
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Posle osamdeset i sedam dana opsade od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), srpskih paravojnih jedinica i jedinica Teritorijalne odbrane, 18. novembra 1991. godine je pao Vukovar. To je bio prvi grad u bivšoj Jugoslaviji u kome se ludilo ratova među bivšom braćom pokazalo u punom užasu. Ironija je da je Vukovar pre tih ratova, kao nijedno drugo mesto, bio simbol „Jugoslavije u malom“, sa velikim procentom mešovitih brakova, brojnim nacionalnim i etničkim grupama koje su u njemu živele. Posle skoro tri meseca razaranja, hiljada poginulih, desetina hiljada ljudi koji su iz grada izbegli, dvesta šezdeset sedam hrvatskih ratnih zarobljenika streljanih na Ovčari, Vukovar je postao simbol te iste Jugoslavije koja se raspala u moru krvi, zločina i uništavanja. I pored reči pomirenja koje se poslednjih godina mogu povremeno čuti od strane srpskih i hrvatskih zvaničnika, nemuštog priznanja bar nekih počinjenih zločina, od samih učesnika rata nije lako saznati šta se sve dešavalo u Vukovaru. Neki ne žele da se sećaju, kod drugih se sećanja razlikuju, zavisno od toga sa kojim motivima su u rat krenuli, ali svima je zajedničko da ih je Vukovar obeležio za ceo život.
Sećanja: Pod „Povezani članci“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve