img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Tiranska majka i građani kao deca

17. decembar 2014, 00:39 Teofil Pančić
Copied

Lako je podjariti strahove ljudi na tragedijama, i naterati ih da od njih pobegnu u svet infantilizujuće "sigurnosti" represije

Na dan nastanka ovog teksta srpski premijer citira „staru kinesku poslovicu“ (uzgred, jeste li čuli ovaj: „Koja je najbolja stara japanska poslovica? ‘Ne veruj starim kineskim poslovicama!’“), red je da i mi započnemo kolumnu u duhu posezanja za biserima iz naftalina. Evo, recimo, mudri Paskal je sažeo svoja životna saznanja u onu da „Sve čovekove nesreće potiču iz jednog izvora – ne moći sedeti mirno u sobi.“ Eh, ta draga filozofska opšta mestašca, zgodna za citiranje u raznim prigodama… S jedne strane, nije li nemoguće odreći duboku tačnost drevnom Paskalovom zaključku koji kaže da nas lično šejtan vuče u svako učestvovanje u metežu sveta – što je samim tim i doprinošenje istom (manje svetu, više metežu)? Na drugoj strani, a šta mi pa imamo od toga kad se po tom Paskalovom uvidu ipak ne može (pro)živeti, to jest, kad je sasvim jasno da je – doslovan i metaforičan – „izlazak iz sobe“ nešto takoreći jednako životu? Da, nesudelovanje u stvarima od ovoga sveta spasava vas unapred od niza pojedinačnih belaja, ali i od radosti i uzbuđenja, to jest, čini vaš život mizernim po sebi…

Čemu ova decembarska umovanja? Pa, dragi moji, mislim da je razlog tome u prirodi aktuelne vlasti zemlje Srbije: nije ona ni šešeljevska ni veberovska nego – paskalovska. Ona, naime, drži da je život smrtonosna pojava (što je nesumnjivo tačno) i da je zato najbolje da ga bude što manje: manje života, manje i smrti. Jednačina jednostavna, neoboriva i – savršeno idiotska. Tačnije, duboko nekrofilna, okrenuta protiv svake mogućnosti života ko poligona slobode, uživanja i sreće, a dakako i nesreće, žalosti, opasnosti – što je druga strana iste medalje, i jedno bez drugog ne ide.

Neki su se klinci „zakucali“ kolima u reku, pijani, u nedoba, bez vozačke dozvole; neki drugi doživeli su – ne i preživeli, bar ne svi – neke slične nesreće. Mediji su, u morbidnoj potrazi za senzacijma koje uzburkavaju emocije, oko toga nadigli tipično demagošku moralnu paniku, a vlast je na to reagovala uterivajem paskalovštine: zašto ne bismo mlađim punoletnicima zabranili da sedaju za volan, makar i samo kasno uveče? Zašto ne bismo prekidali filmove i TV serije moronskim upozorenjima da to kako Brus Vilis vozi u Umri muški „nije u skladu s propisima o bezbednosti saobraćaja“? Kupovanje alkohola noću (u Beogradu) smo već zabranili, i to svima, mladima i starima, vozačima ili pešacima. Jeste da je protivustavno, ali šta ima veze?

Lako je mobilisati emocije ljudi na tragedijama, lako je podjariti njihove prastrahove, od kojih rado beže u ifantilizujuću „sigurnost“ nasumične represije. Naravno, bilo bi divno da se te strašne pogibije nikada nisu dogodile; bilo bi odlično da se takve stvari ubuduće ne događaju, mada, moram vam reći: događaće se. To je, na žalost, tamna strana ljudske slobode: ne umeju svi s njom da se nose, neki je naprosto siluju, i to se završi tragično po njih i druge. Da se razumemo, takvi su ubedljiva manjina: u daleko najvećem broju slučajeva, onaj ko sedne za volan ne pogine, onaj ko se napije ne napravi neko sranje nego se malo proveseli pa se mamuran otrezni etc. Ljudi, pa i oni od dvadesetak godina, zapravo su uglavnom prilično odgovorna stvorenja…

Šta ovo znači? Da onima koji ne umeju da nose svoju slobodu treba pomoći da to nauče, a ne ukidati slobodu svima samo zato što će poneko pokušati (neretko i uspeti) da je „zloupotrebi“. Država nije tiranska majka koja će građane da drži u zaptu i pod ključem i da im određuje povečerje. Država nije ni tiranski otac koji će samovlasno da izriče zabrane, pa makar one bile sasvim zaumne i zadirale u neotuđiva ustavna prava. Država, recimo, ne može da deli građane na punoletne i punoletnije: ili jesi punoletan, ili nisi! Ako jesi, recimo sa osamnaest, ako možeš da glasaš na izborima, plaćaš porez i ideš u vojsku, pa bogme možeš i da voziš kola! Kad i koliko hoćeš! Naravno, moraš da imaš dozvolu, a ako kršiš propise moraš biti kažnjen. Ali ti, pojedinačno, a ne svi đuture…

Ovaj „paskalovski“ (jasno vam je da ovde samo „zloupotrebljavam“ velikog Francuza) pristup države prema građaninu – a za koji od Malograđanina dobija ushićene aplauze, na šta i računa! – tipičan je modus mišljenja i delovanja ultrakonzervativne desnice. Ona savremeni svet vidi kao „iskvareno mesto“ koje treba nekako, a kako nego prisilom, uterati nazad u (nikada stvarno postojeću) idilu „tradicionalnih vrednosti“. Desnica uvek prvo proizvodi moralnu paniku, a zatim joj podleže, kao da ju je proizvela „objektivna situacija“, a ne ona sama; iz toga prelazi u stanje histerisanja, a ono pak rezultira ovakvim ili onakvim zabranama ustavno nezabranjivih stvari: za to vreme, „pristojni građani“ ili tiho aplaudiraju represiji ili ih naprosto „boli uvo“, jer im se čini da se ovaj ili onaj čin arbitrarne, naustavne prinude njih lično ne tiče jer, šta znam, nisu mladi, ne voze kola, ne izlaze noću, ne piju, ne ovo, ne ono… Sve dok ne dođe na red nešto što ih se i te kako tiče (na primer, zabrana konzumiranja kikirikija četvrtkom, upotrebe reči „premda“ prepodne, hodanja desnom stranom trotoara zelenookim osobama ili zabrana nošenja žutih čarapa na teritoriji Kolubarskog okruga, načelno nisu ama baš ništa luđi od zabrane noćnog kupovanja piva ili neograničenog raspolaganja sopstvenim motornim vozilom, uz vozačku dozvolu), ali tada je, gle, već kasno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure