"Zadužbina Save Tekelije jeste mesto u kome je nastala Matica srpska, mesto u kome je nastala klica srpske kulture. Nju nije moguće zamisliti bez Tekelijanuma i onih koji su se ovde obrazovali", kaže predsednik Pokrajinske vlade Bojan Pajtić
Bojan Pajtić i episkop budimski Lukijan prošle nedelje svečano su otvorili kompletno obnovljene prostorije Tekelijanuma, najveće kulturno-prosvetne institucije Srba izvan prostora Balkana, a ujedno i najveće srpske zadužbine u inostranstvu posle Hilandara. Građevinski, restauratorski i konzervatorski radovi na blizu hiljadu kvadratnih metara trajali su čitavu deceniju. U nekoliko faza ih je sredstvima iz budžeta od 2005. do 2012. godine sufinansirala pokrajinska vlada, za šta je utrošeno ukupno blizu 91 milion dinara.
BUDIMPEŠTA: Obnovljena zadužbina
Velelepno zdanje u kome se srpski đaci sa svih prostora, na matičnom jeziku, sa prekidima, školuju već 177 godina, zajedno sa Svečanom salom koja je do 1864. godine bila i sedište Matice srpske, u punom sjaju vraćeno je svrsi koju je zacrtao njegov osnivač i dobrotvor Sava Popović Tekelija. Ovaj plemić i prvi Srbin doktor prava, ktitor i filantrop podigao je građevinu 1838. godine u srcu Budimpešte u Verešepalne ulici, na nekoliko stotina koraka od glavne šetališne zone.
Bojan Pajtić je ocenio da nije pretenciozno reći da je okončan jedan istorijski poduhvat. „Dugi niz decenija se u ovoj sali, u ovim hodnicima, u ovoj zgradi ništa se nije dešavalo, a zadužbina Save Tekelije jeste mesto u kome je nastala Matica srpska, mesto u kome je nastala klica srpske kulture. Nju nije moguće zamisliti bez Tekelijanuma i onih koji su se ovde obrazovali.“
Tekelijanum je u prošlosti bio glavno stecište intelektualnih snaga srpskog naroda koje su bile zamajac njegovog kulturnog i civilizacijskog napretka, zbog čega je nazvan „srpskim panteonom“. Pod njenim krovom bili su Dom srpskih studenata i Fond za izdržavanje Tekelijanuma, a do 1914. godine u njoj je boravilo i školovalo se 350 učenika i studenata. Njeni pitomci bili su Nikola Tesla, Laza Kostić, Kosta Ruvarac, kao i mnogi drugi, a najpoznatiji nadzornik – Jovan Jovanović Zmaj.
Početkom 20. stoleća staro zdanje je zbog dotrajalosti srušeno, a na njegovom mestu je podignuto ovo današnje. Najteži period u istoriji zadužbine otpočeo je 1952. godine kada su mađarske vlasti njenu četvorospratnicu nacionalizovale, a instituciju ugasile. Decenijama posle, ogromna reprezentativna građevina bila je napuštena i zaboravljena, o čemu je prošle sedmice govorio i episkop budimski Lukijan. On je podsetio da su i Mađari i Srbi podneli teške rane ateizma i komunizma. „Jedna od najvećih i najtežih za nas bila je zakatančen Tekelijanum, a iza tog katanca kao u horor filmovima.“ Zadužbina je bila u mraku sve do 1991, kada je donet Zakon o delimičnom vraćanju crkvene imovine, na osnovu kojeg je pet godina kasnije Srpska pravoslavna Eparhija budimska dobila natrag polovinu zgrade u veoma lošem stanju (dok drugu polovinu, kako stoji u dokumentima AP Vojvodine, polako otkupljuje).
Enterijer u postsecesionističkom duhu sa dekorativnim motivima iz srpske srednjovekovne arhitekture je, prema rečima Bojana Pajtića, u potpunosti rađen po originalu, a radili su ga vrhunski konzervatori. Od zaborava su oteti autentični starovremesni vitraži, lusteri, lampioni, brave, zidna keramika i slikana secesionistička ornamentika.
„U ovakvom prostoru, pod ovakvom zaštitom, mora sve u milimetar da odgovara onom stanju od pre više od sto godina“, naglasio je Pajtić i dodao da je ovo zgrada pod zaštitom mađarskih institucija koje brinu o kulturno-istorijskim spomenicima. Sanirana je vodovodno-kanalizaciona mreža, obnovljene električne instalacije, uvedeno centralno grejanje, sređena stolarija, repariran parket i uređeni apartmani za učenike, kao i foaje i kancelarijski prostor.
„Od kada smo ponovo otvorili ovaj internat, utrostručili smo broj učenika. Naša škola, zahvaljujući darovitoj deci, sada spada u pedeset najuspešnijih od oko hiljadu koliko ih ima u Mađarskoj“, kaže dr Jovanka Lasić, direktorka Srpske gimnazije „Nikola Tesla“ u Budimpešti, čiji đaci borave u internatskom delu Tekelijanuma. Danas u njemu živi i uči pedesetak dečaka iz Beograda, Kragujevca, Gajdobre, Zrenjanina, Novog Sada, Subotice i drugih gradova i sela.
Tekelijanum je posle osnivanja Srpskog pozorišta 1812. i Matice srpske 1826. godine, postao treća najvažnija ustanova Srba u Ugarskoj u 19. veku. „Bio je i ostao kamen temeljac i svetionik“, rekao je Pajtić i dodao da bi bilo pretenciozno reći da je rekonstrukcijom vraćen dug Savi Tekeliji, ali da „možemo da kažemo da smo povratili izgubljeno poverenje i učvrstili sidro koje su naši stari zabacili pre 177 godina“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!