Oko izbora nove savezne vlade zvanična Crna Gora nema nikakvih dilema, što je potvrdio i premijer Filip Vujanović neposredno nakon ovjere novog mandata. Odgovarajući na pitanje da li se može desiti da Narodna stranka (NS) „uvuče“ Demokratsku partiju socijalista (DPS) u saveznu vladu, Vujanović je odgovorio: „Mi saveznu administraciju ne priznajemo, i DPS-u tamo nema mjesta. Vodićemo intenzivne pregovore sa Srbijom o našim novim odnosima, a savezna vlast je za nas nelegalna i nelegitimna. Vjerujem da će i Narodna stranka ocijeniti ima li interesa za učešće u takvoj vladi, s obzirom na to da ona nije ni učestvovala na saveznim izborima.“
Dok u Beogradu traju razgovori između predsjednika Vojislava Koštunice i lidera Socijalističke narodne partije (SNP), Narodne stranke (NS) i Srpske narodne stranke (SNS), izvjesno je da stranke koalicije „Pobjeda je Crne Gore“ DPS i SDP te Liberalni savez (LS), koji je podržao manjinsku vladu pomenute koalicije, i ne pomišljaju o učešću u novoj saveznoj vladi, a sasvim je neizvjesno kako će se prema novom izboru ponijeti SNP, Narodna stranka i Srpska narodna stranka, koje čine crnogorsku koaliciju „Zajedno za Jugoslaviju“.
NARODNJACI NA POTEZU: SNP je usvojio ostavke svojih članova u saveznoj vladi, SNS se nije odlučio da povuče jednog svog ministra, dok Narodna stranka nije ni učestvovala u saveznoj vlasti. Naprotiv, ona je kao članica koalicije „Da živimo bolje“ bila jedna od udarnih stranaka koje su pozivale na bojkot saveznih izbora, a potom se decidirano izjasnila protiv učešća u vladi Zorana Žižića obrazlažući to tvrdnjom da su pomenuti savezni izbori zasnovani na protivustavnoj promjeni saveznog ustava nelegalni i nelegitimni. Međutim, pretrčavanjem u koaliciju „Zajedno za Jugoslaviju“, narodnjaci, koji se smatraju prirodnim saveznikom stranke predsjednika Koštunice, sada otvoreno najavljuju učešće u novoj vladi a da još zvanično nijesu obavili najavljeno preispitivanje odnosa sa SNP-om, koji je protivno njihovoj volji povukao svoje ljude iz savezne vlade. Je li to urađeno zbog očuvanja Jugoslavije ili pak samo zbog toga što su se narodnjaci uželjeli vlasti za sada se ne može pouzdano reći, tek sasvim je sigurno da će imati isuviše problema da javnosti objasne zašto su sada spremni za ulazak u saveznu vladu, a tek nekoliko mjeseci ranije bili su protiv. Tim prije što nijedan od razloga koje su ranije navodili kao prepreku za učešće u saveznoj vlasti nije uklonjen. Naravno, sada članstvo u koaliciji „Zajedno za Jugoslaviju“ narodnjaci na mala vrata pokušavaju isturiti kao razlog da se pređe preko onih ranijih, isuviše oporih izjava, bar što se učešća u saveznoj vlasti tiče.
Na vijesti da bi novi mandatar mogao biti iz Narodne stranke, lider Dragan Šoć izjavljuje da mandat pripada SNP-u. Međutim, još nema jasnog odricanja mogućnosti da predsjednik Koštunica baš njima (narodnjacima) ponudi mandat za sastav vlade. Konkretno se kao ličnost iz Narodne stranke pominje Predrag Drecun, koji to, ipak blago, kvalifikuje kao špekulaciju. Očigledno je, međutim, da će ključnu ulogu u svemu tome odigrati Socijalistička narodna partija, koja je nakon poznatog epiloga „slučaja Milošević“ neko vrijeme o svemu ćutala, a potom se oglasio potpredsjednik i doskorašnji savezni premijer Zoran Žižić izjavom kojom je doveo u pitanje opstanak prije svega koalicije sa DOS-om. Žižić, naime, tvrdi da je DOS pogazio koalicioni sporazum i da se nova savezna vlada može izabrati tek kad se postigne novi koalicioni sporazum na saveznom nivou. SNP, kako je izjavio Žižić, DOS-u više ne vjeruje, a tek treba da se vidi ko će sa druge strane na saveznom nivou biti koalicioni partner i kakva će sadržina koalicionog sporazuma biti, da bi se razgovaralo o učešću SNP-a u saveznoj vladi. Situacija se dodatno komplikuje i njen razvoj zavisi prije svega od SNP-a, a ne od Šoćevih i Bojovićevih stranaka, od kojih prva nema učešća u saveznom parlamentu, dok druga ima tek u oba vijeća par poslanika. Ukoliko SNP odbije učešće u saveznoj vladi, Šoć i Bojović ne mogu predstavljati Crnu Goru u saveznom parlamentu i vlasti, jer i sa SNP-om zajedno oni su tek predstavnici političke manjine u Crnoj Gori. To što Predrag Drecun po beogradskim televizijama tvrdi da bi mogli razgovorima uvući DPS u saveznu vlast u Podgorici tretira se kao besmislica ili puka želja narodnjaka lišena svake realnosti.
RIZICI I KOMBINACIJE: U svakom slučaju, službena Crna Gora motiv za već viđenu gromoglasnost narodnjaka oko obnove savezne vlade vidi u političkom interesu da za sebe veže projugoslovensko biračko tijelo u Crnoj Gori, i to onaj dio koji je, kao i narodnjaci, slovio za protivnike politike Miloševića. U sve to narodnjaci ulaze bez rizika jer su bili po strani sve vrijeme dok je SNP insistirao na stavovima protiv izručenja, i sada pokušavaju da pokupe sve birače koji su u SNP-u prije svega prepoznali razbijače države. SNP je na žici, što se ne može reći za Narodnu stranku koja lagodno stoji na zemlji lišena bilo kakvog rizika za postupke koji mogu uslijediti, dok SNS u tom smislu ima još manje briga i prije svega misli kako da zadrži ono što već ima u saveznom vrhu.
Ostaje da se vidi da li će se i kako postići bilo kakav dogovor pomenute tri crnogorske stranke sa vladajućim strankama u Srbiji, te da li će se sada možda ići na neku ekspertsku vladu, pri čemu opet ključeve u rukama drži SNP od čijih poslanika u vijeću republika zavisi prolazak bilo koje kombinacije. Zvanična Crna Gora sada je preokupirana preuzetom obavezom da obavi razgovore sa Srbijom o budućim odnosima i privede kraju organizaciju referenduma, pri čemu joj veoma odgovara razvoj događaja u saveznom vrhu. U takvim okolnostima sada već nije bauk platforma Vlade Crne Gore iz 1999. godine, a pitanje je da li će uskoro više biti bauk i najnoviji crnogorski predlog o dvije stolice u Ujedinjenim nacijama.
