img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zimski bluz

29. februar 2012, 21:19 Đorđe Matić
Copied

Ne, ne, nije to. Nije ona potrošena metafora o naročitom unutarnjem, duševnom, stanju što ovako hvata čovjeka uz snijeg i led, a koje se pak hvata svaki pisac bez mašte. Ovo je doslovna stvar, skoro – pa kad se veli bluz, misli se na autentičnu američku muzičkotekstualnu formu i stil koje je ona, Amerika, dala svijetu u amanet da s njim lakše živi. O bluzu dakle. Zimi.

Kad su originalni bluzeri, zajedno s milijunima druge crne braće krenuli u pečalbu s Juga ka industrijskom Sjeveru Sjedinjenih država, u vrijeme tzv. Velike Migracije, ka tvornicama, čeličanama i auto-industriji, odnosno ne samo ka ekonomskom nego i građanskom boljitku – osim socijalne, geografske i klimatske promjene dogodila se i jedna mnogo manje vidljiva, javilo mi se, sasvim u vezi s ovom potonjom.

Radikalna, čujna revolucija u bluzu – prelaz na elektriku, „elektrificikacija zvuka“ te muzički studio kao definitivno oblikovanje zvuka – to je sve opisano dosad u čitavoj jednoj maloj biblioteci. Međutim, nigdje nisam vidio ono tajnije, a možda očito – koliko je klima djelovala na to sve? Na kompletan zvuk, ton bluza, neusporediv s bilo čime?

Od vrućih, sušnih, uljepljenih južnih (kon)federalnih država, ponajviše s mitske delte Misisipija – u hladni Mičigen, u Detroit i, naročito, Čikago; iz uglavnom ruralnih krajeva (koliko je bluzera te generacije, neshvatljivo, još bralo pamuk u djetinjstvu!) u potpuno urban, štoviše, kako se Čikažani vole hvaliti, pomalo i evropski grad – sjetimo se Sola Beloua s njegovim kafkijanskim prosedeom i atmosferama – u grad dakle i moderan i modernistički. Nije to bila mala promjena.

Čikago zovu Windy City – grad vjetra – zime su jake i neugodne kao naše. Isto vrijedi za Detroit. Ako se uzme u obzir onda da su mnogi bluzeri s Juga najprije počeli kao muzikanti na uglovima ulica, doslovno sa šeširom na pločniku, prije nego su avanzirali i preselili u klubove, preko snimanja po studijima sa saundom koji je do danas nemoguće skinuti (Chess Records zvuk), pa do svjetske slave i trajnog utjecaja, onda mora da je ono početno „puhanje u prste“ nad žicama a pod nemilosrdnom zimom bilo naročit, da se poigramo, „vjetar u leđa“, poticaj da se što prije maknu odatle. U klubovima je kasnije doduše često smrdilo, ali je bar bilo toplo.

Kako je koji postajao uspješniji i klubovi su bili bolji. U toj atmosferi nije se više moglo vrtiti jedino „dvanaesticu“, osnovnu formu s toliko taktova na ona legendarna elementarna tri akorda, s takozvanom I-IV-V progresijom; niti svirati u arhaičnom otvorenom, sjajno prljavom štimu, stvorenom za slajd i botlnek povlačenje metalnog ili staklenog (od grlića razbijene boce!) napršnjaka preko tvrdih žica. To je bio zvuk „starog kraja“: zemlje spržene suncem, opće muke i sirotinje, žuljavih i izubijanih ruku (pamukova čaška bode nemilosrdno dok se bere), i uvijek prisutnog stravičnog eha ere roblja i kasnije linča. Ali i zvuk tjelesnosti, putenosti, strasti – i riječ funk je u žargonu naročiti „šmek“ znoja kod plesača i ljubavnika, neuhvatljiva supstanca koju su onda instrumentalisti prevađali u tonove i neprevodivi feel.

Tako maknuti od pakla zavičaja, utopljeni, najedeni i prvi put u dobrim odijelima, počeli su dodavati i „luksuznije“ harmonije i akorde, sofisticirane intervale, što je odmah i zvuk obogatilo, a da se ništa od čudesne snage stila nije izgubilo.

S time je došlo i proširenje tema u izrazu. I tu smo negdje napokon na suštini. Od strašnih, primalnih slika u stihovima (Black Snake Moan), gdje su smrt, seks i religija spleteni kao preostali iz vremena afričke postojbine, do starozavjetnih motiva kako bi se artikulirao užas života crnih Amerikanaca s Juga (ne znam stravičnijeg motiva od Robert Džonsonove Hellhound on My Trail) – „Život na Sjeveru“ kao da se više okretao hedonističkoj strani života. I ljubavi, ljubavnom osvajanju pogotovo, radosnom „puvanju“ muzikanata nad uspjesima kod žena. Uz ljubav dolazi i razočaranje dakako. I tu su još okrenuli stvar pa se o klasičnom bluz motivu ostavljenog muškarca koji malo pati za ženom proklinjući je, a malo kao oprašta, zasviralo drugačije, elegantnije – kroz molski bluz. Kao kod Tri (ne Tenora, nego) Kinga – BB, Albert i Fredi, sa svojim divnim pjevnim tonom, single–note stilom uz raskošne gudače (!), minor key blues bio je malo distantniji, uzdržaniji, ohlađeniji. I kao takav odmah i šifra za gradsko poimanje uživanja u slatkogorkoj patnji – na svim stranama Kugle: Bibijev Thrill is Gone zakoračio je preko Oceana, sve do grada Sarajeva gdje će mladac G.B. (King) napraviti Ove ću noći naći bluz.

Ohlađenje napolju – možda je dakle malo ohladilo i mozak i emocije, ako već ne, srećom, i duše. Bluzeri kao da su, za nevjericu, naletjeli na slično što i sam TS Eliot. Zima je dobra. Pod zimom se misli. Osjeća jasno i bistro, i ne isuviše. Artikuliraju se osjećaji.

Bez kaosa u dušama koji će, kad se otopi snijeg i zamrznute emocije prekrivene njime, eksplodirati u godišnjem dobu pred nama.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Komentar

Komentar

Hapšenja zbog korupcije: “Ili mi, ili oni“

Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“

Nemanja Rujević

Pregled nedelje

Svečana promocija ćacija i kapuljaša

Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir

Filip Švarm

Komentar

Uništavanje Beograda: Sve za pare

Otići će i ova vlast, već im otkucava. Ali šta će ostati iza njih? Kakav će biti Beograd posle glavnog meštra rušiteljstva Aleksandra Vučića

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure