![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2024/07/Vans_Donald_04-309x232.jpg)
SAD i Srbija
Trampov kandidat za potpredsednika je pisac „Službenog glasnika“
Senator iz Ohaja J.D. Vens, koga je Tramp predložio za svog potpredsednika, pisac je romana „Gorštačka elegija“ koji je objavio „Službeni glasnik“
Stiven Sigal, Sava centar, 24. VI;
Bili Ajdol, Kalemegdan, 26. VI
Ukoliko niste upoznati s muzičkim životom Stivena Sigala (r. ‘52. u SAD, kod Velikih jezera), njegova pojava s gitarom naravno Vas tera da pomislite kako je drži samo ne bi li je što pre skrljao nekom o glavu; bar jednom je tako i učinio na filmu. Njegovo muziciranje, takođe, deluje Vam čak i manje ubedljivo nego npr. Vučić o EUtegracijama. No, činjenica je da su i borilačke veštine i bluz opčinile Stivena još tokom njegovog skromnog detinjstva. Prvu gitaru dobio je pred pubertet, ali se posvetio aikidu i sličnom, te i pre nego će načeti treću banku postao priznati majstor i učitelj u tim kategorijama; godine života i rada u Japanu pogodovale su da bude budista, pristalica zena i uopšte azijskih filozofija/religija. Po povratku, filmsku karijeru započeo je gotovo slučajno, obučavajući face kao što su Š. Koneri i Dž. Kobern: tek ‘88, odmah i kao scenarista i smesta hitom. Kao brzo uspostavljeni, prvorazredni akcioni heroj – produhovljeni, miroljubivi tabadžija – deo novca i slave lično je prevodio u dobročinstva (ekologija, zaštita životinja, pomoć deci, borba protiv HIV-a…). Čak je 2005. stigao da objavi svoj prvi CD Songs From The Crystal Cave, stilski svaštaran, ali i prijatan. Onda je opet isplivala sklonost ka električnom Čikago-bluzu, na samizdatu Mojo Priest (2006, Steamroller Production), a sprema i treći.
E, kad sve ovo znate, laknulo Vam je? Sad je Stiven Sigal s bluzom verodostojan k’o ex-PPV kad ustvrdi da u Srbiji nema cenzure. Jeste, lako mi da lajem pošto je karavan prošao, neće se sensei skoro vraćati da me premlati (čitaj: cenzuriše). Čak ću i dodati, mnogoženac je (neki brakovi se preklapali), preljubnik samo tako (otvoreno varao i Ženu u crvenom Keli le Brok, s kojom ima troje dece), a iz niza suđenja za seksualno zlostavljanje (radnih koleginica) po pravilu se iskobeljava platežnom moći. Desetine sve nižebudžetnih filmova čine da širom naših TV satire org. kriminal češće i od nadležnog dr ministra, a sve više snima u Rumuniji, Kini… da bi nedavno kontroverzno posetio akcionog heroja soc. rada Putina.
I dovede beogradska Arena Sigala da sa svojim 9-članim bluz-bendom nastupi u Sava centru. Posle preglasne predgrupe (Texas Flood ovdašnji) i pauze, publika iz polupraznog partera curila je ko policija u tabloide. (Korpulencijom) Rastući Sigal začuo bi se uglavnom samo u uvodu svake numere, eventualno u ponekoj formalno ispravnoj, kratkoj ali bezveznoj solaži ničim povezanoj s pesmom u kojoj se našla; dakle, jedva nešto više no nEmir-manja Kusturica sa No Smok. Ork. A pevanje mu još gore, nema glasa pa glumi za mikrofonom jače no pred kamerom. Sve to naravno bogato ‘peglaju’ i zatrpavaju dvojica gitarista i raspevani klavijaturista boje glasa slične Stivenovoj. Alligator Ass i My Time Is Numbered još i nekako, posle My God pripovedanje prelazi u propovedanje, a bluz-matrica slabo podnosi metriku pretenciozne dužine. I trajalo je koliko idu kraći fest-nastupi, oko 45 min, jer Sigal je upravo na turnejici širom Evrope, po manjim bluz-festivalima u kombinaciji s promotivnim potpisivanjima i aikido-radionicama. Pa i nama zapalo da se hobistički bruka (voli, al’ ne ume), i prošeta što više gitara iz sopstvene zbirke. Ovo gostovanje ostaće bolje zapamćeno po 3 kurioziteta: ćirilični bilbordi, ispred sale prodaja XXXXL majica (a ne diskova), veteran-bubnjar Geri Malaber – 1 od najboljih/najtraženijih u SAD. I možda, ako se otkrije, da je sve bilo samo paravan za seminar koji je Sigal održao MUP-u, Iznad Zakona: Kosmajac.
Više bi Stiven Sigal pristajao u festival (Belgrade) Calling, ne samo zbog rokersko-gitarskog zvuka i iste cene ulaznica (2.500-3.500d.), nego i jer su obe zvezde večeri na slične načine titrale lokalnoj publici (…ja sam ratnik, kao i Srbi… srpska himna Rebel Yell). Posle početnog zagušenja prevelikim zalogajem (4 dana na Ušću, 2012) Calling – u organizaciji iskusne agencije Avalon iz Skoplja – prošle godine sveo se na realan format: koncert svetske rok-zvezde (Green Day, 2013), s toplim predjelom od par viđenijih ex-YU bendova (ovog puta žilavi Psihomodo Pop – Zagreb), u donjogradskom parku podno zidina tvrđave Kalemegdan. Sklonost američkoj/stadionskoj mutaciji panka nastavlja izbor Bilija Ajdola (Vilijem Broud, r. ‘55), čiji koreni jesu u prvom pank-talasu u rodnoj Engleskoj, kad je pevao u Generation X s kojom ga još veže Dancing With Myself. Ulaskom u ‘80-e i preseljenjem u Njujork Bili je kredibilitet trampio za estradni pank široke US-upotrebe, stav je postao pozeraj, a bunt – modni dodatak.
Srećom, talenat naslonjen na britansko zlato ‘60-ih i MTV omogućili su mu niz velikih plesnih hitova u glavnoj struji roka, žurskih standarda koji su i posle 30-ak godina okosnica njegovog repertoara, od White Wedding do Cradle of Love. Superstar-dekadencija uništila je više njegovu muziku nego izgled, pa se kao slika Bebe Popovića – pardon, Dorijana Greja – u obnavljanju karijere upečatljivo pojavio i na EXIT 2006. Sada pokreće svetsku turneju tokom koje će objaviti autobiografiju (po prvom solo-hitu Dancing With Myself) i album Kings & Queens of the Underground. Još nezagrejan, u ranjivoj Srbiji morao je zbog letnje provale oblaka da oćuti jedno veče, a sledećeg je srećom bilo malo kiše i više od 15.000 posetilaca. No već od početne Postcards From The Past tromo se prebacivao iz jedne u drugu rokističku pozu, a vokal kao da je zaboravio u teretani. Prateći kvintet takođe je bio napola koplja, čak ni ne podržavajući šefa dodatnim pevanjem. Natprosečni broj bildera u fan-pitu očito je zadovoljan čestim presvlačenjem zmi’skog tela zvezde večeri, Bili ponekad uspeva da podigne glas kao za GenX Ready Steady Go, ali u sporijem tempu (Eyes Without A Face, Sweet 16) manjak je još bolniji.
Na kraju prvog sata Ajdol i bend približavaju se radnoj temperaturi publike, doduše za oduvek ispraznu obradu L.A. Woman koju bi njen Morison i kao stondirani 70-godišnjak (da je poživeo) bolje otpevao. Odatle kreće providna kupovina vremena: dugovečni partner blajhanog Bilija, natapirani Stiv Top Gun Stivens davi sve dužim, jalovim deonicama, kao da nam nedavno nije dosađivao i k.g. Đibonijevog koncerta. Uzgred, za događaje ove veličine, scenska produkcija je takođe bila ispod proseka, npr. bez velikih ekrana.
Oduševljavajući se drugorazrednim događajima, i publika postaje takva.
Senator iz Ohaja J.D. Vens, koga je Tramp predložio za svog potpredsednika, pisac je romana „Gorštačka elegija“ koji je objavio „Službeni glasnik“
Nemoguće je ne primetiti da su dvoje od četiri autora koji će dobiti novac za filmove od Filmskog centra Srbije članovi SNS, da u Komisiji koja je odlučivala o kandidatima dominiraju članovi ili simpatizeri SNS, i da isto to važi i za Upravni odbor FCS-a koji je potvrdio predlog Komisije
Počinje 31. izdanje Festivala evropskog filma na Paliću, kao jedan od najbitnijih kulturnih događaja u Srbiji. Petoro čitalaca, „Međuvreme” u nedelju vodi na projekciju dva filma „Svetlost bledi“ reditelja i direktora fotografije Fedona Papamihaela koji je gost festivala, a onda i na film Runara Runarsona „Kad svane dan“
Monika Moteska i Robert Jankuloski: Iskustvo pejzaža; Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve