
Iz novog broja
Nikola Strašek se iščupao od heroina i sada piše o tome
„Nekoliko sam puta zamalo umro“, kaže za „Vreme“ Nikola Strašek. Sada je napisao autobiografski roman o paklu heroina

“Imaćemo povlašćene okrivljene. To će biti oni koje tužilac odluči prve da sasluša. Prvi okrivljeni će se saslušavati bez prisustva ostalih okrivljenih i njihovih branilaca. Kod drugog okrivljenog po redu saslušavanja, tokom davanja iskaza, moći će da prisustvuje samo prvi koji je saslušan sa svojim advokatom. Dakle, kada poslednji dođe na davanje iskaza kod tužioca, svi već saslušani sa svojim braniocima moći će da prate njegovo izlaganje i postavljaju mu pitanja, a on nije imao prava da ta pitanja postavlja njima. Kako će tužilac određivati i po kojim kriterijumima kog okrivljenog će prvog da sasluša, a koga kao drugog ili trećeg ili poslednjeg, nije propisano”
U Srbiji se krajem nedelje završava javna rasprava o izmenama seta zakona: Zakoniku o krivičnom postupku, Krivičnom zakonu i Zakonu o Pravosudnoj akademiji.
Za pravdu se govorilo da je slepa, a sada je izgleda i ogluvela. Naime, ministarka pravde se usred javne rasprave oglušila o sve kritike ili ih je nazvala zlonamernim.
Niko od članova radnih grupa koje su radile na aktuelnim izmenama Zakonika o krivičnom postupku do sada nije rekao ni reč da obrazloži i odbrani predloge. Od vladajućih političara nižu se hvalospevi mada je predlog toliko rastegljivog tumačenja da su zloupotrebe neminovne. Istovremeno, nezavisni pravni eksperti, sudije, advokati, tužioci… nema ko ne kritikuje izmene.
Tužiteljka Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Milena Božović za nedeljnik “Vreme” obrazlaže zašto je zabrinuta zbog buduće uloge tužilaca u istragama i postupcima. Dodaje i da će okrivljeni, ukoliko se Zakonik o krivičnom postupku u celini usvoji, biti u boljem položaju nego ikada.
VREME: Zašto ste zabrinuti za ulogu tužioca u budućnosti?
MILENA BOŽOVIĆ: Deo ovlašćenja koja je do sada imao javni tužilac prelazi na sudiju za prethodni postupak. To je kao da se vraćamo u prošlost i na doba istražnih sudija. Ko je šta uradio ili nije uradio u nekoj istrazi – ovakav sistem će pomoći da se lakše prebacuju loptice odgovornosti. Što se tiče javnosti, ona može samo da bude još zbunjenija nego dosad kada je reč o postupcima, zato što je moguće i da ne znamo ko šta radi i ko vodi istragu, tužilac ili sudija.
U koji dosadašnji posao tužilaštva će sudije moći da se umešaju?
Da li je neka istraga osnovana, da li je predlog za pritvor osnovan – konačnu reč davaće sudije, a ne tužioci kao do sada. Odlučivaće sudije i o ispitivanju svedoka koji, recimo, za tužioca nije važan.
Intervencija suda će biti moguća i u drugim slučajevima. Naime, fundamentalno pravo za okrivljeno lice koje ne razume jezik krivičnog postupka jeste pravo na tumačenje i prevođenje. Važećim zakonikom je to pravo i propisano, te je obaveza organa postupka da okrivljenom obezbedi sudskog tumača ili prevodioca.
Novina je to da će okrivljeni imati pravo da izabere i predloži organu postupka (sudu ili tužilaštvu) tumača ili prevodioca kojeg on želi, te će okrivljeni imati pravo da na odluku organa postupka, kojom se takav predlog odbija, izjavi žalbu, što veoma odugovlači sam postupak i vrlo je sporno sa aspekta izvodljivosti kad je lice uhapšeno. To sve utiče na odugovlačenje postupka i na uvećanje troškova postupka.
Takođe, sud će odlučivati i o statusu posebno osvetljivog svedoka?
Reč je obično o žrtvama krivičnog dela kao što su silovanja, ozbiljna zastrašivanja, mlade osobe ili one u podređenim položajima koje su najčešće i psihički osetljive prirode i izložene stresu. Izmenama je propisano da će okrivljeni moći da se žali na odluku tužilaca da se nekom dodeli status posebno osetljivog svedoka. I ako sudija prihvati žalbu okrivljenog i ukine status svedoku o posebnoj osetljivosti, to je to, svedok se više ne može žaliti na takvu sudsku odluku.
Ako se nekom posebno osetljivom svedoku odlukom sudije ukine taj status, onda se na neki način prejudicira konačna odluka zato što se zapravo žrtvi oduzima status žrtve.
Ovaj institut ima za jedini cilj zaštitu žrtve od sekundarne viktimizacije i davanja iskaza neometano, bez straha, i ni na jedan način ne zadire u prava okrivljenog. Naime, okrivljeni ima prava da postavlja pitanja svedoku, samo preko video-veze, a sada će to biti podložno preispitivanju. Nije jasno zbog čega se okrivljenom daje pravo na žalbu kada se ovim pravom žrtve ni na koji način ne umanjuju prava okrivljenog.
I tu nije kraj za bolja prava okrivljenih?
Prema okrivljenom se više neće moći odrediti pritvor ukoliko su način izvršenja dela i težina posledica doveli do uznemirenja javnosti. Reč je o svim onim slučajevima kojima se posebna pažnja pridavala kada se mediji kao sedma sila dignu na noge… Sve vodi ka ignorisanju one stare “u ime naroda”. Okrivljenog i branioca javni tužilac moraće da obavesti o vremenu i mestu ispitivanja svedoka ili veštaka, a do sada je bilo dovoljno samo da se takav poziv uputi, bez obaveze da se traži dokaz o uručenju. Branioci neće imati obavezu da nama dostave elektronsku adresu svog mejla. A ako je ja ipak saznam, pa pošaljem poziv mejlom, ukoliko mi advokat ne odgovori da je primio elektronsku poštu, opet ništa. Sve to vodi ka beskonačnom odugovlačenju postupka ako je okrivljenom tako u interesu.
I veštačenja će se dovesti u pitanje?
Do sada su tužioci i sudije određivali veštačenja koja rade ljudi koji su položili zakletve da će nalaz dati tačno i te osobe su zvanično registrovane pri Ministarstvu pravde. Odbrana može ubuduće da, kao i do sada, angažuje, odnosno plati stručne savetnike da osporavaju nalaz i mišljenje i oni ne moraju biti u zvaničnom registru, niti polažu zakletvu da će dati istinito mišljenje već samo po najboljem znanju. Međutim, ubuduće će se status veštaka koje angažuju tužilaštvo i sud izjednačiti sa statusom onih koje plaća odbrana, a koje ne obavezuje da daju istinito mišljenje.
U slučaju da se mišljenja veštaka i stručnih savetnika razlikuju, sudije će moći da odredi nova veštačenja. To su novi troškovi, nova odugovlačenja, ali i nove kontroverze. Naime, ako se nekome godinama sudi za silovanje ili drogu, dug protok vremena može da utiče na nalaze veštačenja.
I koliko god sve deluje da će biti bolje po okrivljene, izgleda da ni okrivljeni neće imati isti status?
Upravo tako. Imaćemo povlašćene okrivljene. To će biti oni koje tužilac odluči prve da sasluša. Prvi okrivljeni će se saslušavati bez prisustva ostalih okrivljenih i njihovih branilaca. Kod drugog okrivljenog po redu saslušavanja, tokom davanja iskaza moći će da prisustvuje samo prvi koji je saslušan sa svojim advokatom. Dakle, kada poslednji dođe na davanje iskaza kod tužioca, svi već saslušani sa svojim braniocima moći će da prate njegovo izlaganje i postavljaju mu pitanja, a on nije imao prava da ta pitanja postavlja njima. Kako će tužilac određivati i po kojim kriterijumima kog okrivljenog će prvog da sasluša, a koga kao drugog ili trećeg ili poslednjeg, nije propisano, što može da dovede do manipulisanja postupkom u startu.
Osim ovih zamerki na izmene Zakonika o krivičnom postupku, kako vam se čine izmene iz Zakona o Pravosudnoj akademiji?
Pravosudna akademija služi profesionalnoj obuci budućih kandidata za sudije i tužioce. Nije jasno zašto se u Upravnom odboru Akademije pored sudija i tužilaca po novom Zakonu nalazi i član kog imenuje Vlada Srbije. To može da ukaže na opasnost da izvršna vlast, još tokom obuke, kadrira buduće sudije i tužioce.
Isti Upravni odbor bira i komisiju pred kojom novi kandidati polažu prijemni ispit, koji se sastoji iz tri dela: pismenog, usmenog i testa ličnosti. A zakonodavac nije odredio jasne kriterijume za polaganje usmenog dela ispita, te može da preovlada lični utisak, odnosno manipulisanje istim.

„Nekoliko sam puta zamalo umro“, kaže za „Vreme“ Nikola Strašek. Sada je napisao autobiografski roman o paklu heroina
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve