
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: „vijesti“
Nastavak tajne akcije protiv klana Šarić i dalje puni medije uz mnogo šumova koji prete da čitavu stvar prebace u politički obojenu priču
Novinari su uznemirili ministra unutrašnjih dela Ivicu Dačića na njegovom dugotrajnom boravku u SAD. Između sastanka sa direktorom CIA, brifinga u Ministarstvu pravde i posete Linkolnovom mauzoleju Dačić je morao da se izjašnjava o poslovima svog šefa kabineta Branka Lazarevića za koga se ispostavilo da je preko nekih poprečnih veza, preko svog šuraka Nikole Dimitrijevića mogao da bude doveden u vezu sa poslovima klana Šarić u Srbiji.
Dačiću nije prvi put da objašnjava odakle mu takvi pomoćnici pa se i ovde dočekao na noge rekavši da ko god je umešan ima da odgovara, ali je objasnio da se na takvo mesto ne dolazi bez velikih provera koje radi BIA. Inače, prošle su godine novine „Vranjske“ objavile tekst o čudnim poslovima Dačićevog pomoćnika za evropske integracije Ivice Tončeva, čoveka čudne biografije, koja ima veze sa klađenjem, ali nema mnogo veze sa institucionalnim napredovanjem Srbije ka EU.

Lazarević je demantovao informacije iz medija negirajući da bilo koga poznaje i da radi bilo kakve poslove koji bi mogli da budu u vezi sa preduzetništvom klana Šarić.
Medijsko uvođenje novih imena u ovaj komad nije sprečilo specijalce da nastave istragu na terenu, pa smo imali nova hapšenja po Novom Sadu gde su pali advokat Radovan Štrbac i njegova supruga, koji se sumnjiče da su kao posrednici imali udela u Šarićevom preduzeću. Navodno su posredovali kod kupovine zemljišta koje je Pljevljak kupovao po Vojvodini, govori se o 16.000 hektara, što zvuči mnogo ali je realno mali udeo kada se ima u vidu da samo u Vojvodini ima preko 1,5 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. O poziciji ovog advokata pisali smo u prošlom broju: za razliku od klasičnih konsilijerea koje je imao „Zemunski klan“, a koji su bušili sudove, tužilaštva i zatvore, Štrbac je radio elegantan posao posredovanja i organizovanja pravog biznisa.
Štrpčev deo je povezan sa Miletom Jerkovićem, takođe zanimljivom ličnošću koja je u Vojvodini bila poznata po kupovini zemljišta i „pomoćnih objekata“, ali i po tome da je prošle godine pokušao da se ubije skokom sa šestog sprata zgrade u Beogradu u kojoj se nalazi Agencija za privatizaciju. Još jedna bizarnost iz života ovog preduzetnika: svojevremeno je Arkanu za svadbu poklonio kravu i tele. Jerković je u devedesetim švercovao cigarete za šta nije još pravosnažno osuđen, a između 2006. i 2008. godine je u privatizacijama kupio dvadesetak preduzeća. Sada se spekuliše da bi on mogao da bude neka vrsta krunskog svedoka u potencijalnom postupku protiv klana Šarić.
Dok su srpske „službe bezbednosti“ radile po Novom Sadu, ni crnogorske kolege nisu sedele skrštenih ruku. Nakon nekoliko racija privođenja na informativne razgovore osoba koje se dovode u vezu sa klanom Šarić, policija je uhapsila i dve krupne ribe: pali su Goran Soković (39) iz Pljevalja, za koga se sumnja da je Šarićeva desna ruka, i Dejan Šekularac (29), koji je takođe označen kao deo grupe koja se sumnjiči da je prošle jeseni pokušala da prošvercuje 2,2 tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Ova dvojica su na poternici Interpola, ali je pitanje da li će ih Crna Gora izručiti Srbiji. Kao što su ova dvojica pali ili se predali, može se očekivati da će još neki koji se pominju kao deo kriminalne grupe učiniti isto jer su crnogorski mediji pisali da su ti ljudi viđeni kako se normalno šetaju po crnogorskom primorju.
To nije sve kada je reč o Crnoj Gori. Opozicija, predvođena Nebojšom Medojevićem, liderom Pokreta za promjene, traži odgovornost vlade i ministara, pokreće parlamentarnu raspravu optužujući crnogorsku administraciju da otvoreno sarađuje sa organizovanim kriminalnim grupama. Premijer Milo Đukanović i društvo ne reaguju na ovakve optužbe, nije im prvi put. Opoziciji se čini da je možda ovo taj trenutak kada je moguće napraviti promenu, Đukanović je već rutiner kada je reč o odbrani od optužbi da je sluga organizovanog kriminala.
Akcije nekih bratskih službi bezbednosti mogle bi da dovedu do razrešenja rada i sfere uticaja klana Šarić, koji izgleda kao nešto dosad neviđeno u regionu. Međutim, ništa ne govori da između tih službi zaista postoji prava saradnja: pre će biti da je atmosfera nepoverenja iz politike preneta i na to polje, pa nije do kraja jasno da li Crnogorci hapse da bi sačuvali svoje ljude ili „naši“ i na ovaj način pokušavaju da budu važni kada je o crnogorskoj unutrašnjoj sceni reč.
Prethodno iskustvo hvatanja raznih mafija u Srbiji pokazalo je da ako nema brze pravde, kao da je nema uopšte. Ukoliko se ova istraga protegne neograničeno dugo, dosadašnji efekti će biti zaboravljeni vrlo brzo, vođa klana će verovatno još neko vreme ostati nedostupan i novi krokodili će naseliti baruštinu.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve