Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove
ISPRED FUDBALSKOG SAVEZA SCG: Uviđaj,…
U pô bela dana 26. marta u centru Beograda nepoznati ubica prišao je s leđa generalnom sekretaru Fudbalskog saveza SCG Branku Bulatoviću i iz blizine ispalio dva smrtonosna hica u potiljak. Hladnokrvno je potom stavio pištolj u ručnu torbicu, izašao iz hodnika na ulicu i uzgubio se među prolaznicima.
Ovakav način likvidacije poodavno nije viđen, za razliku od mnogih sačekuša, ispaljenih rafala iz automatskog oružja. Policija naravno traga, pre svega ne bi li otkrila motiv ubistva, koji je bez sumnje, bar za sada, skriven jer staro policijsko pravilo glasi: kaži mi motiv i reći ću ti ko je ubica. Čini se da je u ovom slučaju mnogo važnije ko je naručilac. Hladnokrvnost i smirenost ubice navodi na pomisao da je reč o nekom ko ima iskustva u ubijanju ljudi, na primer, bivšem „čistaču“ civila tokom oružanih sukoba na prostorima nekadašnje Jugoslavije, što zapravo znači da bi ga valjalo potražiti među rasformiranim pripadnicima raznoraznih paravojnih formacija. Ili je angažovan u nekoj okolnoj zemlji i posle obavljenog „posla“ vraćen, što bi za policiju bio gotovo nerešiv zadatak.
…žrtva…
Šta je motiv ubistva? Neki prijatelji Branka Bulatovića kažu da im je nekoliko dana pre umorstva rekao da mu u Crnoj Gori prete i da je bio veoma uznemiren. Ko mu preti i zašto – nije rekao. Pitanje je i da li je o tome nešto opširnije govorio i sa članovima svoje porodice. Policija je sigurno u tom pravcu nastojala da sazna neke detalje. Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić izjavio je odmah posle ubistva da je načinjen foto-robot likvidatora i da „treba utvrditi motive, Bulatovićeve kontakte i sve ono što nas može dovesti do izvršioca“. Ocenio je da se u mafiji mnogo toga promenilo od ubistva premijera Đinđića. Ministar se nije obazirao na više puta ponavljanu tvrdnju svog prethodnika i bivših vladinih čelnika da je mafija sasečena u korenu i da je Sablja sve posekla. Ipak, Jočić je ukazao na moguću vezu odgovarajući na pitanje da li postoji mafija u svetu fudbala: „Gde je veliki novac, uvek ima organizovanog kriminala.“
Prema pisanju dnevne štampe, predstoji ulazak policijskih stručnjaka u poslovanja klubova prve i druge fudbalske lige, što je dugi niz godina bilo nezamislivo, budući da su uglavnom vodeći klubovi i njihovo poslovanje bili nedodirljivi. Na meti istrage naći će se i one ličnosti iz sveta fudbala koje je Branko Bulatović prozivao kao sumnjive. Međutim, fudbalski stručnjaci kažu da od tog posla nema ništa. „Mafijaši su se sad okrenuli onom biznisu koji trenutno donosi veliki novac, a to je fudbal“, kažu oni. Koliko to eventualno ima veze sa Fudbalskim savezom, možda će se utvrditi tokom istrage.
…i fotorobot ubice
„U Srbiji može svako da bude likvidiran“, rekao je za „Ekspres“ kriminolog Ratomir B. Vojvodić. „Moć mafije pokazala se na tom zločinu. Ono što se dogodilo Branku Bulatoviću samo je nastavak krvave serije. Da se mafiji nije zadao ozbiljan udarac pokazuje i činjenica da je Bulatović ubijen u samom centru grada, na nekoliko stotina metara od srpskog parlamenta, na gradskom trgu gde sve vrvi od policajaca i u uniformi i u civilu. Mafijaški rečeno, bilo je to jedno haustorsko ubistvo pomalo nalik na likvidaciju Slavka Ćuruvije.“
Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove kao, na primer, kad su svojevremeno iz Vojvodine u Beograd stigla tri fudbalera mimo njihove volje i bila prodata jednom klubu na čijem je čelu bio vodeći kriminalac u Beogradu. Uzgred, fudbaleri su dovezeni u gepecima automobila. Potom su sva trojica bili prodati u inostranstvu. Bliskim nam zemljama. O tome se uveliko govorilo, ali je naravno bilo zataškano. Ni imena fudbalera niko nije pominjao iz straha od mafijaške osvete.
Kao jedan od mogućih motiva ubistava pominje se novac koji je navodno Branko Bulatović pozajmljivao. Dužnici se po pravilu ne ubijaju ukoliko nemaju novca da vrate pozajmicu jer od toga nema vajde. U tom slučaju, međutim, poverilac biva meta. Jer, kad nema poverioca nema ni vraćanja para.
Sve u svemu, stiče se utisak da se nikad neće rasvetliti Bulatovićevo ubistvo. Pogotovo što se opisi onih koji su videli ubicu razlikuju. A kada je reč o foto-robotu, takvih likova u Beogradu ima na pretek. Uostalom, primer je foto-robot eventualnog ubice premijera Đinđića koga je svojevremeno policija načinila, a koji je najmanje ličio na otkrivenog i uhapšenog Zvezdana Jovanovića. Čini se izvesnim da ubica ili naručioci ubistva jednostavno moraju da imaju neke veze sa fudbalom, ali je malo verovatno da će se neko ozbiljno baviti uvidom u dokumentaciju, ukoliko ona uopšte postoji, sumnjivih fudbalskih klubova u vlasništvu mafijaša. To je komplikovan, dugotrajan i jalov posao unapred viđen bez rezultata.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Smrt jedne devojke zahteva istinu i dostojanstvo, ali način na koji se o njoj govori i način na koji se koristi pokazuje da je pretvorena u sredstvo političkog obračuna. U tome leži najveći problem, jer kada smrt postane sredstvo za odmazdu vlasti nad univerzitetom, ostaje zastrašujuće pitanje – na šta su sve spremni
Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”
U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Predlog zakona o zabrani upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama
Đacima će biti zabranjeno i da pozajmljuju telefone, a kazne će plaćati i roditelji i škole. Za one koji se direktno staraju o detetu predviđena je kazna od 100.000 dinara, dok će obrazovna ustanova plaćati i do milion dinara ukoliko prekrši zakon
Uticaj društvenih mreža na mentalni i kognitivni razvoj mladih
Lajkovi aktiviraju dopaminske udare zadovoljstva podstičući zavisničko ponašanje. Potreba da se stalno bude prisutan na mreži pojačava osećaj usamljenosti. Idealizovane slike tuđih života i tela povećavaju nezadovoljstvo i depresivne simptome. Širom sveta sve je više poziva na strožu regulaciju rada vlasnika društvenih mreža
Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja
Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!