Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove
ISPRED FUDBALSKOG SAVEZA SCG: Uviđaj,…
U pô bela dana 26. marta u centru Beograda nepoznati ubica prišao je s leđa generalnom sekretaru Fudbalskog saveza SCG Branku Bulatoviću i iz blizine ispalio dva smrtonosna hica u potiljak. Hladnokrvno je potom stavio pištolj u ručnu torbicu, izašao iz hodnika na ulicu i uzgubio se među prolaznicima.
Ovakav način likvidacije poodavno nije viđen, za razliku od mnogih sačekuša, ispaljenih rafala iz automatskog oružja. Policija naravno traga, pre svega ne bi li otkrila motiv ubistva, koji je bez sumnje, bar za sada, skriven jer staro policijsko pravilo glasi: kaži mi motiv i reći ću ti ko je ubica. Čini se da je u ovom slučaju mnogo važnije ko je naručilac. Hladnokrvnost i smirenost ubice navodi na pomisao da je reč o nekom ko ima iskustva u ubijanju ljudi, na primer, bivšem „čistaču“ civila tokom oružanih sukoba na prostorima nekadašnje Jugoslavije, što zapravo znači da bi ga valjalo potražiti među rasformiranim pripadnicima raznoraznih paravojnih formacija. Ili je angažovan u nekoj okolnoj zemlji i posle obavljenog „posla“ vraćen, što bi za policiju bio gotovo nerešiv zadatak.
…žrtva…
Šta je motiv ubistva? Neki prijatelji Branka Bulatovića kažu da im je nekoliko dana pre umorstva rekao da mu u Crnoj Gori prete i da je bio veoma uznemiren. Ko mu preti i zašto – nije rekao. Pitanje je i da li je o tome nešto opširnije govorio i sa članovima svoje porodice. Policija je sigurno u tom pravcu nastojala da sazna neke detalje. Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić izjavio je odmah posle ubistva da je načinjen foto-robot likvidatora i da „treba utvrditi motive, Bulatovićeve kontakte i sve ono što nas može dovesti do izvršioca“. Ocenio je da se u mafiji mnogo toga promenilo od ubistva premijera Đinđića. Ministar se nije obazirao na više puta ponavljanu tvrdnju svog prethodnika i bivših vladinih čelnika da je mafija sasečena u korenu i da je Sablja sve posekla. Ipak, Jočić je ukazao na moguću vezu odgovarajući na pitanje da li postoji mafija u svetu fudbala: „Gde je veliki novac, uvek ima organizovanog kriminala.“
Prema pisanju dnevne štampe, predstoji ulazak policijskih stručnjaka u poslovanja klubova prve i druge fudbalske lige, što je dugi niz godina bilo nezamislivo, budući da su uglavnom vodeći klubovi i njihovo poslovanje bili nedodirljivi. Na meti istrage naći će se i one ličnosti iz sveta fudbala koje je Branko Bulatović prozivao kao sumnjive. Međutim, fudbalski stručnjaci kažu da od tog posla nema ništa. „Mafijaši su se sad okrenuli onom biznisu koji trenutno donosi veliki novac, a to je fudbal“, kažu oni. Koliko to eventualno ima veze sa Fudbalskim savezom, možda će se utvrditi tokom istrage.
…i fotorobot ubice
„U Srbiji može svako da bude likvidiran“, rekao je za „Ekspres“ kriminolog Ratomir B. Vojvodić. „Moć mafije pokazala se na tom zločinu. Ono što se dogodilo Branku Bulatoviću samo je nastavak krvave serije. Da se mafiji nije zadao ozbiljan udarac pokazuje i činjenica da je Bulatović ubijen u samom centru grada, na nekoliko stotina metara od srpskog parlamenta, na gradskom trgu gde sve vrvi od policajaca i u uniformi i u civilu. Mafijaški rečeno, bilo je to jedno haustorsko ubistvo pomalo nalik na likvidaciju Slavka Ćuruvije.“
Ko je imao koristi od ubistva Branka Bulatovića, jedno je od ključnih pitanja, a tačan odgovor bi nedvosmisleno odveo policiju na pravi trag. Fudbalska mafija godinama nesmetano i nekontrolisano obavlja prljave poslove kao, na primer, kad su svojevremeno iz Vojvodine u Beograd stigla tri fudbalera mimo njihove volje i bila prodata jednom klubu na čijem je čelu bio vodeći kriminalac u Beogradu. Uzgred, fudbaleri su dovezeni u gepecima automobila. Potom su sva trojica bili prodati u inostranstvu. Bliskim nam zemljama. O tome se uveliko govorilo, ali je naravno bilo zataškano. Ni imena fudbalera niko nije pominjao iz straha od mafijaške osvete.
Kao jedan od mogućih motiva ubistava pominje se novac koji je navodno Branko Bulatović pozajmljivao. Dužnici se po pravilu ne ubijaju ukoliko nemaju novca da vrate pozajmicu jer od toga nema vajde. U tom slučaju, međutim, poverilac biva meta. Jer, kad nema poverioca nema ni vraćanja para.
Sve u svemu, stiče se utisak da se nikad neće rasvetliti Bulatovićevo ubistvo. Pogotovo što se opisi onih koji su videli ubicu razlikuju. A kada je reč o foto-robotu, takvih likova u Beogradu ima na pretek. Uostalom, primer je foto-robot eventualnog ubice premijera Đinđića koga je svojevremeno policija načinila, a koji je najmanje ličio na otkrivenog i uhapšenog Zvezdana Jovanovića. Čini se izvesnim da ubica ili naručioci ubistva jednostavno moraju da imaju neke veze sa fudbalom, ali je malo verovatno da će se neko ozbiljno baviti uvidom u dokumentaciju, ukoliko ona uopšte postoji, sumnjivih fudbalskih klubova u vlasništvu mafijaša. To je komplikovan, dugotrajan i jalov posao unapred viđen bez rezultata.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!