Zašto se tužilaštvo nagodilo sa ubicom iz Belivukove bande

Članovi organizovane kriminalne grupe “Principi”, odnosno banda Veljka Belivuka, proistekla iz te navijačke grupe sa južne tribine Partizanovog stadiona, optuženi su za sedam teških ubistava, otmice, mučenja, silovanja, nedozvoljeno držanje oružja, kao i trgovinu drogom. S obzirom da su svoje žrtve uglavnom likvidirali u vikendici u Ritopeku – nazivali su je klanica – a tela uništavali mašinom za mljevenje mesa, spaljivanjem i raznim hemikalijama, bioloških dokaza gotovo da nema. Tužioci su optužnicu morali utemeljiti na dekroptiranoj prepisci preko aplikacije za tajnu komunikaciju “Skaj”, ali još važnije – svjedocima.

TRI PROBLEMA

U procesu već postoje dva svjedoka. Obojica su članovi bande, ali nisu direktni izvršioci u krivičnim djelima. Uglavnom su učestovali u namamljivanju žrtava ili uništavanju tragova. Prema prvoj optužnici, koja grupu tereti za pet ubistava koja su se desila od juna 2020. pa sve do razbijanja klana početkom februara 2021, jedini svjedok je Bojan Hrvatin. Od juna do decembra iste godine ubijeni su Aleksandar Gligorijević Puki, Goran Veličković Goksi, Lazar Vukićević, Zdravko Radojević i Milan Ljepoja.

Kao svedok, Hrvatin svakako jeste koristan. Međutim, on ima samo posredna saznanja, sve što zna čuo je od članova bande koji su pripadali “srcu tame”. Problem je i u tome što je iz zatvora, gdje je ležao zbog trgovine drogom, izašao tek 28. maja 2020. Tada se i pridružio bandi, pa može svjedočiti samo za ubistva koja su se desila nakon toga.

Druga optužnica obuhvata još dva ubistva, i to Nikole Mitića 10. avgusta 2020. i Gorana Mihajlovića 1. aprila 2019. Za ubistvo Mihajlovića, kog doduše nije ni bilo u prvoj optužnici, Hrvatin ne može biti svjedok jer tada nije bio član kriminalne grupe. Iz tog razloga, tužilaštvo je postiglo sporazum sa još jednim članom kriminalne grupe. Reč je o Nikoli Spasojeviću, kumu Marka Miljkovića, desne ruke Veljka Belivuka.

foto: nova.rs

Tužioci su se i ovdje susreli sa ozbiljnim problemima. Naime, Spasojević nije bio prisutan kada su se ubistva dešavala, tako da nije neposredno opazio ko je u kom slučaju bio direktni izvršilac. Sve što zna, zna iz razgovora sa članovima grupe. Dalje, Spasojević je, bar kako ga opisuju optuženi dok se obraćaju tužiocima, u teškom psihičkom stanju – depresivan je i u konstantnom strahu za svoj život i živote članova svoje porodice. Njegovo svjedočenje, kao i poruke preko “Skaja” ukazuju da je do njegovog psihičkog rastrojstva došlo i prije hapšenja. Svaki put kada bi ga Miljković pozvao da dođe u Ritopek – obično da uništi tragove ili okreči, s obzirom da je po zanimanju moler – strahovao je da bi mogao biti sledeći koji će završiti u mašini za mljevenje mesa. Sasvim konkretno – da će biti treći Miljkovićev kum koga je ovaj likvidirao.

Dok su svi bili u pritvorskoj jedinici zgrade Specijalnog suda, Marko Miljković je, kako kažu izvori, nalazio način da pošalje poruku Spasojeviću “da će ga zaklati”. Miljković se, takođe, nije libio da tužiocu Saši Ivaniću šalje pisma iz ćelije u kojima mu je davao do znanja da zna u kojoj sobi je smješten Spasojević. Od momenta kada su sklopili sporazum sa tužilaštvom, Hrvatin i Spasojević su pušteni da se brane sa slobode, ali ih čuva policija.

Treći problem je što se dokazi pribavljeni putem aplikacije “Skaj” ne mogu sami koristiti. U svim dosadašnjim postupcima, optužnica djelimično bazirana na prepisci sa aplikacije “Skaj” ojačavana je svjedocima. Kada je bivši inspektor SBPOK-a Božidar Stolić osuđen prošlog mjeseca na dvije godine zatvora zbog odavanja povjerljivih informacija ljudima bliskim Belivuku, tužilac nije uspio dokazati putem elektronskih dokaza da je poruke razmjenjivao optuženi, već je bilo neophodno svjedočenje drugookrivljenog.

Kod ovih dokaza može biti problematično i to što nisu prikupljeni u skladu sa zakonskom procedurom. Uzevši u obzir opasnost od obaranja dokaza sa “Skaja” na sudu, kao i činjenice da Hrvatin ne zna dovoljno, a da Spasojević teško podnosi pritisak, tužilaštvo je posegnulo i za trećim svjedokom – Srđanom Lalićem.

UBICA SA OSMJEHOM

Zbog činjenice da je u nekim djelima i neposredni izvršilac, kao recimo u slučajevima ubistva Lazara Vukićevića i Milana Ljepoje, Lalić ne može postati zaštićeni svjedok, ali može biti svjedok-okrivljeni. Takva praksa nije nepoznata u državama koje imaju iskustva u ratu sa mafijom. Vjerovatno najbolji primjer je Džon Hairo Velaskez, zvani Popaj – plaćeni ubica Pabla Eskobara koji je u zamenu za svjedočenje protiv kartela Medelin dobio 23 godine robije u SAD-u. Prije toga je priznao da je likvidirao 257 ljudi. Takođe, italijanski sudija Đovani Falkone je za svjedoka uzeo Tomaza Bušetu, visoko pozicioniranog mafioza, da bi njegovo svjedočenje rezultiralo hapšenjem više od 400 pripadnika mafije.

Srđan Lalić, na “Skaju” poznat kao “Beri Mils”, rođen je 1985. godine u Beogradu. Prema optužnici, član je organizovane kriminalna grupe “Principi” još od 2019. godine. Za razliku od većine kriminalaca, Lalić ima završen fakultet i po zanimanju je IT jevac. Radio je i u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje (RFZO) kao informatičar, a navodno je trgovao i kriptovalutama. Njegov ujak je Momčilo Babić, nekadašnji lekar lidera radikala Vojislava Šešelja i bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića. Trenutno, Babić je ambasador Srbije u Moskvi i stari kadar Srpske napredne stranke.

Stranka slobode i pravde je u svom saopštenju optužila Babića da je upravo on zaposlio nećaka u RFZO u. Međutim, ono što izaziva određene spekulacije u javnosti jeste to što se Lalić već jednom ranije ponudio da bude svjedok-okrivljeni, ali ga je tužilaštvo odbilo.

Šta se to promjenilo? Od tada su se desile dvije stvari značajne za Lalića. Prvo, promjenio je advokata jer je Dejan Lazarević koji ga je zastupao, kao i ostatak Belivukove bande, a ranije i Radoja Zvicera i Darka Šarića, uhapšen sa ovim posljednjim i na teret mu se stavljaju ozbiljna krivična djela.

Inače, “Skaj” prepiske pokazuju da je Lazarević bio upućen u barem neka ubistva klana: poslije likvidacije Gorana Veličkovića avgusta 2020. godine rekao je Belivuku i Miljkoviću da “celi grad priča o odsečenoj glavi”. Druga važna promjena u Lalićevom okruženju jeste to što je njegov ujak Momčilo Babić tek u februaru ove godine izabran za ambasadora, čime postaje jasno da je ojačao i svoju političku poziciju u stranci.

Srđan Lalić je jedini od trojice svjedoka koji tužiocima može ispričati o ubistvu Gorana Mihajlovića iz aprila 2019. Takođe, spekuliše se da će njegov zadatak biti i da rasvjetli ubistvo Mirka Kojića (46), još jednog kuma Marka Miljkovića koji je nestao krajem januara 2020. godine. Na tanjiru koji Lalić nudi tužilaštvu možda se mogu pronaći i neka ubistva iz 2015. i 2016. koja imaju veze sa Belivukom i Miljkovićem.

PROŠLO IH JE DOSTA

U “Skaj” prepisci Marka Miljkovića i nepoznatog lica, za koje se sumnja da je šef kavačkog klana Radoje Zvicer, iz 24. januara 2020. Miljković šalje fotografije nastale u sobi za mučenje u Ritopeku. Na njima je Goran Mihajlović uz opis “gle kako je prošlo leto prošao škaljarac”.

Nakon fotografija, Miljković šalje poruke “ma, kroz tu sobu ih je prošlo dosta, to mi je klanica” i “nestanu i nema stresa”. Mihajlović je ubijen godinu dana ranije u aprilu, dok su sve ostale žrtve koje optužnica pokriva likvidirane nakon ove komunikacije – od juna 2020. pa do kraja godine. U prevodu, Miljković objašnjava sagovorniku da je u periodu do 2020. godine kroz Ritopek “prošlo” dosta ljudi a ne samo Mihajlović, kako je navedeno u optužnici. Posljedično, iz te prepiske se može zaključiti da je od aprila 2019. do januara 2020. postojao još jedan niz žrtava, otetih, mučenih i ubijenih u Ritopeku. Postavlja se pitanje ko su oni i koliko ih je. Ako je vjerovati Miljkovićevim porukama – svakako ne malo.

Bojan Hrvatin tome nije svjedočio jer je bio u zatvoru. Nikola Spasojević nikada nije zauzimao neko bitnije mjesto u bandi, niti su mu povjeravani važniji zadaci poput likvidacija. Zato i nije nelogičan potez tužilaštva da ponudi sporazum Laliću – možda se uz njegovu pomoć optužnica još jednom proširi?

Da bi Srđan Lalić postao svjedok-okrivljeni, njegov sporazum sa tužilaštvom mora biti potvrđen. Na potezu je Specijalni sud.

Sudbina Mirka Kojića

Mirko Kojić, bivši policajac, a kasnije vlasnik detektivske agencije i Alfa taksija, blisko je sarađivao sa Belivukovom bandom; neki čak smatraju i da je jedan od njenih osnivača. Kako su istraživački novinari emisije “Slučaj” utvrdili, Kojić je bio jedan od osumnjičenih za ubistvo Teodora Gaćeše, suvlasnika Pink taksija, ubijenog 2015. Pored njega, u događajima koji će uslijediti, a koji uključuju pretnje drugom suvlasniku taksija Miroslavu Rankoviću, te kasnije njegov nestanak 2016, pretpostavlja se da je učestvovao i Marko Miljković.

Kada je 2017. na tramvajskim šinama ubijen karatista Vlastimir Milošević, takođe Miljkovićev kum, a on uhapšen zajedno sa Belivukom, policija je raspisala potjernicu i za Mirkom Kojićem. Međutim, on se već nalazio u bjekstvu sve dok potjernica nije odbačena, odnosno do pravosnažne oslobađajuće presude.

Podsjetimo, samo suđenje za ubistvo na šinama izazvalo je ogroman skandal u javnosti jer su ključni dokazi, poput DNK traga Veljka Belivuka na mestu zločina, volšebno nestali. Kojićev zadatak u cijeloj akciji bio je da obezbjedi auto za likvidaciju Vlastimira Miloševića, što je on i uradio preko svog kuma iz Šapca, koji je “propjevao” čim je policija došla do njega. I ne samo da je prodavac automobila za zločin “propjevao”, već je, u policiji tokom prepoznavanja, identifikovao Marka Miljkovića kao jednog od kupaca spornog vozila.

To prepoznavanje svedoka bilo je jedini dokaz, a i razlog što je i Miljković tada završio u optužnici za ubistvo na šinama. Najvjerovatnije je upravo ovaj događaj označio početak Kojićevog sunovrata. Naime, Miljković mu je zamjerao dvije stvari: prvo što je izabrao “nepouzdanog” čovjeka za nabavku auta i drugo – što je sve vrijeme uspjevao da ostane u bjekstvu, a to je za Marka Miljkovića značilo da ima bolje “veze” u policiji. Crv sumnje se pojavio, a to je bilo i više nego dovoljno Belivukovoj bandi da nekoga stavi na listu za odstrel.

Takođe, ne treba zaboraviti ni da je Kojić mogao postati nezgodan svjedok u slučaju ubistva na šinama, ali i mnogim drugim zlodelima. Kojiću se krajem januara 2020. izgubio svaki trag. Poput većine drugih žrtava klana, telefone je ostavio kod kuće, sa sobom je poneo samo mobilni sa aplikacijom “Skaj”, autom se odvezao u nepoznatom pravcu, kako je porodici rekao, “na jedan sastanak” i nikada se više nije vratio. Miljković se, posle tog događaja, hvalio da je već ubio dva kuma.