O Viskoviću i moralu

Kao član žirija Nagrade „Jutarnjeg lista“, u čijem radu posljednje dvije godine sudjeluje i Teofil Pančić, imam potrebu i dužnost reagirati na tekst Velimira Viskovića objavljen u prošlom broju „Vremena“. O radu tog žirija, kojem imam nezasluženu čast predsjedati kao novinar redakcije kulture „Jutarnjeg“, Visković je iznio niz neistina i sasvim proizvoljnih insinuacija.

U tekstu koji je najvećim svojim dijelom novi pamflet protiv Miljenka Jergovića, prošlogodišnjeg dobitnika Nagrade „Jutarnjeg lista“, a tek manjim dijelom odgovor na kolumnu kolege Pančića, Visković tvrdi da je Pančića u žiri „Jutarnjeg lista“ postavio Jergović. I to kao svog prijatelja, što je, prema Viskoviću, očito najvažnija Pančićeva književna referenca. Visković vjerojatno misli kako smo po istom ključu u taj žiri ušli i kolega Dario Grgić, književni kritičar iz Osijeka, i ja, znajući za naše prijateljske odnose, koje nitko od nas nema razloga tajiti. Nadalje, svi mi koji smo reagirali na Viskovićevu insinuaciju o Jergoviću kao simpatizeru četništva, i čovjeku koji se upravo četništvom dodvorava izdavačima, knjižarima, kritičarima i čitateljima u Srbiji, za njega smo ljudi bez zrnca vlastite pameti i volje. Iz ovog, a i svih drugih nedavnih Viskovićevih istupa, naime, proizlazi da svi mi nastupamo isključivo zato što nas je Jergović izmanipulirao, ili pak, Viskovićevim riječima, „postavio pred ultimativan zahtjev“, ma što god to značilo.

E sad, ne samo da je veliki manipulator Jergović, nego smo to očito i nas trojica njegovih prijatelja koji smo valjda hipnozitirali ili pred „ultimativan zahtjev postavili“ ostalih četvero članova „Jergovićeva žirija“ da bi se donijela odluka kojoj se, kaže Visković, „podsmjehivao cijeli Zagreb“. A tih preostalih četvero članova, kojima se valjda čak ni Visković ne bi usudio odreći vlastitu pamet i volju, jesu Gordana Crnković, Jagna Pogačnik, Andrea Zlatar i Viktor Žmegač. U obranu časti i savjesti svih spomenutih dopustit ću si malu indiskreciju i napomenuti kako je Jergovićev roman Volga, Volga jedini naslov iz prošlogodišnje konkurencije koji je i u prvi i u drugi uži izbor za nagradu ušao s glasovima svih sedmero članova žirija. Izdvojenog mišljenja nije bilo, a veliko mi je zadovoljstvo upravo u „Vremenu“ objaviti kako su baš ovih dana svi članovi žirija potvrdili da će u njemu sudjelovati i ove godine.

Na kraju, Visković predbacuje Pančiću što se nije zapitao „je li baš posve moralno da Jergović dobije nagradu ‘Jutarnjeg lista’“. Siguran sam da govorim u ime svih članova žirija ako kažem da bi nagrada iz koje bi unaprijed bili isključeni svi autori koji su na ovaj ili onaj način profesionalno povezani s „Jutarnji listom“ i EPH bila besmislena i potpuno irelevantna. Zato je važno istaknuti činjenicu koju Visković, naravno, prešućuje dok drugima predbacuje prevrtljivost i beskarakternost. Kada je Jergović, taj prema Viskoviću svemoćni manipulator, drmator čitavog koncerna i gazdin ljubimac, prije šest godina prvi put dobio Nagradu „Jutarnjeg lista“, i to upravo za Dvore od oraha, roman u kojem se epizodno i usputno pojavljuje i Draža Mihailović, jedan od članova žirija bio je, pogađate, upravo Velimir Visković. I nije imao nikakvih problema s moralom. Nema ih, očito, ni danas.