Na državnom Kosovo štandu završi guslar, od stola sa civilna i sveštena lica se javi moderator: Ove godine imamo zaista lepu temu, i zaista jake goste!
Sajam knjiga je još jedared pokazao da može biti bolji. Po organizatorima, postignuti su novi rekordi, i u poseti, hale su bile pune i kad je padala kiša, što je dokaz da nijedno iskušenje nije onemogućilo susret čitalaca sa literaturom. Sve u svemu, Sajam sve više postaje vašar, gde je sve teže sresti pisca, reporter je za dobra četiri sata odanja sreo dvojicu. Ulogu pisaca, kako veli izdavač i kritičar Gojko Božović, su preuzele ličnosti koje su „poznate zato što su poznate“. Uz umetnice raznih fela, i istih takvih dela, potpredsednike i ministre, dominirao je i dr Vojislav Šešelj, na štandu „Velike Srbije“ d.o.o. gde je uz naslove od raznih smežuranih muda bilo zapaženo i naučno delo „Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić“…
KOLIČINSKI POPUST: Reporter krene redom, prvo pa „Media market“, mesto „Informera“, koji se povukao jerbo na štandovima ne mere da se peva, zauzeo „Alo“. Pod sloganima „Budi bolje informisan“ i „Srbija je izabrala Alo“, sedi postavljeni ministar Vulin, koji rado odgovara na pitanja koja kao da je sam sebi postavio. Preko puta „Srpski telegraf“, devojke u opančićima, pa taj „Blic“, „Politika“, „Jugoton“, List slobodne Srbije „Pečat“, gde dele CD sa „Gorskim vijencem“, „Novosti“, „Danas“, tu Borko Stefanović zakopčan na jedno dugme, kroz sve prođe ministar Đorđević, hitajući da odnese Vulinu nove poverljive „Alo“ informacije.
SALATA, KAFA I KOSOVO: Sajam knjiga 2017.
Onda bila hala gde ti univerziteti i fakulteti, pripadajuće Ministarstvo prosvete, sva u Putin slike Karić fondacija, gde obavijest da se desila promocija knjige „Bogoljubova salata“, koja govori o čoveku „čija je misao savremeni marketinški udžbenik“… Na kraju hale Ministarstvo prosvjete Republike Srpske, tribina o sokolskim društvima u Srba, pročitaše pesmu na tu temu, bi aplauz…
Dalje, prolaz ka Hali 1, gde bio prostor Ministarstva rada, za Vulin mandata, nema Ministarstva rada, preko puta, na svom mestu, Kancelarija za Kosovo, dalje, ka centru, na levom zidu veliki pano „Knjige koje volite“ Ljiljane Habjanović Đurović, velika reklama „Velika Srbija“ d.o.o. „Naučna dela dr Vojislava Šešelja“, nabrojana dela, ima i „Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije“.
Otvori se Hala 1, „Čarobna knjiga“, „Vulkan“, „Geopoetika“, na svom mestu „Službeni glasnik“, koji ima slogan „Kao kod Kuće“. U Kao kod kuće, laminat boje hrasta, pregradni zidovi u tapetama bele cigle, poređani kaktusi, saksije sa razni veštački zeleniš. Za tezgama muški prodavci sa bele Kao kod kuće majice, i ženski prodavci u bele Kao kod kuće majice. Reporter ubeleži mnogo dobru crvenu saksiju, u kojoj bilo mnogo dobro drvo jarko-jesenjih boja, stolove i stolice za domaćine i goste, korpe sa jabukama, opazi, upisa, knjigu „Ometena demokratija“.
Pa bil Zavod za udžbenike, velikog domoljuba i direktora Dragoljuba, koji se opredelio za svetlosivi laminat, neku zelenu lozu i puzavice sa sitno crveno cveće. Sledio je Kreativni centar, ispred koga su dve umetnice, u šareniš devojčurak stajlingu, promovisale „Knjigu za svaku devojčicu“. „Čigoja“, „Prometej“, „Laguna“, koja ima „Količinski popust“, kupiš devet knjiga popuste ti 20 posto. Na tu „Lagunu“ nastupa Vuk Drašković, potpisuje knjigu „Ko je ubio Katarinu“, govori u kameru, šta govori, a koga interesuje šta Vuk govori.
U prolazu prema sledećoj hali, ovoga puta levo, „Izdavačka kuća Dedić“. Tu imamo „Bananita“ slatkiš, imamo kafu „Moja kafa“, knjigu „Privezak za srce“, još tih srce privezaka, i imamo umetnicu Vesnu, sa frizuru, žutu bluzu u neki karneri i volani, sve se potpisiva i slikava, kome zapadne „Bananita“, kome „Moja kafa“. Preko puta Dedić kuće „Agape“, deca viču, „Evo ga Agape“, na svom mestu pesnikinja Slavica, crna kosa na pjesnički bijeli komplet, ona ima delo „Srpska orhideja“, ima „Bonton“ i svoju knjigu „Ljubav i novac“.
Slede manastiri i eparhije, Republički zavod sa statistiku, gde debela knjiga „Dva veka razvoja Srbije, statistički podaci“, samo 200 dinara, službenica uze veli da knjiga nije samo debela, nego i sadržajna, novinar odgovori da veruje statistici. Tu „Obraz svetački“, Eparhija bačka, ikone, tamjan, brojanice, u toku neka mnogo dobra promocija na štandu Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu. U produžetku manastir Svete Jelisavete iz Belorusije, tu ima „Javno predavanje iz kaligrafije“, dobiješ papir, umočiš pero, i pišeš. Kod Svete Jelisavete, uz kandila, ima kožni novčanici, male kutijice, malo veće kutijice, ćurke koje kljucaju, matuške, koje su simbol materinstva, porcelanske šolje, još matuški, gospođa za štandom imade kaže da sve to uradile monahinje.
FURAM KNJIGU: Bio i Kulturni centar Novog Sada, kamerman koji snimao objasni da ima promocija knjige o „nekom manastiru“, dalje bila „Ćirilica“, gde sedeo gospodin u gunj, koji je imao beli „Ć“ bedž, štand pisaca „Poeta“, plakat sa sliku umetnika na kome se veli da je „laureat Akademije Ivo Andrić“. Reporter bi slobodan pita, koja je to Akademija, čovek za štandom, koji nije bio umetnik sa slike, odsečno reče da autor piše istorijske romane, a da akademija nije dole od Andrićgrada i Kusturice, nego da je to akademija Radomira Smiljanića.
U to odanje novinar pozdravi predsednika SKD Slavoljuba Markovića, ubeleži „Delfi“, još tog „Vulkana“, Fakultet za medije i komunikaciju, gde ranac „Furam knjige“ bio 300 dinara. Kad video šta ima na RTS štandu, gospodin reporter krene nazad, opet Hala 1, na udarnom mestu promotivni štand „Kosmet“, momak, sa diplomatsku kravatu, sviri u sviralu „Oj vojvodo Sinđeliću“, kad opazi fotoaparat, diže se, pa dunu kolce.
Ajd’ dalje, još te „Lagune“, još „Vulkana“, još „količinskog popusta“, pa „Pravoslavna reč“, pa „trileri“, „trileri“, „trileri“, „Agora“, pisac Mihajlo Pantić na „Arhipelagu“, kod „Derete“ knjige nobelovca Išigure, reklame, bilbordi, „Uspori i videćeš čudo života“… Kod službenog izdavača „Kao kod kuće“ crvena saksija sa drvcetom u bojama jeseni u punom elementu, veliki urednik Arbutina pred korpom sa jabukama, i u Zavodu za udžbenike rasprodaja, ima knjiga od 100dinara, kod „Lagune“ nastupa umetnik Vanja Bulić, na prvom prstenu Hale 1 „Novosti“ na svom mestu, „Memorandum SANU posle 30 godina“, memoari Mire Marković „Bilo je ovako“, „Ogledalo Dobrice Ćosića“ 100 dinara.
SABRANA DELA: Knjige Vojislava Šešelja
Na tom prstenu i „Velika Srbija“ d.o.o. sa „naučna dela dr Vojislava Šešelja“. Pogolemo žensko, majica „Četnici Sever“, prodava, Šešelj potpisiva, uz svog Šarovića, i svoju Vjericu, požuruje decu oko njega, koja viču „Vojo, Vojo“. Veliki popust, što bilo 1000, sad 300 dinara, za 300 ima „Jedna banana za Kofi Anana“, i ima „Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić“.
Novinar uslika srpsko izdanje knjige „Tajne veze“, drugara Đorđa Matića, izađe napolje, na kafu i cigaru, jer što je dolazio ako nije pio kafu i pušio. Napolju veliki bilbordi umetnice Jasmine Ane, i velike umetnice Habjanović, opet Media market, „Kurir“ deli šta ima zađabe, i na „Blicu“ jagma, zađabe knjižurak „Šta kuvaju komšije“. Na „Jugotonu“ domaći rok, odvrnuo se i „Naxi radio“, gde vrckaju devojke u sive lasteks haljine, tu i „Penzija“, mesečnik za bolji život u trećem dobu…
Pa bila „Policijska akademija“, pitomac sa ruke napred, pitomkinja sa ruke odzada, „Megatrend“ sa leci o svi fakulteti, opet „Ministarstvo prosvjete RS“, gde na redu nova promocija, kritičar objašnjava, Promocija knjige znači objavu njenog izlaska, skretanje pažnje na nju, pokušaj da se privuče čitalačka publika i da se sazna o čemu pisac piše“. Kad kritičar, za prisutnog gospodina sa brkovi, reče da je neumorni stvaralac, novinar uze da se obavesti kod ženskog čeljadeta iz organizacije, o čemu se tu radi, ona pogleda u program, i odgovori, Nema u programu, nije trebao biti tu, to je ubačeno slučajno.
Reporter nastavi, u Andrić sali promocija knjige i Staljinu, prisutni novinari Reljić i Cvijanović, kod Kancelarije Kosovo nastupa guslar. Guslar završi, prisutna civilna i sveštena lica dadoše aplauz, devojka u plavoj haljini zatraži još jedan aplauz za guslara Odalovića, javi se moderator, koji sedeo na kraju stola sa civilna i sveštena lica, Ove godine imamo zaista lepu temu, i zaista jake goste.
Ajde opet kod „Kao kod kuće“, sve kapitalno, „Život i politika“, Dušana Čkrebića, točno 49,50 dinara, kod „Lagune“ nastupa umetnica Jelena Alimpić sa svoj „Ringišpil“, umetnica se temeljno potpisiva, još temeljnije slikava sa kupci. Reporter se pope na drugi prsten Hale 1, vidi šta ima kod „Ezoterije“, „Trećeg oka“, i vidi izbliza golemu reklamu, koja bila na krovu, „Velika Srbija“ d.o.o. Naučna dela dr Vojislava Šešelja.
Došlo vreme za povlačenje, na štandu Ministarstva prosvete i tehnološkog razvoja, novinar im’o pita, Gde su im kolege iz Ministarstva odbrane, i dobio odgovor da Ministarstvo prosveta ne zna odgovor. Sve se završilo gde počelo, na Media marketu, glavonja na „Kurir“ štandu je, preko mikrofon, pozivao zainteresovane da izmere koeficijent inteligencije, im’o uputstva, Samo pažljivo, čitaš i pratiš, za početak pritisneš, bravo… Preko puta, na „Srpskom telegrafu“ bilo krajnje istraživački, u toku je bila masaža, gospođi u ležećem položaju su masirali lice, dok je gospožda u sedećem položaju imala tretman gornjih ekstremiteta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!