Pretnje ubistvom očigledno potiču od izjave koju je naš novinar Miloš Vasić dao 27. jula radio-stanici Slobodna Evropa. Na pitanje kako komentariše izjavu Siniše Vučinića da je upravo osnovao „Srpski četnički pokret Republike Srpske“ u Trebinju, na „Osnivačkoj skupštini“ gde je bilo „sto ljudi“, a sa namerom da „vaspitaju deset hiljada mladih četnika“, Miloš Vasić izrazio je određene rezerve. Rekao je da mu je Siniša Vučinić poznat još iz ranih devedesetih godina, kada je držao antisemitske govore po Beogradu; da mu je poznata karijera tog gospodina – od radikala do JUL-a i „udruženja Sloboda“, pa do neke „stranke levice“ – zaključno sa krivičnim delom oružanog otpora iz noći hapšenja Slobodana Miloševića, za šta mu se još sudi, mada traljavo. Vasić je Vučinića procenio kao „seoskog ridikula“ tj. budalu na vezi kod svih Službi. Jedino tako se dade objasniti okolnost da je još na slobodi. Onda su istoga dana, 28. jula, redakcijama „Glasa srpskog“ iz Banje Luke i „Vremena“ stigli telegrami sa „izrazima saučešća“ zbog „smrti vašeg novinara Miloša Vasića“. Uzgred, to nije prvi put da je vest o smrti Miloša Vasića stigla donekle preuranjeno; isto se desilo početkom 1999, tokom drame oko Vučićevog Zakona o informisanju (zna se ko je taj telegram poslao).
Indikativno je da se g. Vučinić otvoreno hvališe svojim učešćem u zaveri za ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Nadležni organi obavešteni su o ovim pretnjama ubistvom novinaru „Vremena“ Milošu Vasiću i narodnom poslaniku Skupštine Srbije Žarku Koraću, mada nije jasno zbog čega se preti predsedniku SDU-a.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.