
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Jedanaest godina posle NATO intervencije Srpska drama Narodnog pozorišta iz Prištine vratila se svojoj publici.
Publike je svuda – u Đakovici, Prizrenu, Peći, Prištini, Orahovcu i drugde – bilo manje nego glumaca na sceni. A, uostalom, nigde nije bilo ni scene, osim razvalina i pustoši u kojima su igrane predstave Ne očajavajte nikada po Nušiću i Igra ljubavi i slučaja Pjera de Marivoa.
Prošle nedelje je u Press centru UNS-a u Knez Mihailovoj 6/III promovisana foto-monografija Pronađeno pozorište i otvorena izložba, fotografski dokument koji je na turneji s gotovo neopisivom neposrednošću načinio objektiv Anastasiosa Vamvakasa.
U Peći, pozorišnu trupu Bulevarom Veslija Klarka sprovodi policija; u centru, u dvorištu stare Mitropolije, čeka ih celokupno srpsko stanovništvo grada. Blato, razvaline, skele, dve starije gospođe u svečanoj odeći nekog prošlog vremena. Preko blata u dvorištu prebačena je PVC folija sa koje na kraju niko iz publike ne ustaje. „Ne žele da prihvate da je predstava završena. A onda na taj najlon, kao na kakvo ostrvo, među njih ulaze glumci i osoblje pozorišta. S prvim sumrakom svako mora da krene svom domu. Pomalo prazni i potrošeni, glumci odlaze iz grada ulicom Vilijema Vokera.“

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve