Nagovešteni nastavak rasplitanja "seks afere" u Crnoj Gori, potpomognut delovanjem međunarodnih organizacija, neće pomoći ovoj republici da promeni sliku "plemenske države". U Crnoj Gori još nema opcije koja bi ozbiljno mogla da uzdrma trinaestogodišnju vladavinu Mila Đukanovića
JEDINI S IZVEŠTAJEM OEBS-a: Milo Đukanović
Prošle nedelje predstavnici misije OEBS-a i Saveta Evrope u Beogradu uručili su crnogorskom prvom ministru Milu Đukanoviću i njegovom potpredsedniku Draganu Đuroviću kovertu u kojoj se nalazi izveštaj ovih organizacija povodom „slučaja Moldavke S.Č.“, odnosno povodom afere trgovine ljudima u Crnoj Gori. Dugo očekivani izveštaj, koji sadrži preporuke za dalje delovanje u ovom slučaju, konačno se našao pred Milom Đukanovićem koji je poslednjih dana, od trenutka kada je beogradski tabloid „Arena“ objavio deo iskaza Moldavke S.Č., bio prepoznat od nekih krugova kao jedan od učesnika u raznoraznim orgijama koje su po Crnoj Gori organizovali velikaši. Formalno-pravno čitav slučaj je okončan još početkom septembra, kada je istekao rok da devojka iz Moldavije sa svojim advokatima pokrene proces protiv četvorice okrivljenih: Zorana Piperovića, Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića i Bajrama Orahovca. Tri meseca ranije podgorički tužilac Zoran Radonjić odustao je od podizanja optužnice zbog nedostatka dokaza.
…I DOVOLJNO UPUĆENA U ŽALOSNU PRIČU: Ljiljana Raičević
Da bi se pokazala kao partner međunarodnih organizacija, Vlada Crne Gore je sama pozvala eksperte iz OEBS-a da pregledaju čitav slučaj još jednom i da se sami uvere da li je postupano po zakonu. Sličnoj je stvari pribegao nekadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević u jeku zimskih demonstracija 1996–97. godine, pa je po preporuci „Gonzalesove komisije“ skarabudžen lexspecialis ne bi li pravi rezultati izbora bili priznati. Kako je objavljeno da je crnogorska vlada dobila izveštaj, telefoni su počeli da zvone u misiji OEBS-a u Beogradu. Portparol misije Rori Kin u izjavi za „Vreme“ kaže da je sada nemoguće objaviti pojedinosti izveštaja, da je to neka vrsta internog dokumenta koji sadrži preporuke Vladi Crne Gore u smislu razrešenja desetomesečne afere. On dodaje da vlastima nije postavljen precizan rok do kada treba da se oglase povodom izveštaja, ali da svi očekuju da to bude što pre. U isto vreme se iz Beča oglasila Helga Konrad, predsedavajuća Ureda za borbu protiv trgovine ljudima pri Paktu za stabilnost Jugoistočne Evrope, koja je izrazila nezadovoljstvo zbog načina na koji je slučaj okončan u Crnoj Gori i najavila da će se, na neki način, insistirati na suđenju na kome bi trebalo da se utvrdi istina. Podgorički dnevnik „Dan“ objavio je prošle nedelje da je pretnja crnogorskoj administraciji stigla i iz Stejt departmenta, koji je ove godine rešavanje problema trgovine ljudima stavio na vrh liste svojih prioriteta i za šta ove godine izdvaja sto miliona dolara. Potpredsednik crnogorske vlade Dragan Đurović je demantovao da su stigle bilo kakve pretnje sankcijama Crnoj Gori iz SAD. Ponovio je više puta izrečen stav da je trgovina ljudima jedan od glavnih prioriteta delovanja vlasti u Crnoj Gori i da će ova republika slediti sve sugestije koje dolaze od relevantnih organizacija. Priroda borbe vlasti u Crnoj Gori protiv ove vrste organizovanog kriminala ipak ostaje u domenu deklarativnog, jer je propuštena gotovo istorijska prilika da se s tim problemom raskrsti kada je slučaj Moldavke S.Č. okončan stavljanjem ad akta zbog navodnog nepostojanja dokaza.
Delovi jezive ispovesti devojke iz Moldavije koji su izneti pred javnost pokazuju strahotu položaja „trafikovanih“ žena, a sa druge strane ogroman stepen korumpiranosti unutar same vladajuće administracije u Crnoj Gori. Samo objavljivanje izjave glavne potencijalne svedokinje u slučaju pokazalo je da je dokumenta neko iz tužilaštva prosledio novinarima, a način na koji je priča objavljena suprotan je elementarnoj novinarskoj etici. Tokom istražnog postupka koji je vodila Ana Vuković, istražni sudija iz Podgorice, sa svih strana je vršen pritisak da se slučaj okonča jer je navodno politički isfabrikovan, odnosno da se još jače udari na sam vrh vlasti. Nepostojanje valjanih institucija uslovilo je da se tragedija „trafikovanih“ osoba potisne u drugi plan pred naletom sirove političke realnosti. Ana Vuković je još u junu i vašem novinaru potvrdila da smatra da je i te kako postojalo dokaznog materijala za podizanje optužnice, ali da je to posao tužilaštva, odnosno Zorana Radonjića. Aktivistkinja podgoričkog NVO-a Sigurna ženska kuća Ljiljana Raičević u izjavi za „Vreme“ ponavlja da je bilo jasno da od procesa nema ništa čim je slučaj došao u ruke pomenutog tužioca. Sve i dalje ostaje na nivou poslovice „znaš me znam te“. Politički oponenti Mila Đukanovića još ne pokazuju dovoljno snage da se na pravi način organizuju u borbi protiv Vlade Crne Gore, a da ne predstavljaju valjanu alternativu postojećem režimu govori i činjenica da ih je misija OEBS-a zaobišla u trenutku kada je ekspertski izveštaj sačinjen i prosleđen samo na jednu adresu. Dok predstavnici međunarodnih organizacija ponavljaju da je koverat sa izveštajem namenjen samo za vladinu upotrebu, ostaje nejasno, formalno gledano, zašto sa nalazima i preporukama nije upoznata bar osoba koja je vodila istražni postupak.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.