“Fijasko, nezapamćen fijasko! Ne zna se šta je gore – da se kaže da je srpski obaveštajno-bezbednosni kompleks sprovodio takvu operaciju, ili da mu je tolika količina ljudi, oružja i opreme promakla, i to na Kosovu koje je već decenijama prioritet za sve naše službe, pa još u delu naseljenom Srbima. Ne zna se koja je gora perspektiva tog fijaska – spoljnopolitička, bezbednosna, operativna, taktička, medijska, ljudska…
Namerno kažem ‘kompleks’, a ne ‘sistem’, jer tu više sistema nema: političkousmeravajuća, izvršna i kontrolna komponenta, koje svaki sistem mora da ima, kod nas su pomešane u jednu sveznajuću i sveradeću tačku. Tako je političkom vrhu zemlje nemoguće da uverljivo poriče (tzv. plausible denial) znanje o bilo kojoj operaciji, pa i onoj koja ispadne naopaka i nedopustiva, jer najviši funkcioner(i) godinama pričaju kako o svemu, do najsitnijih detalja, sami neposredno odlučuju; čak i formalno sa mesta operativnog koordinatora službi na kom se smenjuju glavni političari vladajuće stranke. Dalje, izvršna komponenta nepostojećeg sistema je pokazala odsustvo ne stručnosti, jer toj reči nema ni izdaleka mesta, već najelementarnijeg znanja o izvođenju operacija. Kome bi moglo pasti na pamet da se u mestu veličine Banjske neće primetiti ne motorizovana jedinica sa celim arsenalom, već i jedan jedini novi čovek? Da ne pričamo da se čini da je Kosovska obaveštajna služba sve unapred znala, i samo nije računala da će naoružani ljudi biti toliki amateri da pucaju na policijsku patrolu! Na kraju, od kontrole i nezavisnog nadzora već odavno nema ni ‘k’, pa nema ni ko da valjano analizira ovu tragičnu sramotu, ili sramotnu tragediju, i izvuče neke pouke za budućnost.
Konačno, odgovornost za smrt ljudi je ogromna. Za šta pogiboše ti mladi ljudi, koji su, bez obzira na sve, sigurno bili uvereni da rade u nacionalnom interesu? Šta je dobro ispalo od svega toga, za šta su to potrošeni njihovi životi? Jedino bi možda neka trunka utehe za njihove porodice mogla da bude kada bi njihova smrt bila prelomni trenutak da srpski bezbednosni sektor krene da se diže iz ovog pepela i praha i krene sasvim drugim pravcem.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dok su ljudi oko mene težili sreći, meni je uvijek pojam slobode bio puno bitniji, važniji od sreće. Nije mi bilo teško podnijeti bol, ako je to bilo u ime slobode. Rađe bih bio bolno slobodan, nego bezbolno sretan. Moj angažman je dakle onaj za slobodu, što god to značilo
Verujete li anketama koje se odnose na snagu i slabost političkih aktera? Šta su u tom pravcu pokazali izbori u Mađarskoj? Da li ste čuli za bandwagon efekat i znate li o čemu je reč? Koji su istraživački, a koji neistraživački razlozi za odstupanje rezultata od realnog stanja na terenu? Kakve veze s tim imaju i metodološke “zavrzlame”? Zašto u Srbiji ne postoji tržište za utvrđivanje javnog mnjenja i koliku tu ulogu igra novac onog ko je na vlasti? Kako je došlo do krize poverenja u celu profesiju istraživača? I šta su sve posledice autoritarizma, represije i otete države
Kako sada stoje stvari, Srbija propušta istorijsku šansu: Evropska unija raspoložena je za proširenje više nego ikad, ali “mudro rukovodstvo” naše zemlje umesto EU bira put represije i korupcije
Moguće je da izbori u Srbiji ništa ne reše, već da budu usputna stanica koja će ishodovati ozbiljnim haosom na ulicama, kaže za “Vreme” Dobrica Veselinović, poslanik ZLF. Još se nada “jedinstvenom frontu”, a ako ga ne bude, onda dogovoru opozicije u zadnji tren
Ako neko olako koristi najstrašnije i najdramatičnije sadržaje kao osnovu svoju propagande, ne mareći ni za istorijsku istinu, ni za osećanja živih, ni za mir žrtava, onda on nije samo bezobziran, on je spreman na sve
Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Da li je moguće da BIA, VOA, VBA, ali i MUP Srbije nisu imali nikakva saznanja o grupi iz Banjske? Još gore je ako u njima postoje divlje i interesne frakcije, koje iz svojih računica nastoje da podmeću jedna drugoj. A tek pogubno bi bilo da je u pitanju “državna operacija” čiji je tok krenuo naopako a sada se svi sklanjaju, beže i prave blesavi. Da li je naoružanoj grupi na severu Kosova bila obećana pomoć i od koga? I još nešto: mnogo toga deluje prema receptima sa početka ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog veka. Sve službe u regionu su se time bavile, a Državna bezbednost MUP-a Srbije sa najvećim uspehom
Ova država je objavila Dan žalosti a da nije pomenula imena poginulih, niti objasnila okolnosti pod kojima su stradali. Poslednjih trideset godina smo mnogo puta gledali te medijske krokodilske suze, a prvo mi na pamet padaju nastradali mladići u kafiću Panda, koji su ubijeni pod nerazjašnjenim okolnostima. Za vlast je najvažnije bilo da se odloži fudbalski derbi u Beogradu, verovatno zbog pogrdnog skandiranja Vučiću. Neverovatno je da nekoliko dana u medijima vlada gromoglasna tišina
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!