Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove
ISPRED FUDBALSKOG SAVEZA SCG: Uviđaj,…
U pô bela dana 26. marta u centru Beograda nepoznati ubica prišao je s leđa generalnom sekretaru Fudbalskog saveza SCG Branku Bulatoviću i iz blizine ispalio dva smrtonosna hica u potiljak. Hladnokrvno je potom stavio pištolj u ručnu torbicu, izašao iz hodnika na ulicu i uzgubio se među prolaznicima.
Ovakav način likvidacije poodavno nije viđen, za razliku od mnogih sačekuša, ispaljenih rafala iz automatskog oružja. Policija naravno traga, pre svega ne bi li otkrila motiv ubistva, koji je bez sumnje, bar za sada, skriven jer staro policijsko pravilo glasi: kaži mi motiv i reći ću ti ko je ubica. Čini se da je u ovom slučaju mnogo važnije ko je naručilac. Hladnokrvnost i smirenost ubice navodi na pomisao da je reč o nekom ko ima iskustva u ubijanju ljudi, na primer, bivšem „čistaču“ civila tokom oružanih sukoba na prostorima nekadašnje Jugoslavije, što zapravo znači da bi ga valjalo potražiti među rasformiranim pripadnicima raznoraznih paravojnih formacija. Ili je angažovan u nekoj okolnoj zemlji i posle obavljenog „posla“ vraćen, što bi za policiju bio gotovo nerešiv zadatak.
…žrtva…
Šta je motiv ubistva? Neki prijatelji Branka Bulatovića kažu da im je nekoliko dana pre umorstva rekao da mu u Crnoj Gori prete i da je bio veoma uznemiren. Ko mu preti i zašto – nije rekao. Pitanje je i da li je o tome nešto opširnije govorio i sa članovima svoje porodice. Policija je sigurno u tom pravcu nastojala da sazna neke detalje. Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić izjavio je odmah posle ubistva da je načinjen foto-robot likvidatora i da „treba utvrditi motive, Bulatovićeve kontakte i sve ono što nas može dovesti do izvršioca“. Ocenio je da se u mafiji mnogo toga promenilo od ubistva premijera Đinđića. Ministar se nije obazirao na više puta ponavljanu tvrdnju svog prethodnika i bivših vladinih čelnika da je mafija sasečena u korenu i da je Sablja sve posekla. Ipak, Jočić je ukazao na moguću vezu odgovarajući na pitanje da li postoji mafija u svetu fudbala: „Gde je veliki novac, uvek ima organizovanog kriminala.“
Prema pisanju dnevne štampe, predstoji ulazak policijskih stručnjaka u poslovanja klubova prve i druge fudbalske lige, što je dugi niz godina bilo nezamislivo, budući da su uglavnom vodeći klubovi i njihovo poslovanje bili nedodirljivi. Na meti istrage naći će se i one ličnosti iz sveta fudbala koje je Branko Bulatović prozivao kao sumnjive. Međutim, fudbalski stručnjaci kažu da od tog posla nema ništa. „Mafijaši su se sad okrenuli onom biznisu koji trenutno donosi veliki novac, a to je fudbal“, kažu oni. Koliko to eventualno ima veze sa Fudbalskim savezom, možda će se utvrditi tokom istrage.
…i fotorobot ubice
„U Srbiji može svako da bude likvidiran“, rekao je za „Ekspres“ kriminolog Ratomir B. Vojvodić. „Moć mafije pokazala se na tom zločinu. Ono što se dogodilo Branku Bulatoviću samo je nastavak krvave serije. Da se mafiji nije zadao ozbiljan udarac pokazuje i činjenica da je Bulatović ubijen u samom centru grada, na nekoliko stotina metara od srpskog parlamenta, na gradskom trgu gde sve vrvi od policajaca i u uniformi i u civilu. Mafijaški rečeno, bilo je to jedno haustorsko ubistvo pomalo nalik na likvidaciju Slavka Ćuruvije.“
Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove kao, na primer, kad su svojevremeno iz Vojvodine u Beograd stigla tri fudbalera mimo njihove volje i bila prodata jednom klubu na čijem je čelu bio vodeći kriminalac u Beogradu. Uzgred, fudbaleri su dovezeni u gepecima automobila. Potom su sva trojica bili prodati u inostranstvu. Bliskim nam zemljama. O tome se uveliko govorilo, ali je naravno bilo zataškano. Ni imena fudbalera niko nije pominjao iz straha od mafijaške osvete.
Kao jedan od mogućih motiva ubistava pominje se novac koji je navodno Branko Bulatović pozajmljivao. Dužnici se po pravilu ne ubijaju ukoliko nemaju novca da vrate pozajmicu jer od toga nema vajde. U tom slučaju, međutim, poverilac biva meta. Jer, kad nema poverioca nema ni vraćanja para.
Sve u svemu, stiče se utisak da se nikad neće rasvetliti Bulatovićevo ubistvo. Pogotovo što se opisi onih koji su videli ubicu razlikuju. A kada je reč o foto-robotu, takvih likova u Beogradu ima na pretek. Uostalom, primer je foto-robot eventualnog ubice premijera Đinđića koga je svojevremeno policija načinila, a koji je najmanje ličio na otkrivenog i uhapšenog Zvezdana Jovanovića. Čini se izvesnim da ubica ili naručioci ubistva jednostavno moraju da imaju neke veze sa fudbalom, ali je malo verovatno da će se neko ozbiljno baviti uvidom u dokumentaciju, ukoliko ona uopšte postoji, sumnjivih fudbalskih klubova u vlasništvu mafijaša. To je komplikovan, dugotrajan i jalov posao unapred viđen bez rezultata.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči
Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju
Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade
Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Vlast i dalje računa na strah, kontrolu medija i sukob sa političkim protivnicima, dok Studentski pokret pokušava da nametne drugačiji jezik političke mobilizacije. Šta se promenilo u izbornim kampanjama u Srbiji od 1990. godine i da li su stari modeli izgubili moć da ubede birače
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.