

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Priložena mapa i spisak objekata u svakom slučaju nisu potpuni, pre svega, zbog veličine teritorije Beograda i formata ovog lista, ali i zato što popis nekretnina kojima raspolaže Vojska SCG javnosti nije dostupan


Nesumnjivo je da Vojska Srbije i Crne Gore raspolaže nepokretnom imovinom mnogo većom nego što joj je potrebna, jednostavno jer ju je nasledila od mnogo veće i zahtevnije JNA. Nesumnjivo je i da Vojsku pritiska permanentna besparica, da su joj naoružanje i sredstva zastarela, da veliki broj oficira nema stanove… Pre nekoliko godina došlo se na ideju da se „višak“ impozantne nepokretne imovine rasproda i da se tim novcem finansira restrukturiranje oružanih snaga i poboljša standard oficira. Tada je rečeno da će predmet prodaje biti kasarne i magacini širom zemlje koji su van upotrebe, a danas se ispostavilo, sudeći prema ugovoru koji je sklopljen između Fonda za reformu vojske i firme „Meridijan haus“, da se na prodaju nude najatraktivniji vojni objekti u Beogradu.
U urbanom delu Beograda Vojska raspolaže znatnim površinama zemljišta sa pripadajućim objektima: Kasarna garde (1) na Topčideru, Generalštab i Viša vojna škola (2), Vojno-medicinska akademija (3) na Banjici i komleks oko Instituta za bezbednost (4), takođe na Banjici, Vojna akademija (5) u Banjičkoj šumi, kasarna 4. jul na Voždovcu (6), Odsek za logistiku Vojne akademije u Žarkovu (7) i Zastava film (8) na Košutnjaku. Koliko je sve to veliko može se samo nagađati. U svakom slučaju, u pitanju su stotine hektara na vrlo atraktivnim lokacijama.
U gradskom jezgru u vojnom vlasništvu su Dom Vojske SCG (9), zgrade Generalštaba (10) i Ministarstva odbrane (11), zgrade u Nemanjinoj 9 (12) i Balkanskoj 53 (13), kao i objekat u Katanićevoj, koji se upravo prodaje (14), zgrade Fonda vojnog socijalnog osiguranja u Resavskoj (15) i Vojnog suda na uglu Krunske i Svetozara Markovića (16), zgrada Vojnog muzeja na Kalemegdanu (17), stadion Partizan (18), Autokomanda (19), Vojna gimnazija (20) i Internat pitomaca Vojne gimnazije (21), hotel „Bristol“ (22) kod autobuske stanice, plac sa montažnim objektima (23) na Dorćolu, gde je nekad bio Vojni otpad, a sada je Vojna ustanova za održavanje stanova i, na kraju, impozantno zdanje Vojno-kartografskog zavoda kod Novog groblja (30) i Regrutni centar kod Omladinskog stadiona (31).
Na Novom Beogradu u bloku 23 je Vojni zdravstveni centar (24) i zgrada SDPR-a (25) kod novobeogradske opštine, a u Zemunu je Dom avijacije (26) i kasarna „Aleksa Dundić“ (27), nekadašnja Konjička škola. U vojnom vlasništvu su i sve zajedničke prostorije, lokali i garaže u stambenim zgradama namenski građeni za oficire JNA. Najviše ih je na Novom Beogradu i Zemunu, ali ih ima i u samom centru Beograda, na primer, knjižara u Vasinoj (28) i Vojna apoteka (29) kod nekadašnje Vojno-medicinske akademije, danas Kliničkog centra. Mnogi od njih su već prodati. Tako je pre dve godine prodat lokal u Njegoševoj kod Kalenićeve pijace u kojem je prethodnih, skoro pedeset godina bila biblioteka „Rastko“, jedina biblioteka u Beogradu namenjena isključivo deci.
Priložena mapa i spisak objekata u svakom slučaju nisu potpuni, pre svega zbog veličine teritorije Beograda i formata ovog lista, nisu obuhvaćeni Vojni aerodrom i Zavod za remont aviona „Moma Stanojlović“ u Batajnici, poljoprivredno dobro u Surčinu i Vojni sportsko-rekreacioni centar u Jakovu, magacini kod sela Zuce ispod Avale, kao ni poligon u Bubanj Potoku, ali i zbog nedostupnosti zvaničnih podataka o tome šta je sve na Vojsku uknjiženo. Iz istog razloga, moguće je da nešto od ubeleženog nije formalno u vlasništvu Vojske, već Vojska samo ima pravo korišćenja. Dok se popis vojne imovine ne objavi, neće se tačno znati kolika je vojna nepokretna imovina niti koliko vredi, da bi mogla eventualno da se proda. Da li će se to ikada dogoditi, teško je reći. Tek, ugovor o prodaji zgrade Vojno-tehničkog instituta u Katanićevoj je već potpisan, ali je široj javnosti, pa i civilnoj vlasti ostalo nepoznato kolika je površina te nekretnine, niti je procenjivana njena vrednost.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve