalja koja je počela da emituje tv-program, još daleke 1939. godine. Javni servis se zove NHK i godišnja pretplata iznosi 15 do 28 jena. Najpopularniji tv-žanrovi su Dorama (što je japansko spelovanje dramskog programa). Dorame se emituju dnevno i variraju od komedije, preko krimića i ljubića do drame. Veoma popularni su SF programi (setimo se samo Godzile), a kod nas su, recimo, naročito bili popularni „Moćni rendžeri“. Tu je lako prepoznati ključ u kojem se kreće dramaturgija – kombinacija tradicije (bajke) i savremene tehnologije. ANIME ili animirani filmovi postoje od 1917, a poslednjih godina su svetsku slavu (što znači prodate licence) stekli zabavni programi. Među kvizovima je to „Brain Wall“, koji se emituje u dvadesetak zemalja, a najpoznatiji su zabavno-sportski (prikazivani su kod nas)TAKESHI’s Castle – gde učesnici ratuju oko poligona (zamka), i SASUKE – u narodu poznati kao nindža ratnici.
Svakog radnog dana od 20h možete videti 100 takmičara koji pokušavaju da pređu četiri nivoa poligona na granicama ljudske izdržljivosti. Teren se nalazi na planini Midorijama, igra se pod svim vremenskim uslovima, a takmiče se i muškarci i žene. Duhoviti komentatori na FOX-u (Miljan i Ivan) doprineli su popularnosti emisije jer su brzim komentarima uspeli da „srbizuju“ šou. Sasuke je ime dobio po legendarnom liku iz dečijih priča nindži, Sarutobi Sasukeu. Učesnici takmičenja su šarolika grupa koja obuhvata atletičare i atlete amatere, tv-ličnosti, frikove, ali i olimpijske takmičare iz Japana i celog sveta. Sasuke u suštini ispunjava potrebu japanaca za tv-pojavljivanjem, za pet minuta slave koje možete dobiti na početku poligona. Imate desetak sekundi kada vas predstave, možete da pošaljete poruku svetu, da pozdravite sve koji vas znaju, da reklamirate svoj restoran i onda slavno pljusnete u blatnjavu vodu posle prve prepreke. Moj favorit je 60-godišnji dedica od 40 kila, Minoru Kuramoči, koji reklamira svoj restoran sa morskom hranom i koji odmah završi u kanalu. Ono što fascinira je osmeh na licima takmičara, iako znamo da se Japanci često smeškaju kada im je neprijatno. Za razliku od prethodnih programa – ovde se praktično nadmećete sa samim sobom, pa tek onda sa konkurentima. Cilj je preći poligon i postati nindža ratnik – savršeni atleta. Pri tom se (u japanskoj tradiciji) testiraju granice izdržljivosti i upornosti. Ukoliko pratite šou, ubrzo ćete primetiti da gotovo bez vaše kontrole počinjete da navijate i da prepoznajete svoje favorite. Ovaj mehanizam je verovatno u osnovi magije koja je dovela do svetske popularnosti nindža ratnika. Japansko društvo je tradicionalističko, ali istovremeno i tehnološki najnaprednije na svetu. Niko se ne bavi činjenicom da su nindže bile u suštini plaćene ubice bez etičkog kodeksa kakav su recimo imali samuraji. Mene fascinira univerzalnost poruke (gde je u žiži pojedinac), za razliku od, recimo „Igara bez granica“ gde igra tim. U izvesnom smislu, Sasuke predstavlja ekranizaciju video–igrice, koje su uvek ili uzrok ili posledica tv-programa u Japanu. Samo, ovde smo dobili nacionalne (a bogami i internacionalne) heroje, koji u Japanu imaju status polubogova, nešto poput toreadora u Španiji. Japanska televizija je tako napravila Sasuke All-Stars tim, u kojem su: Akijama (ronilac), Makoto Nagano (mornar), Tošihiro Takeda (vatrogasac), Šingu Jamamoto (pumpadžija), Bundei Širatori (službenik u zdravstvenom) i Kacumi Jamada (dostavljač plina). Sada su vam stvari možda jasnije – zvezde su potpuno obični ljudi, koji promovišu određeni životni stil i bivaju nagrađeni za svoj trud, vežbanje i upornost. Zato, dok ne postignem masu za sumo rvanje, navijam da Kuramoči postane nindža ratnik.


Klementina Suhanov, Gombrovič. Ja, genije;
s poljskog prevela Milica Markić, Službeni glasnik, Beograd, 2025


Nezaborav(lje)na hebrejska i jidiš književnost,
odabrala i priredila Laila Šprajc, Židovska općina, Zagreb, 2025


Danas su zahtevi za normalnošću postali složeniji nego ikada. Treba biti uspešan, ali ne opsednut uspehom. Ambiciozan, ali ne iscrpljen. Emotivan, ali stabilan. Autentičan, ali društveno prilagođen. Informisan, ali ne uznemiren. Politički odgovoran, ali ne previše političan. Zdrav, negovan, produktivan, zaljubljen, seksualno ispunjen, finansijski siguran, psihološki osvešćen i, po mogućnosti, opušten. Zato normalnost sve više liči na posao sa punim radnim vremenom




Čim je Udruženje filmskih glumaca Srbije objavilo da organizuje Niški filmski festival, odmah je to isto uradio i Grad Niš. Glumački festival je spreman, a Gradski za sad ima samo gosta Žan-Klod van Dama
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve