"Ne pristajemo da budemo taoci nesposobne, zle i korumpirane vlade Vojislava Koštunice", poručeno je Evropi 9. maja sa Trga Republike
VESELO: Čedomir Jovanović
Oko šest hiljada Beograđana okupilo se na Dan pobede nad fašizmom i Dan Evrope zahtevajući ostavku Vlade Srbije, raspisivanje vanrednih parlementarnih izbora i Srbiju u Evropi. Miting u organizaciji Liberalno demokratske partije, Građanskog saveza Srbije, Socijaldemokratske unije i osam nevladinih organizacija počeo je intoniranjem Betovenove „Ode radosti“, koja je od 2003. zvanična himna Evropske unije. Zatim je na binu izašlo petnaestak mladića i devojaka koji su na srpskom, engleskom, nemačkom, francuskom i drugim svetskim jezicima poslali poruku koja kaže: „Poručujemo našim evropskim prijateljima da Srbija jeste za Evropu i da više nikada nećemo dozvoliti da nas iko od nje udalji.“ Nakon toga, Branislav Lečić, funkcioner LDP-a i bivši ministar kulture, pročitao je Deklaraciju građanske Srbije. Okupljeni na Trgu Republike tokom mitinga potpisivali su deklaraciju, koja je kasnije, tokom protestne šetnje, odneta u poštu u Takovskoj ulici, odakle je poslata u Brisel, predsedniku Evropske komisije Žozeu Manuelu Barozu. Potpisnici su na ovaj način obavestili Evropu da ne pristaju na „povratak u bedu i izolaciju, na odbranu zločina koji su protiv naše volje učinjeni u naše ime“, ukratko da ne pristaju da budu taoci „nesposobne, zle i korumpirane Vlade Vojislava Koštunice“. Inače, svaki pomen premijerovog imena izazivao je buru zvižduka i negodovanja. Okupljenima na mitingu „Srbiju u Evropu“ obratili su se lider SDU-a, Žarko Korać i predsednica Građanskog saveza Srbije Nataša Mićić, a kao predstavnik nevladinih organizacija govorio je Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa.
ENERGIČNO: Nataša Mićić
Ipak, najveće oduševljenje mase izazvalo je pojavljivanje Čedomira Jovanovića, predsednika LDP-a. Čedin izlazak na binu propratila je vesela muzika, a on sam izašao je igrajući, uz povik da je danas – praznik. Lider LDP-a oštro je kritikovao premijera Vojislava Koštunicu, optuživši ga da je odgovoran što Mladić nije izručen Haškom tribunalu i za predstavljanje Srbije u lošem svetlu u međunarodnoj zajednici: „Nije tačno da je Srbija onakva kakvom je danas pravi Koštuničina vlada. Ona je mnogo bolja, ali je rasuta i razbijena, zanemela pre tri godine, želela bi da živi bolje, ali nema organizacije i nema politike.“ Iako bolja, po Jovanovićevoj oceni, Srbija se nije rastala sa sistemom vrednosti iz prošle decenije, pa i dalje stoji „musava od krvi i prljava od baruta“. Kada je reč o situaciji nastaloj zbog neizručenja Ratka Mladića Haškom tribunalu, govornici na ovom skupu jedinstveni su u stavu da Srbija nije talac haškog begunca. „Nismo mi taoci Mladića“, rekao je Jovanović, „to je laž. Mi smo taoci onih koji su stvorili ideologiju u kojoj je Mladić mogao da uradi ono što je uradio. To su oni koji nam danas kroje život, iz Akademije, Crkve, iz Vlade i parlamenta, Udbe.“ Slična je bila i poruka Nataše Mićić koja je rekla da je Srbija talac „neodgovorne Vlade, obmana, prevara, zaostalosti i neodgovornosti Vojislava Koštunice, gramzivosti i mahinacija G17 plus, nestručnosti mafijaških i pilićarskih veza Nove Srbije, izopačene primitivne radikalske ideologije, podrške sablasne politike socijalista, ali i kohabitacije i saradnje Demokratske stranke koja je u ovaj projekat dobrovoljno ušla.“ Demokratsku stranku i njenog lidera Borisa Tadića prozvao je i Čedomir Jovanović: „Molim Tadića da nas povede kao predsednik demokratske Srbije ili da nam dopusti da mi njega povedemo, samo neka ne stoji više i neka ne ponavlja njihove fraze. Nikada se moderna Srbija nije okupljala na ovom mestu bez DS-a. Tu im je mesto, a ne u dogovoru o Zakonu o crkvi s Koštunicom.“ Poziv Demokratskoj stranci propraćen je burnim aplauzom prisutnih. Miting je završen kraćim koncertom grupe Kristali, nakon kog su demonstranti krenuli u protestnu šetnju, tokom koje su žestoko zviždali ispred Skupštine Srbije i Radio-televizije Srbije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čak i ako bismo ono što se u Zaječaru i Kosjeriću zbilo u nedelju nazvali pobedom režima i porazom opozicije, odnosno studentsko-građanskog pokreta – neophodno bi bilo tim terminima, radi istinitosti i autentičnosti, dodati atribute. Pre svega, u pitanju je katastrofalna pobeda SNS-a, koja označava da “vučićevci” polako ali sigurno odlaze u ropotarnicu istorije i da uveliko trče počasni krug u kojem nikakve počasti nema, niti će je biti. Koje su još poruke ovih izbora? I šta iz njih možemo da naučimo
U nedelju 8. juna, u Kosjeriću su se sukobile studentska i naprednjačka lista. Odatle sam izveštavala tokom čitavog izbornog dana. Nekoliko minuta posle ponoći nepoznati ljudi, najverovatnije bliski Srpskoj naprednoj stranci, izbušili su gume na mom automobilu i oštetili mi retrovizore. Zato ovo neće biti klasična reportaža
Intervju: Prof. Tanasije Marinković, Pravni fakultet u Beogradu
“Mislim da je pogrešno ignorisati Vučića, praviti se da je već pao i da je izgubio svaku pamet. Kod njega se prepliću racionalno i iracionalno. I jedno i drugo je jako, i zato se svi odgovorni delovi društva moraju ujediniti i organizovati da bi se on smenio na zakonit i demokratski način. Taj pristup nije u suprotnosti s parolom ‘Nisi nadležan’. Ponosan sam na srpske studente koji su imali dovoljno znanja ili, bolje reći, osećaja da shvate koliko njega, malignog narcisa, taj stav pogađa”
Stigla je nova direktiva Vođe – pobunjene studente i građane proglasiti fašistima i nacistima. I esenesovci čine to s puno entuzijazma. Ipak, postoje dva ozbiljna problema. Prvi je što su pobunjeni srpski studenti i građani pojava koja je od fašizma daleko onoliko koliko se to uopšte može biti. Drugi je što upravo SNS u dobroj meri neguje mnoge odlike fašizma
“Ako je arhitektura refleksija vremena i društva u kome nastaje, kada pogledamo oko sebe, po svemu sudeći, predstoji nam ogroman put do ozdravljenja. Ako je uopšte u našem slučaju i moguć, s obzirom na to da smo u civilizacijskom razvoju preskočili i čitave epohe”
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!