
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo. Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje
U zemlji sa najnižim životnim standardom, sa smanjenim penzijama i platama, povećanim svim porezima, gde vlast čine „idioti“ koji sa čarapom na glavi bespravno ruše delove grada, a premijer građane naziva „ološem“ samo zato što su se usudili da kritikuju režim, potrebna je mobilizacija demokrata i jaka Demokratska stranka kao garant vraćanja na put evropskih vrednosti i jačanja pravne države.

Građani od nas očekuju konkretne poteze i rešenja za probleme u kojima se nalaze. I potpuno su u pravu. Obaveza Demokratske stranke prema građanima, Srbiji, društvu, deci, svima koji su se zajedno sa nama borili za bolju Srbiju svih ovih godina je da se menja jer nije dovoljna samo kritika vlasti. Znam da Demokratska stranka ponovo, ko zna koji put, mora da bude snaga za pokretanje uspavane lokomotive na sporednom koloseku. Opozicija je danas upravo to. Uspavana. I na sporednom koloseku. Tamo gde ne sme da bude. Građani očekuju i zaslužuju više od toga.
Danas je više nego jasno – samo Demokratska stranka može da bude nosilac promena u Srbiji. Samo mi možemo da stanemo na put lažnim obećanjima, lažnim statistikama, lažnim reformama, lažnim diplomama, privatnim poslovima i tajnim ugovorima. U tom poslu, građani su naši saveznici.
Da bismo mogli da menjamo Srbiju, moramo da povratimo izgubljeno poverenje i promenimo ono što nije bilo dobro u stranci. To znaju sve demokrate koje žele da Demokratska stranka izađe iz kontinuiteta propadanja, iz unutrašnjih sukoba i loših odluka, zato je vreme za promene u DS-u.
Nikada više ne smemo dovesti birače u situaciju da nas pitaju gde smo i zbog čega ćutimo, nikada više borba za funkcije ne sme da bude važnija od borbe za bolji život, nikada politika ne sme da se svede na kritiku bez rešenja i nadu da smo mi „manje zlo“. Demokratska stranka ima viziju, znamo koja nam je misija, a to mora da se pretoči u konkretnu politiku koja će rezultirati boljitkom za svakog građanina. Demokrate su bile najhrabrije kada je bilo najteže, najuspešnije kada su izlazile sa najmodernijim idejama i najpoštovanije kada su brinule o građanima. U tome danas moraju da učestvuju svi naši članovi, jer imamo vredne, pametne, obrazovane i ugledne ljude širom Srbije. To za mene znači „zajedno“.
Baš kao što ni ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo.
Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje. Kao menadžer kampanja Demokratske stranke u vreme kada je ona ostvarivala najbolje rezultate, kao neko ko je uradio uspešnu reformu najsloženijeg sistema, sada znam i nudim plan kako da reformišemo stranku i ponovo pobeđujemo. Za ostvarenje tog plana neophodan je tim ljudi koji još nisu imali prilike da zauzmu ključna mesta u Demokratskoj stranci i koji imaju vere, snage i znanja kako da stranku i Srbiju učinimo boljima.
Promena koju nudimo, biće suštinska. Nije dovoljno da kažemo da smo se promenili. Drugi moraju to da vide. Da osete. Da opet u Demokratskoj stranci vide snagu koja će pošteno, odgovorno i sa velikom obavezom graditi pravednije društvo, demokratsku zemlju i bolji život. Drugi posao osim toga nemamo.
I zaista, zajedno možemo i moramo bolje, to je naša obaveza.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve