

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Jedanaest godina posle NATO intervencije Srpska drama Narodnog pozorišta iz Prištine vratila se svojoj publici.
Publike je svuda – u Đakovici, Prizrenu, Peći, Prištini, Orahovcu i drugde – bilo manje nego glumaca na sceni. A, uostalom, nigde nije bilo ni scene, osim razvalina i pustoši u kojima su igrane predstave Ne očajavajte nikada po Nušiću i Igra ljubavi i slučaja Pjera de Marivoa.
Prošle nedelje je u Press centru UNS-a u Knez Mihailovoj 6/III promovisana foto-monografija Pronađeno pozorište i otvorena izložba, fotografski dokument koji je na turneji s gotovo neopisivom neposrednošću načinio objektiv Anastasiosa Vamvakasa.
U Peći, pozorišnu trupu Bulevarom Veslija Klarka sprovodi policija; u centru, u dvorištu stare Mitropolije, čeka ih celokupno srpsko stanovništvo grada. Blato, razvaline, skele, dve starije gospođe u svečanoj odeći nekog prošlog vremena. Preko blata u dvorištu prebačena je PVC folija sa koje na kraju niko iz publike ne ustaje. „Ne žele da prihvate da je predstava završena. A onda na taj najlon, kao na kakvo ostrvo, među njih ulaze glumci i osoblje pozorišta. S prvim sumrakom svako mora da krene svom domu. Pomalo prazni i potrošeni, glumci odlaze iz grada ulicom Vilijema Vokera.“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve