Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove
ISPRED FUDBALSKOG SAVEZA SCG: Uviđaj,…
U pô bela dana 26. marta u centru Beograda nepoznati ubica prišao je s leđa generalnom sekretaru Fudbalskog saveza SCG Branku Bulatoviću i iz blizine ispalio dva smrtonosna hica u potiljak. Hladnokrvno je potom stavio pištolj u ručnu torbicu, izašao iz hodnika na ulicu i uzgubio se među prolaznicima.
Ovakav način likvidacije poodavno nije viđen, za razliku od mnogih sačekuša, ispaljenih rafala iz automatskog oružja. Policija naravno traga, pre svega ne bi li otkrila motiv ubistva, koji je bez sumnje, bar za sada, skriven jer staro policijsko pravilo glasi: kaži mi motiv i reći ću ti ko je ubica. Čini se da je u ovom slučaju mnogo važnije ko je naručilac. Hladnokrvnost i smirenost ubice navodi na pomisao da je reč o nekom ko ima iskustva u ubijanju ljudi, na primer, bivšem „čistaču“ civila tokom oružanih sukoba na prostorima nekadašnje Jugoslavije, što zapravo znači da bi ga valjalo potražiti među rasformiranim pripadnicima raznoraznih paravojnih formacija. Ili je angažovan u nekoj okolnoj zemlji i posle obavljenog „posla“ vraćen, što bi za policiju bio gotovo nerešiv zadatak.
…žrtva…
Šta je motiv ubistva? Neki prijatelji Branka Bulatovića kažu da im je nekoliko dana pre umorstva rekao da mu u Crnoj Gori prete i da je bio veoma uznemiren. Ko mu preti i zašto – nije rekao. Pitanje je i da li je o tome nešto opširnije govorio i sa članovima svoje porodice. Policija je sigurno u tom pravcu nastojala da sazna neke detalje. Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić izjavio je odmah posle ubistva da je načinjen foto-robot likvidatora i da „treba utvrditi motive, Bulatovićeve kontakte i sve ono što nas može dovesti do izvršioca“. Ocenio je da se u mafiji mnogo toga promenilo od ubistva premijera Đinđića. Ministar se nije obazirao na više puta ponavljanu tvrdnju svog prethodnika i bivših vladinih čelnika da je mafija sasečena u korenu i da je Sablja sve posekla. Ipak, Jočić je ukazao na moguću vezu odgovarajući na pitanje da li postoji mafija u svetu fudbala: „Gde je veliki novac, uvek ima organizovanog kriminala.“
Prema pisanju dnevne štampe, predstoji ulazak policijskih stručnjaka u poslovanja klubova prve i druge fudbalske lige, što je dugi niz godina bilo nezamislivo, budući da su uglavnom vodeći klubovi i njihovo poslovanje bili nedodirljivi. Na meti istrage naći će se i one ličnosti iz sveta fudbala koje je Branko Bulatović prozivao kao sumnjive. Međutim, fudbalski stručnjaci kažu da od tog posla nema ništa. „Mafijaši su se sad okrenuli onom biznisu koji trenutno donosi veliki novac, a to je fudbal“, kažu oni. Koliko to eventualno ima veze sa Fudbalskim savezom, možda će se utvrditi tokom istrage.
…i fotorobot ubice
„U Srbiji može svako da bude likvidiran“, rekao je za „Ekspres“ kriminolog Ratomir B. Vojvodić. „Moć mafije pokazala se na tom zločinu. Ono što se dogodilo Branku Bulatoviću samo je nastavak krvave serije. Da se mafiji nije zadao ozbiljan udarac pokazuje i činjenica da je Bulatović ubijen u samom centru grada, na nekoliko stotina metara od srpskog parlamenta, na gradskom trgu gde sve vrvi od policajaca i u uniformi i u civilu. Mafijaški rečeno, bilo je to jedno haustorsko ubistvo pomalo nalik na likvidaciju Slavka Ćuruvije.“
Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove kao, na primer, kad su svojevremeno iz Vojvodine u Beograd stigla tri fudbalera mimo njihove volje i bila prodata jednom klubu na čijem je čelu bio vodeći kriminalac u Beogradu. Uzgred, fudbaleri su dovezeni u gepecima automobila. Potom su sva trojica bili prodati u inostranstvu. Bliskim nam zemljama. O tome se uveliko govorilo, ali je naravno bilo zataškano. Ni imena fudbalera niko nije pominjao iz straha od mafijaške osvete.
Kao jedan od mogućih motiva ubistava pominje se novac koji je navodno Branko Bulatović pozajmljivao. Dužnici se po pravilu ne ubijaju ukoliko nemaju novca da vrate pozajmicu jer od toga nema vajde. U tom slučaju, međutim, poverilac biva meta. Jer, kad nema poverioca nema ni vraćanja para.
Sve u svemu, stiče se utisak da se nikad neće rasvetliti Bulatovićevo ubistvo. Pogotovo što se opisi onih koji su videli ubicu razlikuju. A kada je reč o foto-robotu, takvih likova u Beogradu ima na pretek. Uostalom, primer je foto-robot eventualnog ubice premijera Đinđića koga je svojevremeno policija načinila, a koji je najmanje ličio na otkrivenog i uhapšenog Zvezdana Jovanovića. Čini se izvesnim da ubica ili naručioci ubistva jednostavno moraju da imaju neke veze sa fudbalom, ali je malo verovatno da će se neko ozbiljno baviti uvidom u dokumentaciju, ukoliko ona uopšte postoji, sumnjivih fudbalskih klubova u vlasništvu mafijaša. To je komplikovan, dugotrajan i jalov posao unapred viđen bez rezultata.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Istraga ubistva u restoranu „27“ na Senjaku uz eventualnu umešanost Veselina Milića odavno je kontaminirana i teško da će biti pravde. To za novi broj „Vremena“ kaže tužilac Radovan Lazić
Iz saopštenja tužilaštva stiče se utisak da se uloga bivšeg šefa beogradske policije u čitavom događaju kontinuirano umanjuje. Da li je to zaista rezultat do sada sprovedenih dokaznih radnji i novih saznanja prikupljenih tokom istrage ili je reč o relativizaciji njegove uloge iz nekog drugog razloga, teško je utvrditi. Ipak, imajući u vidu sve čudne i neuobičajene poteze Visokog javnog tužilaštva u Beogradu, sasvim je opravdano sumnjati da se radi o relativizaciji odgovornosti i da neko sa veoma visokog položaja pokušava da zaštiti Milića
Nemanja Nenadić naglašava da su vršioci dužnosti spremni da, zarad očuvanja svog nezakonitog statusa, čine još veće kompromise nego što bi činili oni koji su postavljeni, pa makar to bilo i po principu partijske podobnosti, na pun mandat. Ili, kako je objasnila Ana Brnabić 2019. godine “v.d.” status zapravo motiviše ljude da rade još bolje
U razgovoru za “Vreme” predstavnici nekoliko opozicionih partija govore o studentskom pokretu. Jedni ga bezrezervno podržavaju i odustaju od isticanja svojih kandidata na izborima, drugi se spremaju da za učešće na izborima u nekom koalicionom formatu, treći su negde između i još važu. Za buduće analize, neka se zna ko je bio na kom stanovištu u junu 2026. godine, pošto će još promena sigurno biti
Šta, zapravo, u procesu pridruživanja EU hoće, a šta neće od Srbije i obratno? Gde je danas Srbija u onome što hoće i neće od EU, te šta je suština fingiranja ovdašnjeg režima – za nedeljnik “Vreme” govori dr Vladimir Međak, potpredsednik Evropskog pokreta u Srbiji i bivši glavni pravnik u pregovaračkom timu Vlade za pregovore o pristupanju EU
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.