img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Televizija – Najjači glas

Lukava lisica tvrde desnice

14. avgust 2019, 19:22 Teofil Pančić
Copied

Televizija je danas uistinu u velikoj meri ono što oličava Rodžer Ejls. Ali, televizija je i ono što je snimilo ovu odličnu seriju o njemu, i mnoge druge koje su poslednjih godina bacile u zasenak dugo estetski superiornu filmsku produkciju

Ljudi ne žele da budu informisani. Žele da se osećaju informisano.

***

Ako im govoriš šta da misle, izgubio si ih. Ali, ako im govoriš šta da osećaju, tvoji su.

Možda će i Amerika jednog dana dosegnuti srpski demokratski i civilizacijski standard: da jedan jedini čovek, doduše kloniran u nekoliko nijansi, uređuje sve televizije, zbog čega sve one liče – ne toliko jedna na drugu, koliko na njega. Ima, štaviše, relevantnih mišljenja da je Amerika nekako i krenula u tom pravcu, ali za sada je to i dalje ekstravagantan stav, ili barem preteran, ili svakako preuranjen. Tako će po svoj prilici i ostati. U protivnom, ugasili smo ga načisto: uz globalno zagrevanje, dobićemo i globalnu Srbiju. Ovo potonje će biti mnogo opasnije.

Rodžer Ejls (Roger Ailes) bio je čovek televizije, jedan od onih koji su istovremeno i krojili i eksploatisali epohu kao „civilizaciju slike“, nemajući ni moralni ni estetski problem s tim da učestvuju, ili čak predvode, u vizuelizaciji, simplifikaciji i stereotipizaciji predstave o svetu svojih gledalaca. Naprotiv, tipovi poput Ejlsa smatraju da je tu obostrano čist račun: njihov je gledalac sasvim zadovoljan u svom skučenom svetu, a oni će se sa svoje strane pobrinuti da se taj svet ni greškom ili nepažnjom ne proširi, naprotiv: zakrpiće i slučajno ili pukim habanjem nastale rupe u njihovim amovima. Utoliko je Ejls bio onakav mag(nat) televizije kakvi su u nekim prethodnim erama žurnalizma-na-kilo bili beskrupulozni, cinični, ali unutar koordinata svog sumornog zanata vrhunski urednici tabloida.

Pređimo, dakle, na stvar: nakon na izvestan način impresivne „pretkarijere“, Ejls je stvorio vlastito životno delo nazvano Fox News, svakodnevnu i celodnevnu predikaonicu i ispovedaonicu konzervativne, zatucane, latentno rasističke Amerike hrišćanske bele više i srednje klase, one malovaroške Amerike koja predstavlja kič prizor samog sukusa „američkih vrednosti“, bazično istih kao i „porodične i tradicionalne vrednosti“ u Evropi, samo obojenih jenkijevskim naglaskom i zastavom posutom zvezdicama.

Fox News je, dakako, još jedan poslovno-politički medijski mega projekat Ruperta Mardoka, transkontinentalnog gigatajkuna i nekovrsnog simboličkog anti-Soroša. Ejls bi trebalo da je samo prvi među njegovim uposlenicima. Međutim, Ejls je imao sasvim drugačiju agendu: izgleda kao da je više on iskoristio Mardoka kao finansijera za vlastiti životni projekat, nego što je Mardok izmuzao njega – osim što su obojica izmuzli bezbrojne milione dolara od svoje zahvalne publike, ali bože moj.

U prvoj od sedam epizoda mini serije Najjači glas (Loudest Voice), posvećene Ejlsovom životu i (ne)delu, vidimo Ejlsa kako razgovara s Mardokovim saradnicima i medijskim ekspertima dok razmatraju postavke nove televizije u osnivanju; među njima nema pravog razumevanja i oni su samo formalno na istoj strani: u poređenju s Ejlsovim političkim, ali profesionalnim shvatanjima i standardima, svi ovi kicoši s britanskim i australskim akcentom deluju kao da bi mogli da pišu kolumne za The Guardian. Jer, oni su ipak pripadnici stare škole, one u kojoj se, bez obzira na opredeljenja, podrazumeva ne samo bar neka minimalna doza profesionalne korektnosti i standarda, nego i to da svi, naposletku, delimo istu stvarnost, samo je različito interpretiramo. To je jedan takoreći filozofski nesporazum i Ejls ih zato gleda sa sažaljenjem rezervisanim za izgubljene duše: ono što on želi da stvori, i što će i stvoriti, televizija je koja će ograditi svoje parče stvarnosti i braniće ga ne pitajući za cenu, ne primajući zarobljenike. To je vreme velikog uspona kablovske televizije, koji ujedno znači neograničenu ekspanziju ponude; Ejls odlično njuši šta to znači: ne treba pretendovati na svekoliku postojeću publiku nego treba pronaći svoju „nišu“ i držati je se. Fox se, dakle, neće obraćati svima, jer Fox polazi od toga da ima onih kojima Fox nikada neće biti izbor: neka ih, neka trunu u paklu. S druge strane, postoji cela jedna velika, zaturena Amerika koja hoće da gleda i sluša nešto drugo od onoga što su nazori i ukus kosmopolitanskih elita sa Istočne i Zapadne obale; e, toj Americi, naoružanoj, opasnoj i iz nekog više kulturno-identitarnog nego ekonomskog skupa motiva besnoj, podozrivoj prema „obojenima“, useljenicima, „pederima“, feministkinjama i uopšte svemu što ne razume jer svet ne bi trebalo da je krojen po mustri u kojoj su oni mogući, kamoli poželjni, nego bi trebalo da je sazdan po Bibliji za idiote, u manijakalnom tumačenju kakvog histeričnog radio propovednika iz neke od ljupkih država Konfederacije, po mogućnosti.

Ono što je Ejls svojom mračnom briljantnošću shvatio kada je kablovska televizija u pitanju, još je mnogo više i radikalnije došlo do izražaja u svetu interneta 2.0 i društvenih mreža: javni prostor je konsekventno atomizovan, od famozne Agore nije ostalo gotovo ništa. Danas svi žive svako u svom mehuru u kojem normalno komuniciraju jedino sa istomišljenicima, dok kod „onih drugih“ gostuju samo zato da bi ostavili neki „hejterski“ komentar, najčešće bez udubljivanja u ono na šta se referiše. Fox News je jedan od preteča, ali i kreatora takvog sveta: „info“ kanal koji je svesno redefinisao svoju informativnu ulogu tako da je postala sasvim „opinionizovana“, u svakom trenutku nameštena tako da svet i prikazuje i tumači iz ugla desnice i „patriotskih vrednosti“ midl-američkog ultrakonzervativizma.

Serija Najjači glas vruća je roba i upravo se prikazuje na HBO. I u tome ima neke amblematske podele uloga: nije li HBO kao mitska razbibriga umereno progresivnih urbanih elita pravo mesto za „ogovaranje“ Fox Newsa i čoveka koji ga je oblikovao, suštinski mu odredio karakter iliti ton? Serija je bazirana na knjizi, ali i magazinskim člancima koje je o Ejlsu i Foxu napisao Gabrijel Šerman, a među rediteljima se pojavljuje i veliki Stiven Frirs, koji potpisuje šestu epizodu. Ejlsa igra Rasel Krou i čini to maestralno (u sadejstvu s pre svega sjajnim partnerkama, među kojima su Siena Miler, Anabel Valis, Naomi Vots i Aleksa Paladino), toliko da deluje kako u svakom kadru brani lik koji je veoma teško braniti i s kojim privatno teško da ima ičega zajedničkog. Osim toga, moć transformacije je takva da bi vam trebalo neko vreme da ga prepoznate, ako slučajno niste unapred znali da je u podeli.

Najjači glas funkcioniše sasvim dobro vozeći na dva paralelna koloseka: s jedne strane, to je Ejlsova životna priča, ispričana iz nimalo laskavog ugla, ali i bez „stripovskih“ klišea, mada će pred kraj Ejls već početi da dobija neke karakteristike negativca iz Zlatne serije ili tako nekog štiva; s druge strane, to je priča ne toliko o Foxu koliko o tome kako su preko njega svoj iznova legitimizovani i više nego sveprisutni javni glas dobili upravo oni koji bi u nekim prethodnim decenijama bili označeni kao besprizorni, to jest kako je – sve navodno u otporu prema smaračkom mentalnom terorizmu „političke korektnosti“ – diskurs „američkih vrednosti“ kao zgodnog utočišta za svako mračnjaštvo ponovo postao srce mejnstrima, taman nakon što smo olako pomislili da su ga svingujuće šezdesete trajno oterale u prašnjavi, poluzamračeni ugao gde je trebalo da tavori čekajući prirodno izumiranje.

Ko je, naposletku, bio Rodžer Ejls? Genije jedne branše koja prosperira na slavljenju prosečnosti i promovisanju niskosti, dakle, velemajstor populističke televizije, ali i s protokom godina sve izrazitiji ideološki fanatik, krstaš ultrakonzervativne desnice, pred kraj već otvoreni paranoik od one sorte kakve je u našim „bednim, malim istočnoevropskim državicama“ odavno kanonizovana kao najplemenitija sorta „nacionalnih radnika“, Televizija je, dakle, istovremeno i igračka njegove fahidiotske genijalnosti i sredstvo koje ima služiti pre i iznad svega njegovoj političkoj agendi, a ova, pak, prirodno doživljava svoju apoteozu u pojavi Spasioca u vidu jednog opasnog zevzeka narandžaste kose. Treba li reći da su Ejls i Fox i njega „stvorili“, to jest, da je Ejls bio visoko među onima koji su izgurali na svojim leđima njegovu kandidaturu?

S druge strane, i ne znam zašto bismo u nečemu što se stalno dešava uopšte još videli nekakav tobožnji paradoks, pobožni propovednik „porodičnih vrednosti“ bio je ujedno serijski seksualni predator, koji je svoju moć koristio za razne otvorene i implicitne iznude nad svojim zaposlenicama. Jednoj od njih, koja je imala izvesne dileme, lepo će objasniti šta radi: „Ja sam univerzalan čovek, porodica je samo deo mog spektra“. To bi bilo OK da je pravo na tu univerzalnost priznavao i drugima…

I šta ćemo mi, na koncu, s tom šejtanskom spravom? Televizija je danas uistinu u velikoj meri ono što oličava Rodžer Ejls. Ali, televizija je i ono što je snimilo ovu odličnu seriju, i mnoge druge koje su poslednjih godina bacile u zasenak dugo estetski superiornu filmsku produkciju. Nema, dakle, jednostavnih odgovora, reći ćemo mi. Ako i nema, izmislićemo ih, rekao bi na to Ejls u interpretaciji Rasela Kroua, zaljubljeno se nasmešivši vlastitoj pokvarenosti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kadriranje

28.april 2026. Sonja Ćirić

Umesto Miloša Latinovića, na čelu Bitef teatra je Filip Gajić

Na jučerašnjoj sednici Skupštine grada je po hitnom postupku osim Ivane Nedeljković, direktorke „Puls teatra", smenjen i Miloš Latinović sa mesta direktora Bitef teatra, a za vršioca dužnosti je imenovan reditelj Filip Gajić

Teatar

28.april 2026. S. Ć. / N. R.

Zašto je Ivana Nedeljković postala nepodobna

„Zatišje pred buru“ – tako je Ivana Nedeljković pre koji dan za „Vreme“ govorila o napadima na nju i Puls teatar zbog podrške studentima. A onda je smenjena

Kadar iz filma

njuzleter

28.april 2026. N.R.

„Vreme“ vodi čitaoce u bioskop i poklanja roman

Uz malo sreće možete na novi bioskopski hit „Đavo nosi Pradu 2“ ili do romana Stefana Čapalikua „Zatvoreno zbog odmora“

Povodom teksta "Vremena"

27.april 2026. Marijana Cvetković

Pogled sa nezavisne scene: Nema nestranačkih konkursa, pozorišta, festivala

Kako je moguće da su pozorišne zajednice i dalje zagledane u svoj pupak i da i dalje ne mogu da se dosete da je baš sada taj trenutak da se ujedine snage i znanje i da se stvori široki front otpora i borbe za kulturu kao javnog dobra - pita Marijana Cvetković

Kadriranje

27.april 2026. Sonja Ćirić

Skupština grada po hitnom postupku smenila direktorku „Puls teatra“

Umesto Ivane Nedeljković, po hitnom postupku Skupštine grada odlučeno je da će „Puls teatar“ u Lazarevcu voditi Mirko Kovačević, nastavnik likovnog. Da li je njena greška bilo gostovanje predstave šabačkih glumaca

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure