

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Srbija je izgubila jednog od svojih najvećih sociologa i kritičkih intelektualaca. Izuzetne studije koje su ostale iza Zage Golubović, kao što su Problemi savremene teorije ličnosti, Čovek i njegov svet u antropološkoj perspektivi, Antropologija u personalističkom ključu, Izazovi demokratije u savremenom svetu, Pouke i dileme minulog veka, u našoj nauci postavile su temelje socio-kulturne antropologije, kritičkog promišljanja društva i mesta pojedinca u sudaru epoha. Međutim, Zagorka Golubović nije bila samo naučnik i teoretičar tih epoha, već je živela rizicima ispunjen život angažovanog kritičkog intelektualca u vremenu brutalnog autoritarizma, izgradnje kulta ličnosti i sprečavanja svake naznake demokratizacije, što je karakterisalo Titovo doba. Uvek je mogla da izabere siguran hod kroz institucije i nomenklaturu Komunističke partije, a birala je baš suprotno, pobunu nezavisno od zakonomernih rizika i teških posledica.


Ako za nekoga možemo da kažemo da je živeo svoja uverenja, to je upravo ona. Kada god je bilo neophodno, plaćala je visoku cenu tih svojih uzvišenih uverenja nošena idejama liberterskog socijalizma Karla Lipknehta i Roze Luksemburg. Ovim idejama je ostala privržena i onda kada se činilo da je nastupio kraj istorije i kada je stvaran opšti utisak da brutalni liberalizam odnosi prevagu nad idejama humanosti i socijalne solidarnosti. Zagorka Golubović zastupala je takvo mišljenje bez uzmicanja od rane mladosti, koju je karakterisao naivni zanos dolazeće slobode i tzv. pobede socijalizma do poslednjih trenutaka svog života, kada su sve te ideologije osporene i kada se nalazimo pred iskušenjem novog tehnološkog razvoja, koji preti da iznova izmeni postojeći svet i bazične odnose u njemu. Svet danas karakteriše ne samo najviši tehnološki i ekonomski razvoj u istoriji čovečanstva, već i najveće socijalne i ekonomske razlike između malog kruga najbogatijih i ogromnih masa najsiromašnijih, što savremeno društvo i njegovu strukturu čini teško održivim. Kritička misao i praktična borba Zage Golubović u takvom svetu imaju danas poseban značaj, koji će biti sve veći u budućnosti. Svoje misaono uzdizanje započela je u epohi ranog Marksa i njegovog Kapitala, a njeno delo dobija poseban značaj u eri Kapitala Tomasa Piketija.
Poznavao sam je od ranog detinjstva, bila je blizak prijatelj i intelektualni saborac moga oca u „vunenim vremenima“. On nikada nije propustio da iskaže svoje divljenje prema Zaginoj hrabrosti i principijelnosti. Takav njegov stav je Zaga Golubović zasluživala svojim delom i građanskim gestom. Kasnije, kad sam započeo studije, poželela mi je dobrodošlicu u akademski svet i zahtevala je da od tada uspostavimo odnos ravnopravnosti i diskutujemo o svim pitanjima otvoreno. A kada su prošle mnoge godine i kada sam se našao u teškim okolnostima pred kraj svog predsedničkog mandata, javna kritika Zage Golubović ošinula me bolnije i dublje od svih sa kojim sam se do tada suočio. I to zato što sam znao da dolazi iz najiskrenije zabrinutosti i prijateljske posvećenosti. Znao sam da kada to tako kaže Zaga, onda je to čisto i da iza toga nema nikakvog skrivenog interesa, što neretko karakteriše kritičke stavove „medijskih intelektualaca“ u Srbiji.
Kada smo se jednom prilikom nakon tog javnog čina sreli, pogledala me je zabrinuto i pitala tiho da li se ljutim. Rekao sam joj: „Na tebe nikada; možda i bih da mi nisi rekla ono što misliš.“ I na stranu šta je bilo u suštini njenih izuzetno oštrih kritičkih reči upućenih meni kao tadašnjem šefu države, jer to je manje važno. Mnogo je važnija izuzetnost i vrlina Zage Golubović, angažovanog intelektualca, koja je kroz svoj celi život uvek punog uverenja bila spremna da principijelno osporava vlast, nezavisno da li su se na toj strani nalazili njeni ljuti politički protivnici ili odani prijatelji.
Poslednji put smo se sreli pre nekoliko meseci, i prvi put sam je video pomalo umornu od svekolikih borbi. Zaslužila je i svoje smirenje divna, velika žena-hrabrost Zaga Golubović. Sociolog, naučnik, socijaldemokrata, intelektualac, prijatelj slobode. I moj prijatelj.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve