
Fudbal
Zvezdin evropski preokret: Obezbeđeno novo proleće u Evropi
Uspela je Crvena zvezda da na severu Evrope obezbedi novo evropsko proleće, četvrto u poslednjih devet godina. Na početku sezone to je delovalo kao nemoguća misija
Od specijalnog izveštača iz Trblja pored Crikvenice
Postoji škola mišljenja prema kojoj u svakoj utakmici između neke eksjugoslovenske i neke ne-eksjugoslovenske reprezentacije valja navijati za onu prvu. Nije mi mrska takva škola mišljenja, naročito kad je takvo navijanje rezultat čiste i skoro nereflektovane emocije, a ne neke kalkulantske političke korektnosti. Ipak, u utakmici Slovenija–Alžir navijao sam za Alžir.
Gledao sam je, kao i ostalih sedam iz prva tri dana Svjetskog prvenstva, u Triblju, prelijepom i pitoresknom mjestašcu iznad Crikvenice, u muško-ženskom internacionalnom književničkom društvu. Beogradski zet, kolumnista ljubljanskog „Dnevnika“ Boris D. (a nije Davidovič) gorljivo je bodrio Sloveniju tvrdeći da Slovenija mora pobijediti sa 1:0, jer je to zapisano. Nije ovdje, međutim, zapisanost aluzija na neki orijentalni fatalizam; Boris D. je, naime, u ljubljanskom „Dnevniku“ dan ranije objavio tekst u kojem je prorekao da će Slovenija pobijediti sa 1:0 golom Dediča u četrdeset trećoj minuti. Ja sam pak tvrdio da će pobijediti Alžir, a da će Sloveniji presuditi – Karim Zijani.
Ima u fudbalu, životu & literaturi ljudi koji se potpuno genijalno zovu. Jedan od njih je Karim Zijani. Za riječ „zijan“ u Rečniku srpskohrvatskoga književnog jezika se kaže da je turcizam sa značenjem „šteta“, a kao prvi primjer navodi se rečenica „Velik ću ti zijan učiniti“. Zijani će Sloveniji velik zijan učiniti, gromoglasno sam najavljivao Borisu D. početkom utakmice, uništiće i Slovence i tvoju prognozu, biće to prava Grobnica za Borisa D. Kad je Belhađ, već u trećoj minuti, raspalio iz slobodnjaka, a Handanović jedva loptu poslao u korner, izgledalo je da bi Alžir zaista mogao nadigrati Sloveniju. Ubrzo se, međutim, utakmica umrtvila. Boris D. je svako malo ponavljao kako se „četrdeset treća minuta neumitno približava“. Onda je zbilja, baš u toj četrdeset trećoj minuti, Slovenija zamalo postigla go; Birsa je loptu poslao pravo pod prečku, ali ju je alžirski golman skinuo. Prošla je tako četrdeset treća minuta, a već početkom drugog poluvremena iz igre izlazi Dedič. Propade ti prognoza, rekoh Borisu D.
Petnaestak minuta prije kraja, baš kao Luković protiv Gane neka dva sata kasnije, Gezal je bez ikakve potrebe dobio drugi žuti, odnosno crveni karton. Ipak, makar i sa igračem manje, dvije-tri minute kasnije, Alžir, odnosno Zijani, ima najbolju šansu na utakmici, ali Handanović opet spašava. Odmah zatim, ostvaruju se dva omiljena klišeja sportskih novinara: Alžir biva kažnjen za promašaj, a Slovenija iskorištava brojčanu nadmoć. Koren je zapravo bezveze pucao, baš kao i Amerikanac Dempsi dan ranije, ali je, baš kao i Englez Grin, alžirski golman Šauši reagovao još bezveznije. Ispalo je na kraju 1:0 za Sloveniju, kako je i bilo zapisano.
Po novinskim, televizijskim i internetskoportalskim izvještajima, utakmica je bila dosadna. Društvu u Triblju je, međutim, bila sasvim dobra. A i bila je sasvim u sklada sa naravoučenijem nekoliko mečeva u prvih četiri-pet dana Prvenstva: jedna je greška dovoljna da se – zijani.

Uspela je Crvena zvezda da na severu Evrope obezbedi novo evropsko proleće, četvrto u poslednjih devet godina. Na početku sezone to je delovalo kao nemoguća misija

Evropsko prvenstvo u vaterpolu u Beogradu ušlo je u samu završnicu, za titulu najboljeg na starom kontinentu bore se Srbija, Italija, Mađarska i Grčka. Ko će biti novi šampion Evrope?

Savladao je Novak Đoković i drugu prepreku na ovogodišnjem Australijan openu i to vrlo lako, sa 3:0. Još više raduje način na koji je to uradio: fizički jak i brz kao mladić, a ne kao sportista pri kraju karijere u 39. godini života

Crnogorski satelit Luča poslao je prvu fotografiju iz svemira. Mali korak za svetsku zajednicu, ali veliki za Crnu Goru koja je krajem decembra u orbitu poslala svoj prvi satelit

Beogradska filharmonija je prošle nedelje u Mumbaju imala dva koncerta pod upravom Zubina Mehte kojima je, u maestrovom rodnom gradu, otvorila svetsku proslavu njegovog 90. rođendana. Tim povodom, premijerno je prikazan dokumentarni filma Da capo o Mehti i Beogradskoj filharmoniji, autora Borisa Miljkovića. Beogradski orkestar je bio prvi koji je mladom Mehti još 1958. pružio profesionalnu šansu. Ispostavilo se da u arhivi koja bogato dokumentuje sve dosadašnje zajedničke koncerte i gostovanja, nedostaje materijal o početku tog višedecenijskog prijateljstva. To je bio povod Jeleni Milašinović, dugogodišnjoj PR menadžerki Beogradske filharmonije, koja je i producent filma, da se dokumentarnim filmom svetu prikaže višedecenijsko prijateljstvo maestra Mehte i Filharmonije. Naslov filma Da capo, muzički izraz koji znači “od početka”, izabran je da naglasi kontinuitet i veliku emociju između Beogradske filharmonije i Zubina Mehte. Tekst Borisa Miljkovića, autora filma, o danima nastajanja Da capo-a koji je napisao za “Vreme”, potvrda je te priče
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve