

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Politički direktor G17 plus
Osnovni podaci: Rođen 10. marta 1963. u Požarevcu.
Oženjen, otac dve ćerke. Govori engleski jezik.
Slobodno vreme: „Slabo idem u kafane. U slobodno vreme šetam sa prijateljima po Adi, a skoro svakog vikenda idem u Požarevac i do Srebrnog jezera.“
Obrazovanje: Diplomirao 1987. na Ekonomskom fakultetu u Nišu, a poslediplomske studije završio na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.


Karijera: Zaposlio se 1987. u Centru za živinarstvo u Požarevcu gde je kao komercijalni direktor radio do 1995. Tada je prešao u tekstilnu fabriku „Moravka“ iz Požarevca, gde je do 1995. bio direktor Sektora za planiranje, marketing, proizvodnju, i komercijalni direktor. Od 1995. do 2001. bavio se privatnim biznisom u Požarevcu. U biznis je ušao „prisilno“. Posle protesta, zbog toga što Centar prodaje jaja zaražena salmonelom, morao je da napusti ovo radno mesto. Tada je otvorio privatnu prodavnicu obuće. Međutim, taj posao mu je propao. Nakon oktobarske revolucije postaje direktor filijale Narodne banke Srbije u Požarevcu (2001–2004). Posle izbora 2003. postaje poslanik na listi G17, a 2004. prelazi na funkciju direktora Poreske uprave. Na tom mestu ostaje do septembra 2006. Od tada pa do maja 2007. radi u Ministarstvu finansija kao državni sekretar, zadužen za koordinaciju rada Poreske uprave i Uprave carina. Prelazi u Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja gde je bio državni sekretar za zapošljavanje (2007–2008). Direktor Nacionalne službe za zapošljavanje postao je 17. septembra 2008. Tu funkciju je napustio krajem februara 2010. i prešao u profesionalne političare. On će ujedno u Skupštini zameniti Dragog Damnjanovića, predsednika opštine Žagubica, koji će zbog sukoba interesa morati da se odrekne poslaničke funkcije. „Na sledećoj izbornoj skupštini stranke kandidovaću se za zamenika predsednika Mlađana Dinkića“, najavljuje Vladimir Ilić.
Početak političke karijere: Požarevljani kažu da je Ilić kadar pokojnog Vlajka Stojiljkovića, ministra policije u vreme Slobodana Miloševića. Naime, Stojiljković ga je, kao generalni direktor PIK-a „Požarevac“, zaposlio u Centru za živinarstvo. Ilić je Ekonomski fakultet završio kao stipendista PIK-a „Požarevac“. „Iako je bio u Savetu DEPOS-a, Ilić je Požarevljanima ostao u sećanju kao organizator odlaska lokalnih socijalista na kontramiting u Beograd, u decembru 1996. godine, radi pružanja podrške Slobodanu Miloševiću. Tada je organizovao autobuski prevoz i pravio spisak putnika. Po dolasku DOS-a na vlast, 2000. godine, požarevački biznismen Dragiša Milovanović Gidra učlanjuje ga u ovu stranku“. („Glas javnosti“, 24. oktobar 2005)
Politika i struka: „Član sam G17 plus, i ponosim se time. To je moje građansko pravo, i to apsolutno nema uticaja na obavljanje mojih profesionalnih aktivnosti u Poreskoj upravi.“
Politički direktor: „Imajući u vidu da je većina istaknutih funkcionera stranke angažovana u ministarstvima i u parlamentu, došlo je vreme da se neko ozbiljno pozabavi unutarpartijskim poslovima. Biću sprega između stranke i njenih funkcionera u izvršnoj vlasti“, precizira Ilić i dodaje da će raditi i na popravljanju imidža i rejtinga G17 plus i pripremama za sve predstojeće izbore. Jedan od prvih Ilićevih poslova biće realizovanje inicijative za osnivanje Unije nacionalnih, regionalnih i lokalnih stranaka.
Pretnje: „Ja se ne plašim od onih koji prete, već od onih koji mi ne prete.“
Kako vidi sebe: „Običan sam čovek i delim iste probleme kao i većina ljudi. Isto se žalim na malu platu. Ponekad se pitam odakle ljudima novac za skupa letovanja i luksuzne automobile. Nije mali broj onih koji to mogu sebi da priušte. Ja ne mogu ove godine da idem na letovanje niti imam novca da ćerkama platim da idu. Rekao sam im neka idu do Požarevca kod bake.“
Kako ga vide drugi: Kao lovca na utajivače poreza i PDV prevarante.
Ilić je odmah po dolasku na mesto prvog poreznika Srbije posmenjivao 130 direktora. Božidar Đelić optužio je Ilića da je na vodeća mesta doveo kadrove G17 plus. Ilić je to demantovao rekavši da Đelić „ima kompleks od Mlađana Dinkića i G17 plus jer su Mlađan Dinkić i G17 plus uspeli sve što oni nisu“.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve