Na slikama koje je ministar Jočić dostavio da se pohvali lepo se vidi da Kljajevića ne hapsi Dinkić, osim ako se ovaj nije maskirao u žandarma
OSUMNIČEN KAO GLAVNI: Goran Kljajević
Šta povezuje Mlađana Dinkića i Čedomira Jovanovića? Povezuje ih verovanje da se od svega može napraviti politički poen, pa koliko košta da košta. Građani, od kojih mnogi imaju uloge u Poštanskoj štedionici, pa su zainteresovani za njihovu sigurnost, još nisu razabrali prave razmere afere, a dvojica pomenutih su pohitali da je politički kapitalizuju. Prvog, Dinkića, koji je očigledno u predizbornom zaletu, portparol Specijalnog tužilaštva morao je da upozori da se ne zaleće oko ocena da je najzad pohapšena i sređena „stečajna mafija“.
Ministar policije Dragan Jočić kao da je osetio Dinkićevu nakanu pa je odabranim medijima razdelio slike uhapšenog Gorana Kljajevića, predsednika Trgovinskog suda, na kojima se lepo vidi da ga nije uhapsio i da ga ne sprovodi Mlađan Dinkić, osim ako se ovaj nije maskirao u radno odelo UBPOK-a. Kako je Dinkić krenuo, ispalo bi da ih je on goloruk uhvatio.
Čaršija šuška da policija ubira i poene za sebe, pa se uz već pomenutu fotografiju pominje i fotografija ustupljena „NIN-u“ na kojoj se vidi Čeda Jovanović u društvu sa Sekulom Pjevčevićem, takođe osumnjičenim u „stečajnoj aferi“, a tako kadrirana da se od ostatka društva za stolom vidi dva para sandala. Zlobnici tvrde da je ta grupna fotografija pronađena prilikom pretresa Pjevčevićevog, a Jovanović tvrdi da je ukradena iz njegovog stana.
Čedomir Jovanović je brz i pametan momak, što u politici može nešto da znači ako je dotični u izvršnoj vlasti, ali opoziciono delovanje nekako više traži od čoveka da bude temeljan i mudar. Očekivano povezivanje sopstvenog lika i dela s Kljajevićem i Pjevčevićem, Jovanović je pokušao da amortizuje izjavom, naknadno i privatno ublažavanom, kako je cela afera osmišljena da bi se kompromitovao i ucenio Marko Kljajević, sudija u slučaju ubistva Zorana Đinđića, da Vlada Srbije ne namerava da se obračuna sa mafijom, već sa Specijalnim sudom, ergo da hoće da oslobodi Legiju i uništi one koji su umislili da su naslednici Đinđićevog puta.
Tako su političke magle već obavile jednu po indicijama ozbiljnu aferu. Na stranicama koje slede „Vreme“ analizira sudski učinak i utisak koji su u javnosti ostavile afere koje su otvorene tokom mandata Koštuničine vlade i afere koje su dovele do pada vlade Zorana Živkovića. I površna analiza govori da je u mnogim slučajevima rasplet afere daleko, a u nekim su zameti svi tragovi i pamte se samo kao politički obračuni. Ostale su bez adekvatnog i jasnog sudskog sankcionisanja. Biće, strah me je, kao u onoj narodnoj priči o vuku i Dinkiću, pardon čobaninu, kad je ovaj stalno vikao „Vuk, vuk !“, a čobani bežali dok im nije dosadilo, pa kad je vuk došao, bio je tužan kraj.
Jedan advokat, praktičar, koji više vremena provodi u sudnici nego na televiziji – što je danas, priznaćete, retkost – autoru ovih redova rekao je da „u privrednom kriminalu nema savršenog zločina“ i da je samo pitanje umešnosti i političke volje da li će trag biti praćen do kraja.
Mi sada imamo višak tragova, a manjak umešnosti i volje. Dokle god političari budu začin u svakoj čorbi, ova će se hladiti na pravosudnom stolu, a u narodu će se podgrevati nezadovoljstvo prema vlasti koja otvara, ali ne zatvara afere.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čak i ako bismo ono što se u Zaječaru i Kosjeriću zbilo u nedelju nazvali pobedom režima i porazom opozicije, odnosno studentsko-građanskog pokreta – neophodno bi bilo tim terminima, radi istinitosti i autentičnosti, dodati atribute. Pre svega, u pitanju je katastrofalna pobeda SNS-a, koja označava da “vučićevci” polako ali sigurno odlaze u ropotarnicu istorije i da uveliko trče počasni krug u kojem nikakve počasti nema, niti će je biti. Koje su još poruke ovih izbora? I šta iz njih možemo da naučimo
U nedelju 8. juna, u Kosjeriću su se sukobile studentska i naprednjačka lista. Odatle sam izveštavala tokom čitavog izbornog dana. Nekoliko minuta posle ponoći nepoznati ljudi, najverovatnije bliski Srpskoj naprednoj stranci, izbušili su gume na mom automobilu i oštetili mi retrovizore. Zato ovo neće biti klasična reportaža
Intervju: Prof. Tanasije Marinković, Pravni fakultet u Beogradu
“Mislim da je pogrešno ignorisati Vučića, praviti se da je već pao i da je izgubio svaku pamet. Kod njega se prepliću racionalno i iracionalno. I jedno i drugo je jako, i zato se svi odgovorni delovi društva moraju ujediniti i organizovati da bi se on smenio na zakonit i demokratski način. Taj pristup nije u suprotnosti s parolom ‘Nisi nadležan’. Ponosan sam na srpske studente koji su imali dovoljno znanja ili, bolje reći, osećaja da shvate koliko njega, malignog narcisa, taj stav pogađa”
Stigla je nova direktiva Vođe – pobunjene studente i građane proglasiti fašistima i nacistima. I esenesovci čine to s puno entuzijazma. Ipak, postoje dva ozbiljna problema. Prvi je što su pobunjeni srpski studenti i građani pojava koja je od fašizma daleko onoliko koliko se to uopšte može biti. Drugi je što upravo SNS u dobroj meri neguje mnoge odlike fašizma
“Ako je arhitektura refleksija vremena i društva u kome nastaje, kada pogledamo oko sebe, po svemu sudeći, predstoji nam ogroman put do ozdravljenja. Ako je uopšte u našem slučaju i moguć, s obzirom na to da smo u civilizacijskom razvoju preskočili i čitave epohe”
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!