
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Ovo je ono doba godine kada se obično svode računi. Ali ovoga puta račune svodimo i celoj jednoj deceniji. Uz pitanje da li je ona bila najznačajnija kada je razvoj informacionih tehnologija u pitanju.
Tačan odgovor bio bi da nije. Internet je, kao koncept, nastao krajem šezdesetih. Protokol za korišćenje i i-mejl nastali su sedamdesetih. Osamdesete su nam donele personalne računare. Devedesete veb i internacionalizaciju mreže. I internet kompanije na berzi.
Nulta decenija nije nam donela nijedan revolucionaran pronalazak. Ali je značajno unapredila one već postojeće. I dobili smo neke nove servise bez kojih nam je danas život nezamisliv.

Počelo je strahom od milenijumskog baga koji se ispostavio kao krajnje neosnovan. Ništa značajno nije se dogodilo ni tada, na prelazu u 2000, ni kasnije. Cela te fertutma bila je, zapravo, pokazatelj koliko čovek ne veruje samom sebi i sopstvenim izumima. Već tada su računari bili sasvim osposobljeni da sa ovim problemom izađu na kraj i bez prevelike inženjerske intervencije.
Ali, ono na šta nismo bili spremni bio je krah internet kompanija na berzi koji je usledio već u februaru iste godine. Iako je bio sasvim predvidiv, sve je iznenadio (sajt koji se bavio trgovinom čelikom vredeo je u jednom trenutku na berzi više nego kompletna američka industrija čelika i to nikome nije bilo neobično). Internet se od toga nikada nije oporavio, što je dobro, jer smo se okrenuli stvaranju održivih poslovnih modela, umesto onih čiji je cilj bio samo berzanska spekulacija.
To nije išlo bez neke cene. Nulte godine donele su propast nosačima zvuka, zamalo da kažem muzičkoj industriji. Dobili smo Napster, odmah potom i torente, u prevodu – sajtove za razmenu fajlova. Kada to pomešate sa flešom dobijete Jutjub, još jedan od fantastičnih servisa nastalih u deceniji koja se završava.
Dvehiljadite smo još koristili ICQ ili razne mesindžere za komunikaciju. Nisu postojali blogeri, niti sajtovi za socijalizaciju, ako izuzmemo forume. Nije bilo Vikipedije, a Gugl je bio tek jedan od brojnih internet pretraživača.
Ako su nulte godine po nečemu odskočile, to je podizanje infrastrukture na viši nivo razvojem kablovskog interneta i ADSL-a.
Pitanje od najmanje milijardu dolara je šta nas čeka u narednih deset godina? Za početak, većina sada popularnih sajtova će nestati. Ne bih se kladio ni na Fejsbuk, ni na Vikipediju. Oba sajta su u ozbiljnim finansijskim poteškoćama uprkos fantastičnoj posećenosti. Vrlo verovatno će Jutjub zameniti neki novi tehnički bolje rešen sajt. Ali će zato preživeti i Majkrosoft i Gugl, rvući se kroz narednu deceniju.
Internet će se dodatno ubrzati, ali će se glavne stvari događati u bežičnom prenosu, pre svega kod mobilne telefonije. Ako se to i dalje bude tako zvalo. Sav telekomunikacioni saobraćaj preći će na internet, što će dovesti do novog paradoksa. Usluge će biti jeftinije, ali će ih biti toliko i biće nam tako suštinski važne da ćemo na njih trošiti više novca.
Decenija pred nama doneće potpunu transformaciju interneta. Ovaj koji imamo neće moći da izdrži zahteve koji dolaze. Koji su nepredvidivi.
Ipak, nemojte se sekirati, sledi nam vrlo zabavna decenija.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve