

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




"Video sam predsednika Putina i kratko smo razgovarali, vrlo kratko, nismo imali bilateralni susret", istakao je predsednik Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u Pekingu da je, u okviru foruma Inicijative za međunarodnu saradnju „Pojas i put“, video predsednika Rusije Vladimira Putina i sa njim vrlo kratko razgovarao.
„Video sam predsednika Putina i kratko smo razgovarali, vrlo kratko, nismo imali bilateralni susret“, rekao je Vučić.
Kazao je novinarima da je primetio da predsednik Rusije, kako je rekao, „puca od samopouzdanja“.
„Video sam da je imao važan i dug sastanak sa predsednikom Kine Sijem i premijerom Mađarske Orbanom. Razgovarao sam sa Orbanom oko predstojeće sednice Evropskog saveta i u vezi sa nekim drugim igrama koje se tu odigravaju i oko nas i oko nekih drugih stvari. Mislim da je bilo korisno“, rekao je Vučić.
Pred put u Peking bilo je nagađanja da li će Vučić imati zvaničan sastanak sa ruskim predsednikom.
Naučni saradnik Instituta društvenih nauka i bivši ambasador Srbije Ognjen Pribićević rekao je da se u Kini potpisuju značajni ugovori, ali da bi mogući susret Vučića sa Vladimirom Putinom ima drugu dimenziju.
„Taj susret bi bio u najmanju ruku veliki diplomatski problem za Srbiju“, rekao je Pribićević.
B.G./RTS
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve