Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Ovog vikenda Mića Jovanović je telom bio na Pinku, a delom na B92. Pre toga, obećao se telesno na B92, ali je SMS akrobacijom iz Londona uspeo da se teleportuje na Pink. Vlast uz pomoć surogat emisija pokušava da zbuni gledaoce, čak i u malim oazama kritičkog novinarstva. Dok je Mića Megatrend na Pinku otkrivao biblijske istine srpske politike, na B92 se raspravljalo o problemima kontrole privatnih fakulteta i hiperprodukcije doktorata
Kada proizvođači piva u Srbiji žele da napakoste konkurenciji, proizvedu još jednu marku koja će bojom, izgledom flaše, pozicijom u samoposluzi i cenom zbuniti kupce. Devedesetih, niste morali toliko da se trudite, jednostavno napravite svoju čokoladu sa kravom u ljubičastom pakovanju „Milica“, ili gazirane napitke „Fanty“ i „Sprity“. Srpski rečeno, kopirate marku i dodate joj sopstveni pečat. Ko pravo!
Televizije u Srbiji rade već godinama potpuno istu stvar. Pisao sam u ovim novinama, septembra 2005, o premijeri Pinkovog „Nacionalnog dnevnika“ . Bilo je to doba najžešćeg sukoba Tijanića i Mitrovića, pa je Pink udario u temelje javnog servisa tačno u 19 i 30. Sećam se ko danas, Crkvenjakov protiv Maje Žeželj, vi sami pogađajte za koga je ko igrao. Pink je kao izazivač obećavao Istinu i Autorski pristup, tehničke novotarije i „boje dana“, ali je na kraju ipak podvio rep i promenio termin. Dugoročno gledano, RTS je izgubio primat u informativnom programu, pobedio je „opijum za proste“ populistički koncept gde vam neko pojednostavi i prepriča vesti uvek u skladu sa zvaničnom verzijom. Razlika u informativnim programima nestala je kada je nestao i politički pluralizam, jer smo dobili univerzalni informativni program lišen kritičnog diskursa.
Bilo je u istoriji naše televizije još ovakvih malih prljavih medijskih ratova. RTS i Pink su se borili za pažnju publike putem dva gotovo identična zabavna info projekta. Pink je imao „Piramidu“, srbizovani hrvatski format, a RTS naš „Avalski toranj“, tada razrušen, ali u obnovi. Toranj je u međuvremenu obnovljen, digitalizacija kasni, a Pink je proširio emitovanje na gotovo 40 kablovskih kanala.
Ivan Ivanović je ratovao sa Ognjenom Amidžićem oko noćnog termina, „Zvezde Granda“ u odlasku na TV Prvu već su dobile surogat šou „Zvezde Pinka“, a „Grand šou“ sada je „Bravo šou“ . Umesto Saleta Popovića voditelj je disko-turbo dirigent obučen kao Mocart. Ma ružičasta čarobna frula, šta da vam kažem!

KOPIJE I FALSIFIKATI: Ipak, najplagiraniji info tok-šou u Srbiji je već decenijama „Utisak nedelje“. Olja Bećković se zaista može pohvaliti galerijom svojih imitatora, botova (kako se to danas kaže), hejtera, poklapača, montiranih davalaca mišljenja, gledalaca po dužnosti i surogat šou-programa. Takvu istoriju ne treba zaboraviti, evo pokušaja da je se prisetimo.
Prva kopija nastala je na BK televiziji, kada se Olja verovatno zamerila familiji Karić. To je prva glupost u koju veruju mrzitelji „Utiska nedelje“. Legenda kaže da Olja izborom gostiju unapred formuliše njihove stavove i onda ih svojim supermoćima navodi da kritikuju moćne ljude. U ovu paranormalnu sposobnost veruju mnogi, bez obzira na pol i obrazovanje, pa je time medijsko sujeverje neverovatnije. Emisija se zvala „Maska nedelje“, jeziva kopija, verovatno svi akteri ovog projekta žele da ga zauvek zaborave. Olja je tužila BK televiziju, ali ne znam da li je kuća pretrajala do presude. Sećam se samo famoznih 8 miliona dinara iz tužbe, veštačenja Darka Bajića, ne znam koliko bi to bilo u današnjim parama, ali se nadam da ih je Olja dobila. Ili joj Bogoljub dođe te pare, pa će da plati čim se vrati.
SAMO VAS GLEDAMO: Postojao je čak i „Utisak nedelje“ bez Olje Bećković, što je oksimoron, kada je autorka napustila Studio B. To je tek epizoda koje se gotovo niko više ne seća.
Mnogo uporniji i beskrupulozniji plagijator je bio bivši mladi socijalista Nemanja Đorđević, koji je par godina na televiziji Most vodio emisiju „Samo vas gledamo“. Na ovaj surogat sam mnogo gadljiviji, iz ličnih razloga to odmah priznajem. Nemanja, koji više nije ni tako mlad, a posle 5. oktobra je postao uspešan partijski menadžer, već jednom je bez blama upao u B92 i pravio se kako je to ista stanica. Uz Nikačevića, Zagrađanina i ostalu ekipu, pokušao je da fingira emitovanje programa B92 iz Doma omladine. Na potpuno isti način maznuo je koncept Oljine emisije i pravio se kako je sve u redu. Tri gosta, predlozi, snimci (opet gotovo isključivo sa TV B92) i glasanje publike. Preuzimanje slogana „samo vas gledamo“, baš kao i pesnice Otpora, bio je znak da je ta politička garnitura potpuno spremna da se okrene naglavačke i ponovo dođe na vlast. Meni je to tada izgledalo kao znak lošeg ukusa i nedostatka profesionalne etike.
„Utisak nedelje“ je toliko primamljiv za plagiranje, baš zbog jednostavnog formata, koji će svakog „eksperta i analitičara“ nagnati da pokaže koliko je bolji od „one“ Bećkovićke. To je isti onaj nagon koji od gledalaca stvara selektore, premijere vlade ili direktore RTS-a.

DO POSLEDNJEG MINUTA: Poslednji pokušaj poklapanja „Utiska nedelje“ predstavlja surogat šou „Teška reč“ koji na Televiziji Pink vodi vlasnik i urednik „Informera“ Dragan Vučićević.
Njegove novine i emisija predstavljaju glasilo aktuelne vlade, a najdraži gost i kovoditelj emisije je aktuelni premijer Aleksandar Vučić. Moram reći da u Srbiji nije nikakav presedan da vlast ima omiljene novinare ili emisije, to je praksa koju je vlast Demokratske stranke uvela u naše medije. Međutim, emisija „Teška reč“ je u više navrata poslužila kao dimna zavesa za najavljene goste i teme u „Utisku nedelje“. Kada je u „Utisku“ bio bivši ministar Radulović, u „Teškoj reči“ bio je Premijer, dajući svoju verziju događaja. Vrhunac se desio ovog vikenda, kada je Mića Jovanović telom bio na Pinku, a delom na B92. Pre toga, obećao se telesno na B92, ali je SMS akrobacijom iz Londona uspeo da se teleportuje na Pink.
Istini za volju, ne baš u isto vreme, na Happyju je emitovan krunski dokaz da famozni mentor za doktorat zaista postoji. Snimak je iz osamdesetih, a tema studentskog zezanja je – masturbacija. Ili što bi rekao filozof Slovenac Žižek, vrhunski čin neokaljane ljubavi – prema sebi!

Glavna uvodna replika u „Teškoj reči“ zato je često ona narodna: „Dok mi ovde sedimo, na jednoj drugoj televiziji u jednoj drugoj emisiji…“ Da izvinite, drndaju đoku. Dijalog sa drugom frekvencijom i zamišljenim sagovornikom možda bi mogao biti rešen uputstvom da gledaoci sa „pametnim TV aparatima“ koriste opciju „podeljenog ekrana“. Pošto je Tviter postao sastavni deo informativnog korpusa, gosti u obe emisije očigledno prate šta o njima pričaju „oni tamo“ pa osim fizički prisutnih sagovornika u „Utisku“ i „Teškoj reči“ postoje i gosti iz komšijske emisije koji se bave istom temom, kao kada za Nikoljdan obilazite slave po Beogradu i nastavljate razgovor na iste teme sa različitim sagovornicima.
Ipak, ova romantična slika o ukrštanju tehnologija komunikacije, paralelnih medijskih realnosti i čaršijskih abrova ipak nije idilična. Vlast uz pomoć surogat emisija pokušava da zbuni gledaoce, čak i u malim oazama kritičkog novinarstva. Dok je Mića Megatrend otkrivao biblijske istine srpske politike, na B92 se raspravljalo o problemima kontrole privatnih fakulteta i hiperprodukcije doktorata. Iz minuta u minut, „Teška reč“ se produžavala, prvo uz dozvolu režije, pa su javili da su rejtinzi ogromni, pa je Mića slep progledao, a opraštanje na kapiji je trajalo taman do odjavne špice „Utiska nedelje“. Čisto da znate, rejtinge niko ne zna u toku emisije, čak ni famozni švedski detektor koji otkriva televizore za koje nije plaćena pretplata. A Mića, pravi mentor, branio je Stefanovića i njegov doktorat do poslednjeg minuta „Utiska nedelje“, baš kao što „Teška reč“ brani nežni ego Vlasti od svake kritike.
Šta li će sledeće nedelje biti izgovor za razgovor, pitam se? Kafa neće, kasno je!
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve