

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Vilijam Montgomeri, ambasador SAD u Beogradu, preneo je nedavno ministru policije Srbije Dušanu Mihajloviću da je američka administracija zainteresovana za slučaj streljanja i otkrivanja masovne grobnice u Petrovom Selu u koju su zakopani američki državljani braća Agron, Mehmet i Jul Bitići. Američka administracija očekuje da će srpske vlasti smaknuće Amerikanaca temeljno ispitati, što je ministru Mihajloviću donelo dodatne nevolje. Drugim rečima, vlada SAD očekuje da će demokratske vlasti u Srbiji povesti istragu i utvrditi ko je i po čijem nalogu počinio zločin.


O tome ministar Mihajlović kaže: „Tri tela muškaraca pronađena su na vrhu jedne od grobnica i bila su u boljem stanju od ostalih. Bile su im vezane ruke, imali su poveze preko očiju i prostrelne rane u predelu glave. U džepu jednog od njih pronađeno je rešenje sudije za prekršaje iz Kuršumlije od 27. juna 1999. godine u kome se navodi da su braća Bitići kažnjena sa 15 dana zatvora zbog ilegalnog ulaska u SRJ. Uvidom u sudske spise iz Prokuplja u i informativnim razgovorima saznali smo da su Batići ušli ilegalno u SRJ iz Albanije i da su otkriveni na teritoriji Kuršumlije 26. juna. Dan kasnije su osuđeni, a 8. jula upravnik Orkužnog zatvora u Prokuplju ih pušta. U zatvor je tada otišao jedan od policijskih inspektora, zadužen za strance, koji je trebalo da im uruči rešenje o zabrani ulaska u SRJ. On ih nije zatekao, jer su već napustili zatvor. To je sve što znamo za sada.“
O leševima braće Bitići niko od zvaničnika nije govorio, verovatno u nadi da će oni biti poistovećeni sa ostalim žrtvama albanske nacionalnosti sa Kosova. Međutim, kao da je bilo zaboravljeno da je ekipa Haškog tribunala prisustvovala iskopavanju i identifikaciji braće Bitići i o tome podnela izveštaj nadležnima u Hag.


Teško je poverovati u tvrdnju ministra Mihajlovića „da je to sve što znamo za sada“. Masovna grobnica u Petrovom Selu nalazi se odmah pored baze specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) MUP-a Srbije u kojoj su tada boravili specijalci. Na mnoga pitanja „za sada“ nema odgovora, odnosno nemoguće je da policija ne može ili neće da utvrdi ko je, na primer, po isteku kazne iz zatvora u Prokuplju izveo braću Bitići i u Petrovom Selu ih likvidirao mecima u potiljak. „Bivši načelnik policije topličkog okruga Milisav Vučićević najavio je da će doći pripadnici MUP-a da iz zatvora preuzmu braću Bitići koji su sa izdržavanja kazne bili otpušteni 8. jula 1999. godine“, rekao je nekadašnji upravnik Okružnog zatvora u Prokuplju Aleksandar Đorđević. Vučićević svakako zna ko su dvojica mupovaca i po čijem su nalogu oni došli po braću Bitići. Ipak ostaje nada da će MUP Srbije najzad doći do saznanja i javno obelodaniti ko su „neidentifikovana službena lica“ koja su učestvovala u likvidacijama i prikrivanja zločina počinjenih na Kosovu.
Očekuje se da će obdukcioni nalaz 75 leševa iz grobnice u Petrovom Selu biti završen u septembru dok će utvrđivanje identiteta potrajati mnogo duže. Zemni ostaci žrtava sahranjeni su blizu masovne grobnice i obeleženi su brojevima, kojima je obeležena i njihova odeća, a pronađene su i dve uniforme pripadnika OVK. Bilo je neobično da 4. jula kada su i nastale ove fotografije kod masovne grobnice u Petrovom Selu nije bilo obezbeđenja niti bilo koga drugog iako su na konopcima visila odela žrtava, što je veoma važnan detalj na osnovu koga bi porodice ubijenih mogle da prepoznaju svoje nestale.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve