img
Loader
Beograd, 33°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Svirači

17. јул 2019, 21:46 Jovana Georgievski
foto: wikimedia.com
Copied

Sunce i kiša u jednom danu. Centar Peruđe je na vrhu brda. Kroz tvrđavu se penjem pokretnim stepeništem do glavne ulice. Ljudi stoje sa obe strane, pa ne možeš nigde da mrdneš. Unutrašnjost srednjovekovne tvrđave miriše na vlažan kamen, pod je klizav, ja se opirem na mokre đonove sandala da ne padnem. Peruđa me zbunjuje: u ovom srednjovekovnom gradu mapa je samo delimično upotrebljiva jer nijedna ulica nije tamo gde očekuješ da bude. Skretanja su oštra – skrivena iza trafika, prodavnica i bašta kafića i restorana. Nekim čudom izlazim na Korzo Vanući. Pronalazim bankomat i stajem u red. U čekanju primetim svirača u crnim pantalonama, kožnom prsluku i kaubojkama sa zvončićima. Stariji je, ima električnu gitaru. Igra se žicama kažiprstom i trećim prstom. Nakašlje se, ispravi se, kladim se i da je udahnuo duboko. Lupi prvi akord tako da se pojačalo zatrese, pa drugi, i treći… Izlazim iz reda za bankomat, palim diktafon, hvatam njegov pogled tražeći dozvolu da ga snimim. Ne konstatuje me, a izraz lica mu je strašno ozbiljan. Dubokim napuklim glasom počinje da peva: „Aprendimos a quererte / Desde la historica altura…“ Gleda u neku neodređenu tačku ispred sebe. Imam utisak da mi, mali ljudski mravi koji su se razmileli ulicom, za njega ne postojimo. Između strofa guta knedle. Od jačine kojom udara po žicama, sa svakim akordom osećam kao da mi neko lupa dobroćudne, prijateljske packe po ušima. Udara ritam levom kaubojkom, samo što ne zabije potpeticu u kamen. „De tu, querida presencia / Commandante Che Guevara!“ Imam utisak – salutirao bi komandantu, samo da ima treću ruku. Zvuk novca koji pada u kutiju iz nekoliko ruku kao da ga vraća u realnost. „Kako se zovete?“, pitam. „Masimo“, kaže on sa skromnim osmehom.

Pešački tunel Žižkov-Karlin u Pragu. Čekam nekog da stigne, pa da se spustimo niz tunel, ali radoznalost je jača od strpljivosti. Odustajem od čekanja. Koža mi se ježi dok se spuštam kroz betonsko čudo koje povezuje dve gradske četvrti. Temperatura u tunelu sigurno je nekoliko stepeni niža nego napolju. Nema gužve, a do mene posle desetak koraka dopire zvuk. Ne vidim svirača, ali mogu da naslutim da je mnogo tužan. Ubrzavam korak u želji da što pre lociram izvor zvuka. Odmah iza prve krivine, nailazim na momka duge crne kose, sav u crnom, oči zatvorene. U kartonskoj kutiji za novac svega tri-četiri kovanice. Akustika tunela je takva da možeš šaputati i opet se sve čuje. On peva tiho, takoreći cvili. Ne prilazim blizu – tuga je zarazna, a ja ne želim da pokupim virus. Ne znam kako znam da je pesma ljubavna i da ga je neko nedavno ostavio. „Razorvanec“, prevrće očima čovek koji nailazi iz suprotnog smera. „Co?“, pitam ja na svom vrlo ograničenom češkom. „Razorvana duše“, pojašnjava čovek i odmahuje glavom sa neodobravanjem. Okrećem se i koračam nazad prema dnevnoj svetlosti.

Podnožje planine Viklou, Irska. Sa suvozačkog sedišta koje je na „pogrešnoj strani“ automobila gledam kako se smenjuju tamni obrisi drveća. „Nebo je vedro, možemo da sedimo i napolju“, kaže Sofi. Vidim Olijevo lice u retrovizoru – klima glavom i mazi udubljenje na gitari. Gitare imaju ženski struk, pomislim. Ovde, u podnožju planine, dovoljno smo daleko od svetala grada da bismo mogli da vidimo zvezde. Sofi i ja iz gepeka vadimo kese sa pivom, Oli otključava brvnaru. Okupljamo se oko grejalice u duksevima. Veče odmiče, Oli predlaže da izađemo napolje. U dvorištu ni šuš, ni zrikavac. On leže na travu, gitaru polaže na stomak. „Look at the stars / Look how they shine for you…“, peva on na predivnom engleskom, a ja razmišljam kako neke pesme ne treba pevati ako ti jezik nije maternji. Ležem i ja na travu. Kris Martin, pevač grupe Koldplej, napisao je pesmu Yellow inspirisan zvezdama. Mrak je indigo boje, zvezde su prah iz prosute bočice šljokica. U tom trenutku ne postoje ni ostatak sveta, ni drugi ljudi, ni bilo kakve misli. Stavljam dlan na ključnu kost i pod prstima osećam puls melodije koji dolazi iz mog grla, otkucaje srca i toplinu od činjenice koliko je život na trenutke lep.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure