img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Premijere

Tri ranjene duše i jedna gomila g…

23. septembar 2020, 22:53 Teofil Pančić
Foto: Nađa Repman
Copied

Verner Švab: Predsednice; režija Jana Maričić; Narodno pozorište Sombor

Trebalo je da Predsednice Vernera Švaba, austrijskog dramatičarskog pank-Mocarta, prema čijem životu i delu čak i bi(bli)ografija jednog Rajnera Vernera Fasbindera u poređenju doima se gotovo pa uredno građanskom, da budu premijerno izvedene proletos; trebalo je, ali nije, jer onda je nastupio i prekrio nas korona-svet i naši su se životi okrenuli naopačke, pa je normalno proglašeno zazornim i prljavim, a nenormalno je proglašeno poželjnim, dobrim i čistim. Trebalo je, dakle, da se nešto dogodi u proleće, a dogodilo se, evo, u jesen, pola godine kasnije, i mnogima od nas – i autoru ovog uzgrednog zapisa – ovo je prvi ulazak u pozorište u šest meseci. Zbog toga je vredelo sesti u blago razdrndanu Lastu i proći Sirig, Srbobran, Vrbas, Kulu, Crvenku, Sivac i Kljajićevo, u društvu što tihih Bačvana, što još tiših migranata. Trebalo je i vredelo je, jer na drugom nas je kraju tog putešestvija čekao prizor eminentno teatarski još i pre nego što je predstava počela: publika maskiranija od glumaca pa lepo ne znaš ko je ko, poneko ti se javi, ti ga pogledaš blago zbunjen, a on(a) ti se onda imenom predstavi, kao da ti podari odgonetku, i sve je to već samo po sebi dostojno jedne komedije zabune, ali ovde je možda i bilo komedije, ali zabune ne, nikako. Jer pravi paradoks bio je pre u tome što ta publika (prethodno istretirana raskuživačem i toplomerom) sedi tako razmaknuta međusobno, lica zaključanih u epidemiološke feredže, sve dakle u ime jedne sve nikad-krajnije i sve mahnitije potrage za „čistotom i zdravljem“ kakve više nikada nećemo dostići, a biće da ih nikada nismo ni imali, nego je svet bio manje histerično preosetljiv na prirodna stvorenja i stanja, sedi tako i boji se i vazduh (okužen dahom Bližnjega Svog) da udahne ljudski, a sa pozornice je zasipa… pa, ne može se to reći drugačije nego: gomila govana. Jer, Švabove su ironijske Predsednice tri žene iz tzv. nižih društvenih slojeva, bogobojazne i bobogojazne, tri ranjene duše – Erna, Greta i Mariedl – izgubljene negde usput u uzaludnoj potrebi za ljubavnom i erotskom srećom, što vlastitom, što potomstva im; jedna se tako odala tvrdom rimokatolicizmu, a ni druge dve nisu bez očajničkih poroka. Jedna bi da joj sin se razmnoži, druga bi to isto za kćer (koja je čak u Australiju utekla, prethodno se preventivno lišivši reproduktivnih organa), ali deca su se eto odmetnula a i neće da opšte, a one već pomalo i lude u tom prostoru – bilo kojem prostoru, u osnovi, u kojem bi se mogle naći tri ovakve ženice, ali naposletku to jeste nekakva kuhinja (scenografija Gorčin Stojanović) – u kojem im život curi kroz prste kojima mese testo ili, pak, muljaju govna. Govna?! Da, jer Mariedl, najmlađa od njih, profesionalna je i takoreći kultna otčepljivačica začepljenih nužnika, a ono što je razlikuje od drugih, „običnih“, to je da u svom plemenitom radu ne koristi zaštitnu opremu, sve je ručno iliti hand-picked, pa će onda tu pozorišnu kaku vaditi, i vaditi, i vaditi iz šolje i bacati je pred sređenu i zamaskiranu somborsku publiku koja će se sve jače smejuljiti u nekovrsnoj draškajućoj nelagodi, pričajući usput kako je od zahvalnog her biskupa lično nedavno dobila poklon, štaviše tri poklona: konzervu gulaša, flašu piva i parfem, sva tri uronjena u začepljene toalete, odakle će ih vlastoručno izvaditi pre nego što, tu pred nama, pojede gulaš i počasti se pivom. Da uvaženoj premijernoj publici, austrijskoj ili bilo kojoj drugoj, presedne večera, unazad ili unapred.

Metafora „klasne“ naravi? Epater les bourgeois gest? Nazovite to kako hoćete, ali to je samo neizbežni krešendo jedne tragedije bez voluminoznosti, tih tihih života sfućkanih na robovanje bez svesti o vlastitom ropstvu, na gušenje u kičastim opijatima koji ropstvo samo produžuju. Ali Švab, s razlogom, ne grdi nego na jedan gotovo pa hrišćanski – eto paradoksa – način voli Ernu, Gretu i Mariedl, onako izgubljene u austrijskom – ili bilo kojem drugom – klajnbirgerskom snu o oslobađanju bez emancipacije, a predstava utoliko ne izneverava osnovnu vertikalu komada, nego je tumači bez nasilnih „poovdašnjenja“, tek sasvim diskretnim, na recimo leksičkom nivou, naznakama o njenoj nadaustrijskoj naravi. I tri su Predsednice: Biljana Keskenović, Ivana V. Jovanović i Milijana Makević, besprekorno tačne i dosledne, na momente furiozne, naročito Ivana V. J., a Jana Maričić predstavu pouzdano vodi ka kraju naizgled minimalističkim sredstvima, ali ni jednog trenutka nedostatnim. Ko je prošle godine u Ateljeu 212 gledao gostujuće riječko uprizorenje ovog komada nužno je pravio poređenja, ali opet, nismo li rekli da je to bilo u nekom drugom, dalekom životu, kad smo mi u publici bili u civilu, a glumci u kostimima? Svojedobno sam na ovom mestu prizivao igranje Švabovih komada ovde, i sada sam spokojan – krenulo je, valjda neće stati (ako pozorišta ikada ponovo bude). Verner Švab prvi put na srpskom (igran je na mađarskom, u Novosadskom pozorištu, pre deset godina) pun je pogodak, iz mnogih razloga, ali meni je bar trenutno najzanimljiviji ovaj: on je savršeno dobro znao, razumeo i prikazivao da se najviše prljavštine nalazi među Čistima i Sterilnima, i obrnuto.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Junaci filma izviruju iza peščane dine

Njuzleter

02.jun 2026. R.V.

Čitajte Međuvreme: Kako do besplatnih ulaznica za bioskop

„Vreme“ u svom njuzleteru vodi čitaoce na filmove „Histerija“ i novi film iz serijala „Ratova zvezda“, a poklanjamo knjigu „Rođaci sa Sicilije“ Leonarda Šaše. Prijava na njuzleter prosta i besplatna

Festival knjige

01.jun 2026. S. Ć.

Beogradski festival evropske književnosti: Razgovori u vreme kad ih nema

Tri panela posvećena važnim pitanjima književnosti i kulture na 15. Beogradskom festivalu evropske književnosti, u vreme kad su razgovori o kulturi retki

Nagrada

01.jun 2026. S. Ć.

Arhitektonski događaj 2025: „Amfiteatar kulture“ Josifovskog kao javna artikulacija bunta

Po oceni žirija Društva arhitekata Beograda, „Amfiteatar kulture“ Andreja Josifovskog Pijaniste je arhitektonski događaj 2025. jer prevazilazi okvir umetničke instalacije i postaje kritički komentar stanja kulture i kulturne politike u gradu

Novi Pazar

31.maj 2026. S. Ć.

Mikser festival u Novom Pazaru: Zvuk „Novog svijeta“

Jubilarni 15. Mikser festival biće održan u Novom Pazaru, gradu mladosti. Učestvuju Partibjekersi, Vroom, Marčelo, Amira Medunjanin i slični, a na programu su i pozorišne predstave

Oktobarski salon

31.maj 2026. Sonja Ćirić

Oktobarski salon je u opasnosti, odgovorna je gradska vlast

Četiri meseca pre početka 61. Oktobarskog salona nisu počele pripreme ove najveće likovne manifestacije u državi, a budžet je umanjen četiri puta

Komentar
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm

Komentar

Videla sam komšiju u Ćacilendu

Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu

Marija L. Janković

Komentar

Prikaze Vučićevih košmara

U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1847
Poslednje izdanje

“Ti i ja, Slavija”

Simbol pobune i narodne volje Pretplati se
Slučaj Veselina Milića

Policijski crni labud u predsednikovom bazenu

In memoriam

Prof. Dragoljub Mićunović Mićun

Intervju: Vesna Pusić

Srbija je spremna za političke promene

Reportaža

Kota 2525: bitka na Kajmakčalanu

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure