
Komentar
Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu
Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste
foto: a. anđić
Višak emocija ne mora, sam po sebi, da bude loš saveznik u obavljanju narodnih, javnih poslova, pa ni u polemikama oko tih poslova. Tako je Vesna Pešić, emotivna braniteljka Dačić–Vučić vlade, autora ovog teksta zbog teksta u prošlom broju "Vremena" optužila da "podriva vladu"
Od Kosova do Datuma: I ni makac dalje
Nije mi prvi put da me optuže za „podrivanje vlade“ i ne bih se obazirao na tu primedbu ni sada da nije u pitanju ozbiljna tema oko koje se valja raspravljati. Tema nije nova i kreće se od Kosova do Datuma i ni makac dalje, samo što neki misle, poput Vesne Pešić, da je to ključno pitanje srpskog napretka, a drugi, poput moje malenkosti, misle da ima i drugih jednako važnih, pa i prečih poslova i posebno nisu zadivljeni idejom da se to brzo oposli pa posle kako bude.
Čini mi se i da Aleksandar Vučić deli moje mišljenje, bez obzira na to što „podrivam vladu“ u kojoj je on glavni čovek, ili, barem ličnost od najvećeg poverenja u očima građana. Ne bi se, inače, gorljivo zalagao za ideju da vanredni izbori budu raspisani čim se sazna šta će biti s Datumom.
Vučić zna da je običnog čoveka koga guše besposlica, računi i neplaćeni porezi baš briga za EU i Brisel, čovek ne vidi vezu između opšteg, evropskog, i sopstvenog dobra, on se hvata za obećanja o boljitku u lokalnoj sredini, podložan je ksenofobiji i veštačkom kreiranju stranih i domaćih neprijatelja koji mu navodno rade o glavi i glasa protiv onih koji mu kratkoročno „čine zlo“, zarad „dugoročnog prosperiteta“.
Zbilja, ako polovinom godine u rukama bude imao Datum, a ne bude imao Kosovo, Vučiću je bolje da na izbore ide odmah dok je još popularan, dok se ljudi ne sete da se, baš kao i Kosovo, ni Datum ne maže na hleb.
Da se razumemo, nisam ja protiv razrešavanja „kosovskog čvora“ niti protiv prihvatanja evropskog modela upravljanja društvom, ali mi se čini, i to sam napisao prošle nedelje, da bi ubrzavanje procesa i njegovo oročavanje donelo više nevolja nego koristi. Neko je negde olako obećao brzo rešenje i to se sada pravda tezom da bi odlaganje dovelo do radikalizacije kosovskog pitanja i udaljavanja od Evrope. Slažem se da bi to bilo loše, ali bi još gore bilo da se sklepa neko rešenje o Kosovu zarad Datuma. Loše rešenje kosovskog problema bilo bi stalni izvor frustracije, i nikakav Datum tu ne bi pomogao.
To znaju i ovi koje Vesna Pešić hrabri i podržava i jako su oprezni u traganju za merom i rešenjem koje neće poništiti postojanje srpskih interesa na Kosovu, pa i opstanak naroda na tom prostoru. U tim razmišljanjima, ako su iskrena, vlada ima moju podršku, makar im ona ništa ne značila.
Decentriranje: Jebeš mleko, što bi rekle E–novine
Evo kako na to gleda Vesna Pešić u tekstu koji je „Peščanik“ preneo iz „Dvogleda“:
„Nakon što je prevaziđena kriza neuspelog rušenja vlade, nastavilo se s pokušajima da se rešavanje pitanja Kosova (u smislu faktičkog, ali ne i formalnog priznanja), i posledično dobijanje datuma, nekako onemoguće. Identifikovala sam nekoliko karakterističnih metoda pritiska koji su dosad lansirani, a svi sugerišu da Srbija ne žuri.
Prvi način je stari, dobro prepoznatljiv, koji pred svakom šansom da rešimo naš ključni problem uvek i bezpogovorno kaže: ‘Stoj!’ Poruka je da se nacionalno pitanje rastegne toliko da se do njegovog rešenja nikada ne stigne, ma kakve loše posledice to ostavilo. Taj zahtev drži da je srpstvo naš večni zavet koji se ne sme izdati. Jer, ako bismo to učinili, naši mrzitelji, oni spolja, tražili bi još, sve dok nas potpuno ne rasture. U ovom polju proizveden je čitav spektar najrazličitijih razloga i svi govore o tome zašto se mnogo više isplati čuvati Kosovo nego ići ka članstvu u EU. Dovoljno je otvoriti novine ovih dana, pa da se odmah naleti na Obrada Kesića, Đorđa Vukadinovića, Boška Miljatovića ili Koštunicu. Ako se malo više potrudite, pronaći ćete i zavetne misli samog poglavice, patrijarha Irineja, koji u poslednje vreme često obilazi dvore predsednika Republike.
Drugi način bi se mogao nazvati ‘decentriranje problema’. Tu se tvrdi: ‘Sve je to lepo i krasno – to oko Kosova – ali, da li se Kosovo maže na hleb? Zar je to jedini problem? Zar nemamo ogromnu nezaposlenost i onoliko siromašnih, propalo sudstvo, nepostojeću ekonomiju, aflatoksin u mleku, sveopšti haos, korumpirano i propalo školstvo i bolnice – sistem totalno ne funkcioniše, treba ga u celini menjati. I kako će rešavanje Kosova doprineti putu u EU, kad je sve trulo, sve u raspadu? Zar se sa ovakvim sistemom vrednosti i institucijama ide u EU?’
Pa, zaista, ne ide se. Ali, zar nacionalno pitanje ne uništava i nas i naše institucije otkad postojimo? Neki su ljuti što im omiljeni tajkuni sede u zatvoru pa preko Kosova podrivaju vladu: ‘Svet u kome živimo niti je idealan, niti pravedan… Samo mu još brzina fali. Posebno ako pobednik u trci dobija samo Datum kojim može da se okiti i posle toga dugo sedi na klupi za rezerve i pita se – zar sam onoliko žurio da bih sada čekao.’ Ah, taj Žarković i Vreme, on ovo napisa, ali njih ne vredi pominjati, sami su se otpisali.
I treća grupa, povelika, uticajna i patetična ne veruje konvertitima. Ona se pita da li su promenili svoju suštinu, da li se možda samo pretvaraju zbog vlasti, da li se može od velikosrpstva postati izdajnik svete zemlje? I to zarad Evrope i, nekoć mrskog, Zapada? Bar da su se javno pokajali, ali nisu, i zbog toga će se pokazati da su lagali. Njihov put u EU završava se najboljim rejtingom i novim izborima. Ali oni svoju suštinu zaboraviti neće: kad tad će razviti nacionalističku zastavu mržnje i pokazati svoju pravu boju.
Ne bih se brinula o toj suštini, jer je ona proverljiva. Novo je to što se odvijaju procesi u pozitivnom pravcu – rešenje Kosova i naših granica, borba protiv korupcije i datum za EU. Od upokojavanja ‘srpstva’ mogli su da krenu samo konvertiti.“
Motiv: Ljut zbog Miroslava Miškovića
Ja sam se za ovu priliku našao u „drugoj korpi“ i predstavnik sam, jedini imenovani, onih koji „decentriraju problem“, ma šta to značilo. Gospođa Pešić je, navodno, prepoznala i moj motiv. Ljut sam što mi omiljeni tajkun (čitaj: Miroslav Mišković) sedi u zatvoru pa preko Kosova podrivam vladu. „Ah, taj Žarković i Vreme, on ovo napisa, ali njih ne vredi pominjati…“, pomenula nas je Pešićka.
U utorak je „Kurir“ objavio vest:
„Vesna Pešić… izgleda da je osvojila simpatije socijalista otkako je pohvalila njihovog lidera Ivicu Dačića kao pregovarača u rešavanju kosovskog pitanja, pošto je opština Surčin, na čelu s predsednicom Vesnom Šalović (SPS), saopštila da će Pešićeva prisustvovati formiranju foruma žena SPS te beogradske opštine. Pešićeva tvrdi da taj čin ne znači da se približava socijalistima, niti da ima nameru da se učlani u SPS.
Upitana otkud onda na osnivačkom skupu foruma žena SPS, ona kaže da se poziv ticao isključivo proslave Dana žena:
– Nisam ni znala za taj forum žena SPS. Neka žena iz Surčina pozvala me je da gostujem na proslavi Osmog marta, da održim predavanje s ostalim gostima na temu uspešnih žena. Sada nisam sigurna ni da ću da idem tamo.
Skupu bi, kako je najavljeno, između ostalih trebalo da prisustvuju televizijska voditeljka Vesna Dedić, operska pevačica Jasmina Trumbetaš-Petrović, bokser i funkcioner SPS Nenad Borovčanin.“
Za utehu, mislim da bi Vesna Pešić i ja mogli da se složimo oko konstatacije da je temeljno ugrožena ideja društva kojim vlada razum, a vode ga profesionalci koji streme javnom dobru. A oni iz „prve“ i „treće korpe“, imenovani i neimenovani, neka se jave sami.

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Preuzimanjem „na sebe“ odgovornost za aferu Generalštab i obećavanjem amnestije Selakoviću i drugim potencijalnim osumnjičenim licima, Vučić hoće da se osigura da mu saradnici ne postanu svedoci-saradnici. Zato je spreman da razori sudsku granu vlasti
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve