Prebijanje od žandarma tokom protekle Parade ponosa izvuklo je rođenog brata srpskog premijera iz izabrane ili dogovorene anonimnosti
Dok su najviši državni funkcioneri Aleksandar Vučić i Siniša Mali bili na različitim mestima, prvi u Tekiji na Dunavu, a drugi na Paradi ponosa, njihova su braća Andrej i Predarg – inače stari školski drugari – nabasala sa pripadnicima obezbeđenja srpskog premijera na odred žandarmerije u obezbeđenju Parade ponosa.
NERAZDVOJNA BRAĆA: Andrej Vučić
Događaj je odmah „eksplodirao u medijima“ tim pre što je Andrej Vučić široj javnosti potpuno nepoznat čovek, bilo da je na funkciji u „Fabrici novca“ na Topčideru, bilo da je suvlasnik u nekoj privatnoj klinici. Andrej, kada bi se njegovo ime pojavilo u javnosti, bio je uvek i samo „brat Aleksandra Vučića“ i tu se svaka dalja priča završavala.
Ono što je javnost mogla da zna jeste da su braća jako vezana jedan za drugog od „malih nogu“, da su nerazdvojni i da jedan u drugome imaju najveću podršku: baš onako kako bi svako poželeo da bude. To je priča o talentovanim klincima iz novobeogradskog bloka 45 koji treniraju basket i vredno studiraju. Jedan se odlučuje da se posveti politici vođen idealima koje je propagirao Vojislav Šešelj, a drugi da nastavi da živi u „civilstvu“ kloneći se reflektora i svake javnosti.
O Andreju Vučiću javnost je saznala da je imao značajnu košarkašku karijeru – kako je o tome pričao predsednik KK Crvena zvezda u restrukturiranju Nebojša Čović – objašnjavajući otkud Vučić u upravi KK Crvena zvezda Beograd. I zaista, po dolasku naprednjaka na vlast 2012. godine, Andrej Vučić je formalno imao samo tu „javnu funkciju“, dakle u upravi kluba koji se nekad zvao FMP. On je doveo i Predraga Malog u upravu, a legenda kaže da je i Siniša Mali postao to što jeste zahvaljujući činjenici da je Andrej garantovao za njega.
U tom kontekstu, veruje se da je Andrej bio neka vrsta ličnog i najbližeg savetnika Aleksandra Vučića, čovek od najvećeg poverenja, čije mišljenje premijer veoma ceni i koji je zapravo prvi ešalon neformalnog odlučivanja u Srbiji. Pripisivano mu je da je „dobio“ Vojvodinu u smislu tog neformalnog upravljanja kadrovima stranke, ali i uticaja na sve važne faktore u Pokrajini. U tekstu svoje ostavke nekadašnji ministar Saša Radulović ga pominje kao čoveka koji je radio na nelegalnoj privatizaciji Vršačkih vinograda.
Naravno, Andrej Vučić se nikada nije oglašavao „po tom pitanju“ i nikada nije zabeležena neka njegova izjava. Važio je za čoveka koji zapravo upravlja KK Crvena zvezda Beograd (kasnije Telekom) i govorilo se da se samo čeka trenutak kada će odatle da počisti Nebojšu Čovića koji je navodno pao u nemilost kod Aleksandra Vučića. Međutim, desilo se suprotno, pa je Andrej zajedno sa Malim napustio ovog leta upravu kluba prepuštajući Čoviću sve upravljačke moći.
Ovakav rasplet bio je tumačen, u retkim sportskim programima koji uopšte smeju da o tome govore, kao „puštanje Čovića niz vodu“, „kao znak da je Vučić digao ruke od Zvezde“ i da ga više nije ni briga da li će taj klub postojati. Košarka je važna u odnosu dvojice braće jer su tribine Pionira bile jedino mesto gde su se njih dvojica mogli videti zajedno. Međutim, i pored odlaska Vučića iz uprave i pored optužbi za prebijanje novinara Kopernikus televizije Dejana Anđusa, koji važi za starog druga braće Vučić, Čović je i dalje broj jedan „crveno-belih“ i kao što se sada vidi, sasvim mu dobro ide.
Zbog činjenice da se nikada nije javno eksponirao i nije imao potrebu da se pojavljuje u javnosti, Andrej je Vučić postao junak raznih bizarnih napisa na opskurnim internet stranicama koje od njega prave sliku čoveka koji ima daleko veće moći od onih koje bi kao brat premijera mogao da ima i koji je po pravilu povezan sa poslovima sumnjive prirode.
„Internet andergraund“ već je izgradio shemu Vučićeve vladavine: prema takvima napisima, Srbijom upravlja Vučić sa bratom i još trojicom drugara i sva je moć u njihovim rukama; vlast je istrgnuta iz institucija i uzurpirana od strane ove grupe.
Ako se poveruje u takav „razvoj događaja“, ne čudi zaprepašćenost ljudi da se uopšte moglo desiti da takav jedan čovek dođe u situaciju da ga policija prebije dok ga obezbeđuju pripadnici elitne vojne formacije „Kobre“. Vučić je rekao da neće biti nikakve posebne istrage, ali je nakon toga, služeći se oprobanom metodom, ustvrdio da državni organi imaju snimak na kome se vidi da je Andreja policija tukla iako je pokazao ličnu kartu.
Ovaj događaj izazvao je i Andreja Vučića da svemu da političku konotaciju pa je u pismu javnosti naveo da se neće zaustaviti dok se sve okolnosti ne ispitaju, te da je ovo napad na njegovog brata i da je bolje što su njega pretukli, jer, da je to bio brat Bojana Pajtića ili Borka Stefanovića, automatski bi se tražila smena Aleksandra Vučića.
Na kraju, braća su se ipak složila. Ovo se neće tek tako završiti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Aleksandar Vučić više nije u stanju da povrati ravnotežu u pobunjenom društvu. To se najbolje vidi u ravni govora: nijedno njegovo baljezganje više ne prolazi
Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!