Zakonski predlozi koji po hitnom postupku treba da se pojave u Skupštini konačno uvode red u haos nasleđen iz tri bivše Jugoslavije; SFRJ, SRJ i SCG. Neke stvari se pojednostavljuju, a neke komplikuju, što je neizbežno, kao što će i skupštinska debata o njima biti neizbežno besprincipijelna i dosadna
KONAČNO UTVRĐIVANJE POLOŽAJA: Vojska Srbije
Glavna prednost ova dva zakonska predloga, o odbrani i o vojsci, jeste u tome što će njihovim stupanjem na snagu da prestane važenje čitave gomile zakona o izmenama i dopunama prastarih zakona iz oblasti odbrane i vojske. To će uveliko olakšati posao svima koji se time bave: od vojnika do vrhovnog komandanta. Predlog zakona o odbrani postavlja osnove sistema koji bi trebalo da bude fleksibilan i koji postavlja svoje prioritete po pravom redu. Naime, definicija potencijalnih pretnji i procena ugroženosti prvi je korak; iz tih procena izvodi se strategija odbrane, a iz strategije doktrina i taktika. Zakonodovstvo treba da obezbedi stalni okvir u kome će izvršna vlast – šef države, vlada, ministarstva odbrane, spoljnih poslova, unutrašnjih poslova i službe bezbednosti – moći da u skladu sa promenama okolnosti podešavaju procenu ugroženosti i iz nje proizašavše strategiju, doktrinu i taktiku. Oba ova predloga veoma razumno određuju šta je čiji posao, ko kome komanduje i dokle je čija nadležnost.
S obzirom na najnovije promene nadležnosti u čuvanju državne granice, na primer, ovi predlozi dopuštaju da u slučaju jasno predviđene potrebe vojska može da pomaže pograničnoj policiji, ali to ostaje kao izuzetak. Precizno se definiše i dosta osporavana mogućnost učešća u raznim multinacionalnim vojnim misijama van granica Srbije: isključivo profesionalni vojnici na dobrovoljnoj osnovi i uz saglasnost parlamenta, a po liniji članstva u UN-u i drugim međunarodnim savezima čiji je Srbija član, ili po liniji međunarodnih ugovora koje je Srbija potpisala. Zakonski predlozi unose više preciznosti i u oblasti koje donosi tehnološki napredak: informatiku, telekomunikacije, vazdušni saobraćaj, ekologiju i kriptozaštitu. Predviđa se, na primer, da vojska bude nosilac ukupne kriptozaštite za sve državne organe, što će izazvati određene primedbe i insinuacije, uprkos činjenici da vojni instutut za primenjenu matematiku ima iza sebe veliko iskustvo i dostignuća.
Što se suočavanja sa stvarnošću tiče, zakonski predlozi predviđaju dva vida oružanih snaga: kopnenu vojsku i ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu. Mornarice nema, a mornarički oficiri prevode se u obične činove po postojećoj simetriji. Novost je da se uvodi novi čin za vojnike, pored razvodnika i desetara – mlađi vodnik. Podoficiri počinju od vodnika, pa ide stariji vodnik i dva zastavnika – obični i prve klase. Nema više kapetana prve klase i general-pukovnika, koji je sada samo general. Uvodi se brigadir, čin između pukovnika i general-majora; nije više pukovnik, ali nije još ni general. Tako smo se nekako uskladili sa nekim evropskim stanjem u toj oblasti. Veoma precizno definišu se radni odnosi i status profesionalnih vojnika, vojnih službenika i vojnih nameštenika (nekadašnjih građanskih lica na službi). Tu već ima primedbi na položaj ugovornih vojnih lica: naime, oni i dalje imaju trogodišnji ugovor koji se može produžavati do napunjene 40. ili 45. godine. Neki krugovi u vojsci smatraju da je starosno ograničenje pogrešno, jer „ugovorci“ mogu biti i često jesu od velike koristi i teško ih je zameniti.
Vojska je definisana kao apolitična: svoje političke preferencije vojna lica izražavaju na izborima i nikako drugačije; svako isticanje partijskih obeležja i partijska propaganda zabranjeni su. Zato, međutim, ovi zakonski predlozi dopuštaju sindikalno organizovanje, mada ne i štrajk. Verski poslovi biće regulisani posebnim aktima. Paravojno organizovanje zabranjeno je dosta obuhvatnom odredbom, što je za svaku pohvalu. Takođe je definisan pojam dobrovoljca i njegov status.
Predviđaju se veoma detaljno razrađeni mehanizmi kontrole vojske, unutrašnji i spoljni, a obećava se i „transparentnost“ na planu budžeta, potrošnje i ostalih stvari za koje se smatra da javnost ima pravo da ih zna. Za ono ostalo predviđen je i sistem klasifikacije poverljivosti podataka iz oblasti odbrane i vojske.
Izvestan i ne mali problem javlja se u odredbama Predloga zakona o odbrani koje se tiču vanrednog stanja. Problem je dvojak: ustavnopravni i praktični. Naime, u zakonskom predlogu smatra se kao svršena stvar da ratno i vanredno stanje proglašava Narodna skupština na predlog Vlade i predsednika. Ustav to ne kaže tako; Ustav samo kaže da vanredno stanje proglašava Narodna skupština, kao što je to proletos onako lepo istakao Toma Nikolić kad su ga izabrali za predsednika Skupštine. U ovim zakonskim predlozima se, međutim, ratno i vanredno stanje stalno mešaju i idu zajedno i gde treba i gde ne treba i to je druga strana problema. Ratno stanje i vanredno stanje nisu isto, niti je upotreba vojske ista u oba slučaja. Ostavimo ratno stanje po strani, jer je nesporno po definiciji. Vanredno stanje, međutim, uvodi se iz čitavog niza raznih razloga: od unutrašnjih nemira i ugrožavanja ustavnog poretka, pa do elementarnih nepogoda. Upotreba vojske sigurno nije ista u svim tim zamislivim slučajevima, a u nekima je čak veoma delikatna, ako ne i sporna, o čemu se u zakonskim predlozima ne vodi računa.
Ovi predlozi izazvaće žestoku skupštinsku debatu sa predvidivim argumentima i primedbama, opstrukcijama i ostalim cirkusom, ali da sačekamo dok debata počne.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!