
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Ne postoji oblast na koju se usmerio, a da u njoj nije ostvario zapažene i zapanjujuće uspehe, pre svega zahvaljujući lakoći i promišljenosti sa kojom se suočavao sa izazovima. U osnovi, bavio se filmom, književnošću i, naravno, stripom. Deveta umetnost je na određeni način ostala oblast u kojoj je Žika ostavio najdublji trag
Kada neko poput Živislava Žike Bogdanovića ostavi trag na određenoj oblasti umetničkog delovanja – u ovom slučaju vizuelnim umetnostima i književnosti – lakše je pobrojati ono čime se nije bavio nego obuhvatiti sva njegova dostignuća. Čak i u poznim godinama života, tokom poslednje dve decenije, bio je poznat kao neko ko objavljuje knjige, kako prevode tako i sopstvene romane, teorijska dela, eseje i studije, u proseku po jednu mesečno. Nisu to bila izdanja namenjena širokom krugu čitalaca, već digitalno štampani primerci za bliske prijatelje i nekolicinu probranih znalaca. Ali i to je dovoljno da svedoči o tome koliko je Žika Bogdanović bio ličnost rešena da živi kroz svoje stvaralaštvo do poslednjeg daha, čak i kada ga je zdravlje sprečavalo da u javnim nastupima i gostovanjima na festivalima lično promoviše svoj rad. No, za kredibilitet odavno nije morao da mari, jer je tokom decenija profesionalnog angažmana postigao sve što je bilo ljudski i akademski moguće.
Njegov životopis je zaokružena celina. Ne postoji oblast na koju se usmerio, a da u njoj nije ostvario zapažene i zapanjujuće uspehe, pre svega zahvaljujući lakoći i promišljenosti sa kojom se suočavao sa izazovima. U osnovi, bavio se filmom, književnošću i, naravno, stripom. Deveta umetnost je na određeni način ostala oblast u kojoj je Žika ostavio najdublji trag, pa otud i status akademske zvezde i neprikosnovenog autoriteta koji je uživao među poklonicima stripa. Dok su se 70-ih godina vodile bitke o tome da li je strip popularna zabava ili ozbiljna forma umetnosti – i to ne samo kod nas nego i u svetskim razmerama – Žika Bogdanović nije osećao potrebu da se priključuje taborima „za“ i „protiv“. On je vrednosni kvalitet stripa i njegovu umetničku interpretaciju uzeo kao definisanu stvar i bacio se in medias res akademske interpretacije. I niko nije ni pomišljao da digne glas protiv toga, zbog čega je Žika unisono postao glasnik nove generacije stvaralaca. Kao neko ko se već deceniju unazad bavio filmskom i televizijskom kritikom, uredništvom i umetnošću uopšte, kada je 1974. objavio prvi broj „Pegaza“, revije za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem, stvorio je akademsko utemeljenje za strip na našim prostorima. Poređenja radi, iste godine u Francuskoj Mebijus je sa saradnicima pokrenuo „Metal irlan“. U svet stripa Žika je uveo termine filmske montaže, klasifikacije i druga teorijska utemeljenja, a time je „Pegaz“ bio više od revije stripa. Ono što je Micićev „Zenit“ bio za avangardu 20-ih, Žikin „Pegaz“ je predstavljao za strip scenu pola veka kasnije, a i danas je malo koja publikacija dosegla taj nivo kritičarskog i teoretskog kredibiliteta na našim prostorima.
Već sledeće, 1975. godine Žika Bogdanović je objavio Čudesni svet Đorđa Lobačeva, jedno od strip izdanja koje je krasilo brojne police širom Jugoslavije, a izlišno je reći u kolikoj su meri Baš Čelik i Čardak ni na nebu ni na zemlji doprineli popularizaciji stripa na ovim prostorima.
Ništa manje popularne, dve knjige velikog formata Gotfredsonovog Mikija Mausa – Zlatne godine Mikija Mausa (1980) i Kad je Miki bio mlad (1981) – ostaju najznačajnija izdanja Diznija na našim prostorima do danas, a urađene su pod Bogdanovićevim uredništvom i prevodom. A od iste te 1981. godine postao je i direktor Jugoslovenske kinoteke, gde je ostao devet godina. Zaokružujući svoj opus kulturnog i stripskog trudbenika, nakon Kinoteke Žika Bogdanović 1993. godine objavljuje knjigu Umetnost i jezik stripa. Da kojim slučajem i srećom negde u Srbiji postoji ustanovljena katedra za strip, ova knjiga Žike Bogdanovića bila bi temeljni udžbenik na njoj. Nijedna se publikacija do tada – a, nažalost, ni od tada – nije na stručniji, koncizniji i više analitički način pozabavila formom stripa. Pred njom čak i inače izvanredan Understanding comics Skota Meklauda deluje poput površne literature.
Strip je za Žiku Bogdanovića bio centralna tačka zenita i sutona stručnog delovanja. Snažnu naklonost prema stripu kanalisao je kroz analitički rad, i uvek je za njega nalazio vremena, i pored brojnih profesionalnih obaveza. I dok je bio novinar, kritičar i urednik filmske rubrike „Borbe“, pa i dok je četiri godine bio urednik Tanjuga, ili skoro deceniju uređivanja kulture u NIN-u, koji napušta 1976. da bi do postavljanja na mesto direktora Kinoteke obavljao dužnost urednika Izdavačkog zavoda Jugoslavija.
Strip je uvek provlačio kroz sve profesionalne angažmane i uvek mu se vraćao, pa i u poznim danima samostalnog izdavaštva. Među brojnim publikacijama koje je nemoguće naći i u bibliotekama, a koja je uređivao sa istim žarom kao i u mlađim danima, nalaze se i novi brojevi „Pegaza“.
Živeo je da bi pisao, uređivao i objavljivao. I to je činio do poslednjeg daha.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve