

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
1964-2001


Godinama je B92 doživljavan kao porodica, skup ljudi koji žive na način jedne porodice čija šira familija slušalaca stalno raste. Kada smo 1992. godine sami izveli prvi brutalni eksperiment samozabranjivanja (bez ikakve prethodne najave pustili smo program kakav bi pravio SPS), seo sam kraj telefona i prisluškivao javljanja slušalaca. Tada sam prvi put osetio tu porodičnu povezanost; slušaoci su reagovali kao da im je član familije umro.
Taj „sindrom porodice“ širio se i na porodice zaposlenih na Radiju; svi su oni živeli s nama: majke, očevi, šira i uža rodbina. Nekada smo izdržavali mi njih, a nekada oni nas.
Zoran Mamula je u toj podeli uloga bio najstaloženija i najmirnija figura, „glas razuma“. Bio je jedan od osnivača Radija B92 iz daleke 1989. godine. U našem timu to nije mnogo značilo; osnivači nikad nisu imali privilegije u odnosu na novajlije, nikada nisu postojale kaste prvoboraca i pridošlica. Upravo je prisnost unutar redakcije i tima B92 brisala ove razlike.
Zoranovu prirodu dobro ilustruje scena od 9. marta 1991. godine. Brutalna policijska akcija odvijala se ispod našeg prozora na Trgu Republike. Izvukli smo mikrofon iz studija i ja sam sa prozora prenosio zbivanja sa ulice. Bio sam u šoku, kao i mnogi koji su prvi put prisustvovali takvom nasilju. Kada sam video policajca kako sa kratkog rastojanja dimnom bombom gađa demonstranta u glavu, izgovorio sam nešto u stilu: Počeo je rat u Beogradu. Zoran mi je užasnut šapnuo: „Da li si normalan, treba da smirujemo situaciju.“ Tada sam mu prepustio mikrofon. I uvek kada je nešto trebalo smireno reći, kada se u kratkom vremenskom roku valjalo skoncentrisati na prenošenje važnih poruka čitaocima, ta uloga prepuštana je Makiju. Uvek ju je izvodio besprekorno.
Nije bilo puno onih koji su unutar tima mogli igrati pomiriteljsku ulogu kada smo se sporili oko toga kako ćemo raditi. „Nikada nismo pomislili ‘ne smemo da izveštavamo o ovome jer ćemo nadrljati’“, svedočio je Mamula u knjizi britanskog novinara Metjua Kolina koji je pisao o ulozi B92 u pokretu otpora, This is Serbia Calling. „Nismo razmišljali o tome. Znali smo da će policija najverovatnije da nas zabrani. Očekivali smo to, nismo bili iznenađeni. Nakon policijske zabrane nismo izmenili način rada. Štaviše, postali smo hrabriji, jer smo bili besni. Ranije smo bili mladi, ali tokom demonstracija sazreli smo i odrasli.“
I zaista, ono što smo doživeli na B92 u proteklih 12 godina mnogi novinari u svetu ne dožive za ceo svoj profesionalni život. Nekako su nam životi sabijeni. Postali su koncentrat života.
Zoran Mamula je imao blistavu karijeru, retku za novinare sa ovih prostora. Godine 1985. počeo je da radi u progresivnom studentskom programu Index 202 a 1989. godine učestvuje u osnivanju Radija B92 čiji je dugogodišnji novinar i urednik. Takođe učestvuje u radu Radio Broda, zatim Radija Slobodna Evropa i lista „Evropljanin“. „Evropljanin“ je jedan od najviše kažnjavanih listova: pored ogromnih finansijskih kazni list je imao i tri zatvorske presude a kulminacija represije usledila je brutalnim ubistvom osnivača lista Slavka Ćuruvije. Posle tog tragičnog serijala počeli smo da obnavljamo B92, pa je Zoran doživeo još jednu zabranu a zatim i okupaciju prostorija u maju 2000. Bio je važan deo ekipe koja je pokrenula programe koji su ilegalno emitovani iz susednih zemalja a pripremani u Beogradu i preko lokalnih ANEM-ovih stanica. Kada smo startovali sa televizijom, Maki je bio prvi kog smo želeli za prezentera vesti jer smo bili svesni koliko se njegovom glasu i njegovoj pojavi veruje.
Posle 5. oktobra znao sam da će doći do takozvanog posttraumatskog sindroma među novinarima koji su godinama živeli pod represijom, četiri puta zabranjivani, preživeli nekoliko ratova, izbeglištvo, bombardovanje itd. Međutim, ni u proteklih godinu dana nismo stigli da se ozbiljnije bavimo tim problemom. Tek sam pre nekoliko meseci stupio u kontakt s nekoliko organizacija koje se bave problemom adaptacije na normalnu situaciju u poststresnom periodu: znao sam da i za novinare moramo napraviti program zaštite i prilagođavanja radu u novim uslovima. U međuvremenu, Zoran Mamula se razboleo. Bolest je kasno otkrivena i bilo je veoma teško zaustaviti je.
Jasno je svima da postoje trenutne žrtve ratova i sukoba u proteklim godinama, ali postoje i oni koji će pasti mnogo kasnije. Mislim da je Maki jedna od žrtava čiji tačan broj nikada nećemo saznati.
Njegove ćerkice, supruga i roditelji ostaće deo familije B92 koji će se brinuti o njima koliko god može. Uspomenu na Zorana nastojaćemo da sačuvamo kroz očuvanje kredibiliteta B92 koji smo zajedno sticali.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve