
Pretplata
Stiže dvobroj „Vremena“ uz veliki popust!
Čitajte „Vreme“ godinu dana po ceni od 140 dinara po broju. Akcija traje još malo
Iako se u banjalučkoj verziji zovu Dobrica i Kića, Modest i Pompon čuvenog Frankena su i dalje oni isti Aca i Maca iz ovdašnjeg kolektivnog sećanja
Kada su Aca i Maca (u originalu Modest i Pompon) počeli da izlaze u beogradskom „Kekecu“ 26. marta 1959, Andre Franken ih je još uvek crtao za francuski „Tintin“. Ko je bio kum srpskog i jugoslovenskog imena ne zna se, ali se ono „primilo“ i bilo u opštem opticaju čak 62 godine među ovdašnjim ljubiteljima stripova. Upravo toliko je bilo potrebno da se drugi Frankenov veliki komički serijal pojavi u prevodu, koji je odnedavno dostupan ljubiteljima devete umetnosti u regionu, zahvaljujući „Devetoj umetnosti“ iz Banjaluke.
Ljubitelji komičnih stripova nikad se neće složiti da li su popularniji junaci koji nas zasmejavaju u okviru jednog kaiša ili table ili komički junaci dugih, albumskih priča, sa razvijenijom, obično pustolovnom naracijom u podtekstu. To jest, da li više vole da čitaju Gastona ili Asteriksa, odnosno Novu Novatora ili Taličnog Toma. Njihova stanovišta i vrednosne sisteme neće poremetiti čak ni junaci koji se pojavljuju u oba oblika, kao, recimo, Popaj ili mnogi Diznijevi junaci.
Sam Andre Franken otpočeo je scenarističko-crtačku karijeru odmah po završetku Drugog svetskog rata izmislivši Spirua (i Fantazija), i gotovo deset godina ga (ih) je radio za istoimeni dečiji list izdavača Dipuia. Posumnjavši (da li da kažem: s pravom) da ga izdavač kojem je odan i čija je zvezda, vara za honorar (kad su su pitanju ponovljena izdanja), Franken je rešio da pređe u protivnički tabor Lombara i njegov „Tintin“, a za te potrebe je izmislio Acu i Macu, kao komički porodični strip od jedne table. Za pet godina, on ih je nacrtao 183 – i sve ćemo ih sresti u tehnički perfektno urađenom banjalučkom integralu.
Mada je scenario za prvu tablu Ace i Mace napisao Pejo, autor Štrumpfova, najveći broj predložaka su delo Andrea Frankena, kome su, kad zagusti sa rokovima, pomagali Greg (više od 50 puta) i Gošini (u desetak slučajeva), a ljubitelji ovog serijala su u stanju da uoče razliku čak i kada Franken pri dnu poslednje sličice nije označio sa kim je sarađivao. Po njihovom mišljenju, Greg je skloniji mekšem, bezazlenijem gegu, a Gošini je oštriji i naturalniji.
Nema nikakve dileme da je serijal Aca i Maca rađen pod finim podsticajem novinskog stripa Blondi slavnog Čika Janga, o čemu svedoči likovni izgled naslovnih heroja – ali poređenje američkih i evropskih junaka i onog što im se dešava pokazuje uočljivu civilizacijsku razliku: američki par Blondi i Dagvud su u braku, a evropski odgovor nam predstavlja prijatelja i prijateljicu, koji žive odvojeno i slobodno (jedno od drugog), što stvara zapletnu napetost kad se sretnu, aseksualnu u potpunosti. Ne postoji nijedan momenat u Frankenovom stripu u kojem bi saspens ili komički rasplet poticali iz melodramskog okvira ili njegove slutnje.
Aca i Maca, dakle, žive „libero“, a povremeno im se pridružuje i trgovački putnik Srećko, zajednički prijatelj koji se trudi da Aci proda neki nov kućni aparat ili hemijski proizvod. Tad nastaju kurcšlusi! Jednom prilikom mu na čuvanje utrapi i pet svojih sestrića, koji će se već od sledeće pojave u stripu pretvoriti u tri blago agresivna klinca, s kojima će Aca da ratuje, bivajući po pravilu namagarčen. Skoro polovina serijala se zbiva u Acinom moderno uređenom i pedantno održavanom momačkom stanu, a još četvrtina u njegovom dvorištu gde je trava uvek pokošena, a živa ograda prema susedima ošišana pod konac. Broj junaka u serijalu je suštinski ograničen i sem pomenute trojke i tri sestrića (za koje se brzo ispostavlja da uopšte nije bitno jesu li Srećkovi), dva važna junaka su i komšije. Levo od njih je porodični čovek, sa suprugom i trojkom dinamične dece, dok je desno usamljeni mrgud, sa kojim je Aca u mnogo agresivnijim konfliktima. Uspeh ovog (politički i socijalno) bezazlenog komičkog stripa počiva na utisku idealnog života i istih takvih odnosa u kojima samo poremećaji dominantnih malograđanskih obrazaca života i ponašanja unose nemir u svet (anti)junaka i navlače osmeh na lica čitalaca, u Francuskoj, Belgiji i kod nas, isto tako.
Nema sumnje da je iskustvo rada na Aci i Maci pomoglo Andreu Frankenu da iz dugotrajnog narativnog serijala Spiru izvuče Gastona alias Gašu i osamostali ga kao antiheroja od jedne table, sa kojim je stvorio remek-delo, bitno menjajući poetiku svog odnosa prema stripu ali i humoru (i čuvajući ili podižući na kvadrat neke od potencijalno apsurdnih odnosno humorističkih situacija iz Ace i Mace).
Integral o kojem pišemo i koji vam svesrdno preporučujemo ima predug uvodni deo od ciglo 80 strana, sa pet eseja nejednake vrednosti, a potom nam hronološki servira pominjane 183 komične table po mnogo čemu vrhunskog evropskog humorističkog stripa. I sada, dvadeset godina od početka 21. veka, Frankenov strip briljira, kao što je to bilo i pod rukom njegovih naslednika, kakvi su bili Atanasio, Godar, Greg, Mitei, Dipon i još nekolicina. Jedina lokalna slabost cele priče je, nažalost, promena imena Ace i Mace. Kumovi iz „Devete dimenzije“ su ih preimenovali u Dobrica i Kića, što ne samo da nema mnogo veze sa originalnim imenima Modest i Pompon, nego nema nikakvog uporišta u ovdašnjem kolektivnom pamćenju, gde etiketa Aca i Maca i dalje odzvanja kao prava mala legenda.
Čitajte „Vreme“ godinu dana po ceni od 140 dinara po broju. Akcija traje još malo
Da bi ostao na vlasti, Bonaparta III je promenio državno uređenje, uklonio je sve političke neprijatelje, parlament je bio samo fasada režima, poslanike je potkupio velikim platama, skupština se nije pitala ni kod objave rata ili mira, a car je sebe često nazivao vrhovnim komandantom i u miru. Napoleon III bio je srećan, na velikim mitinzima proslavljao je novu pobedu i obnovu velike popularnosti
O novom filmu Kirila Serebrenikova Nestanak Jozefa Mengelea sa njegovim koproducentom Milošem Đukelićem, zahvaljujući kome će Srbija posle 30 godina biti deo Glavnog programa Filmskog festivala u Kanu
Sve ostale stanice na trasi ove pruge – Adaševci, Morović, Višnjićevo i Sremska Rača – zapuštene su, pune smeća, u nekima su ostavljeni delovi nameštaja, mape, signalizacija, a u jednoj čak i ceo (zaključani) sef
Kada se nekome jadate, to nije samo da „olakšate dušu“. Drugi ljudi su naše ogledalo, referenca. Ali u kukanju ne treba ni preterati
Vučić i Šešelj: Gde ja stadoh, ti produži
Povratak radikalskog nasilja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve